Neke vrste ptica prilikom seobe prelete i nekoliko tisuća kilometara ne bi li stigle do svog cilja; toplijih staništa. Sama seoba smatra se izrazito zahtjevnom i opasnom. Do svog konačnog cilja, mnoge ptice, nažalost, nikada ne stignu. Ali zašto ptice selice zapravo kreću na put u toplije krajeve?
Pogrešno je mišljenje da je glavni razlog seobe ptica hladnoća i niske temperature. Glavni razlog njihovog bijega jest nedovoljna količina hrane u zimskom periodu godine. Dolaskom hladnijeg vremena smanjuju se prirodni izvori hrane bilo da je ona biljnog ili životinjskog podrijetla. Smanjuje se trajanje dnevnog svjetla odnosno dana, a flora i fauna je u fazi mirovanja.
Za razliku od ptica selica, postoje i ptice stanarice. Kako im i samo ime kaže, one za vrijeme hladnog perioda godine nikuda ne odlaze, tijekom cijele godine borave na istom staništu. Ptice stanarice i tijekom hladnijeg perioda godine mogu pronaći dovoljno hrane kako bi preživjele.
U ptice selice većinom spadaju vrste ptica kojima je osnovna vrsta prehrane životinjskog podrijetla, odnosno ptice koje se hrane različitim vrstama kukaca, mušicama, leptirima, sitnijih člankonošcima, vodozemcima i ribama, a kojih u zimskom periodu nema.
Smatra se da godišnje preko 50 milijardi ptica seli u toplije krajeve. Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj danas živi tristotinjak vrsta ptica. Od tog broja gotovo dvije trećine njih jesu ptice selice. Neke od njih sele samo u južnija priobalna područja naše zemlje, no većina njih se ipak sprema na duža putovanja prema jugu Europe i sjevernoj Africi. Prve seobe na našim područjima događaju se već početkom rujna i vezane su za one vrste ptica koje se hrane kukcima. Među njih, između ostalih, spadaju kukavica, lastavica, pupavka, čigra.
Do sredine listopada na put kreću i one ptice koje se uglavnom hrane hranom biljnog podrijetla. To su ševa i prepelica, te močvarne ptice poput patke, rode i čaplje.
Međutim, kad se pticama učini da će zima biti blaga, a prirodna staništa nude dovoljnu količinu hrane, neke od njih ne odlaze u južnije krajeve. Kod nas su po tome poznate ševa, čvorak, galeb, čaplja, patka, škanjac, kao i neke ptice sa sjevera Europe koje nakon letenja iznad naše zemlje odluče da nije potrebno dalje letjeti prema južnijim krajevima.
Na svjetskoj razini godišnje oko 2000 ptičjih vrsta seli. Mnoge od njih prijeđu tisuće kilometara ne bi li stigle u toplije krajeve. Migracija se ptica najčešće odvija duž dobro poznatih seobenih puteva koji su određeni geografskim, ekološkim i meteorološkim čimbenicima. Oni obično prate planinske lance ili obale velikih rijeka i jezera. Ptice prilikom letenja pokušavaju letjeti unutar za njih povoljnih zračnih struja, a izbjegavaju geografske barijere poput velikih vodenih površina. Ptice selice imaju odlično razvijene navigacijske sposobnosti uz pomoću kojih su u stanju preletjeti tisuće kilometara i doći na točno određeno mjesto (mnoge od njih se godinama hrane i razmnožavaju na točno istom mjestu, koristeći isto gnijezdo u kojemu su sezonu prije othranile svoj pomladak).
Kako točno znaju kojim putem trebaju letjeti nije u potpunosti poznato, ali pretpostavlja se da se ptice orijentiraju uz pomoć geomagnetskog polja, položaja sunca tijekom dana, te zvijezda i mjeseca noću. Receptori za praćenje geomagnetskog polja smješteni su u oku ptice, te na vrhu kljuna.
Pravi je fenomen i doživljaj promatrati na nebu jato ptica koje se uputilo prema južnijim krajevima. Jato se može sastojati od nekoliko desetina pa do nekoliko desetina tisuća jedinki, tvoreći na nebu neobične i čovjeku atraktivne oblike i formacije.
Vidjeti jato čvoraka na nebu smatra se posebnim događajem. Izrazito glasnog cvrkuta, tisuće jedinki na nebu izvode pravu predstavu. Jato čvoraka na nebu tvori fenomen rojenja ili murmuracije, prilikom kojeg se u letu ptice ponašaju poput jedne i totalno ujednačeno. Stručnjaci ni danas nisi do kraja upoznati kako čvorci to uspijevaju, no očito je da postoje stroga matematičko fizička pravila stvaranja jata. Ipak, niti jednom poljoprivredniku neće se svidjeti pomisao da mu se tako velika količina ptica spusti na usjev. Doslovno u nekoliko minuta veliko jato gladnih čvoraka opustoši sve pred sobom.
Većina ptica do svojih odredišta ne leti u komadu, već pritom više puta slijeću na zemlju u potrazi za hranom i odmorom.
Prilikom putovanja, ptice selice su izložene velikim fizičkim naporima i stresu, nedostatku zaliha hrane i vode, nepovoljnim vremenskim uvjetima, jakom vjetru, kiši, olujama, te povećanoj izloženosti grabežljivcima.
Mnoga potencijalna odmorišta, koja bi trebala predstavljati sigurno utočište za ptice, sve više bivaju uništena zbog urbanizacije prirodnih područja, poljoprivrede, ribarstva te općenitog djelovanja i okupiranja prirode od strane čovjeka.
Zbog nepovoljnih uvjeta kojima su izložene na putu do konačnog odredišta, došlo je do značajnog smanjenja brojnosti populacije kod mnogih vrsta ptica. Danas više od četrdeset posto ptica selica bilježi pad brojnosti, a skoro dvjesto vrsta je svrstano u kategoriju onih kojima prijeti izumiranje.
Nikako ne smijemo zaboraviti da su ptice selice važan faktor ekosustava. One doprinose smanjenju broja i suzbijanju štetočina, te u oprašivanju biljaka. One su važne ne samo za normalno funkcioniranje ekosustava, već i za čovjekov opstanak i preživljavanje.
Svjetski dan ptica selica obilježava se dva puta godišnje, drugu subotu u svibnju i listopadu. Globalnom kampanjom pokušava se podići ljudska svijest o važnosti ptica u svijetu i potrebi međunarodne suradnje u svrhu njihovog očuvanja.
Autor teksta:
Izvori:
www.earthsky.org
www.discoverwildlife.com
www.sciencing.com
www.ptice.net
www.prirodahrvatske.com
