prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Slika, pokret, zvuk, riječ

U Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog iz Zagreba se prezentiraju učenički radovi pod temom Oblikovanje kazališne lutke.

Slika, pokret, zvuk, riječ je jedna od zadanih tema kurikuluma nastavnog predmeta Likovna kultura. Podrazumijeva učeničko “istraživanje likovne i vizualne umjetnosti” kroz suodnos umjetničkih područja (likovno/vizualno, pokret/ples, glazba, književnost, film).

Autorica ovu temu (višestrukih mogućnosti) u svojoj praksi realizira kroz nekoliko podtema. Jedna od njih je Oblikovanje kazališne lutke plošno istanjenom masom. Realizira ju tako što učenike upoznaje s jednim od mogućih načina izražavanja i oblikovanja u prostoru (plošno istanjenom masom) uz primjenu omiljenog odnosa (ili kontrasta) boja. Nakon “krojenja” segmenata na istanjenoj masi/kartonu, učenik(ca) detaljno definira izgled lutke (s kojim okvirno definira i vlastitu glumačku ulogu, koju će – po završetku likovnog oblikovanja, kratko – improvizirano graditi kroz dijalog s drugim učenicima).

Fizionomije marioneta ili štapnih lutaka odnosno njihova narativno vizualna srodnost sa sličnima određuje temu kratkog uprizorenja – u kojem će lutke odnosno učenici nastupiti. Najčešće  teme su: Prvi dan škole, Tko ljepše pjeva, Otpad u šumi, rijeci, Uvijek prijatelji itd. Lutke se realiziraju radom u paru (oblikuju se i karakteriziraju obostrano, ne nužno identično) te se i izvođačke uloge mogu podijeliti na animatora i glumca govornika, što  omogućuje većem broju učenika da nastupe – načinom koji ohrabruje i sramežljive. (Za samu izvedbu, štapnim se lutkama pričvrsti/uloži dugi drveni štapić).

Naposljetku ostaje velika količina učeničkih radova, te se oni prezentiraju u vidu instalacija u “metodičkom” izložbenom prostoru (OŠ Tituša Brezovčkog u Zagrebu). Najčešće je to krajem školske godine. Ove godine se štapna lutka pokazala idealnom za prvo vježbanje odnosa veličina ljudskog lica u petom razredu (koji ju je i izvodio u sklopu teme suodnosa umjetnosti), potom je bila posuđeni rekvizit za prikrivanje dječjih  lica (u zadatku fotografije – kadra/ kompozicije osmog razreda) i konačno je pokazana kao karnevalski izložbeni postav, što  se prezentira na poveznici kao i drugi primjeri ovog, višegodišnje variranog zadatka oblikovanja plošno istanjenom masom sa svrhom njene funkcionalne ili tek skulpturalne “pokretnosti” u prostoru.