Tradicionalno, frontalna nastava usmjerena je na razred u kojem nastavnik zauzima središnju ulogu, dok učenici pasivno primaju informacije. Nastava nije individualizirana, a naglasak je na jednosmjernom prenošenju znanja od izvora (nastavnika) do odredišta (razreda). Ovaj se pristup često povezuje s klasičnim odgojno-obrazovnim filozofijama koje daju prioritet autoritetu nastavnika i pasivnoj ulozi učenika. Nasuprot tomu, moderni pedagoški pristupi naglašavaju aktivno uključivanje učenika u proces učenja a oblici nastave usmjereni su na grupni rad, rad u paru ili individualni rad čime se potiče interakcija, suradnja, dijalog, samostalno istraživanje i konstruktivistički pristup učenju.
Postoje brojni razlozi zbog kojih je tradicionalni oblik frontalne nastave sve manje popularan. Pasivno učenje i „memoriranje“ informacija, u pravilu rezultira smanjenim angažmanom i motivacijom za učenjem. U takvom se ozračju, naglasak stavlja na opći cilj, razredu se pristupa kao homogenoj skupini, a individualne potrebe i stilovi učenja često se zanemaruju. Brz napredak tehnologije potiče razvoj novih metoda učenja. Online tečajevi, e-učenje, interaktivne platforme i čitav spektar tehnoloških alata donosi veću fleksibilnost i mogućnost prilagodbe individualnom stilu učenja. Promjene u metodama učenja i poučavanja izravno su povezane s promjenama u društvu i potrebama na tržištu rada koje zahtijeva nove vještine i nove kompetencije.
Unatoč nedostacima, frontalnu nastavu ne treba olako odbaciti. Iako suvremeni pedagoški pristupi naglašavaju aktivno uključivanje učenika u proces učenja te potiču interakciju, suradnju i samostalno istraživanje, frontalna nastava i dalje zadržava svoju važnost i korisnost u suvremenom obrazovanju. Moderne pedagoške filozofije često ju kombiniraju s aktivnim oblicima učenja kako bi osigurale ravnotežu između prenošenja informacija i aktivnog sudjelovanja.
Strukturirani prijenos činjenica, važnih informacija i temeljnih koncepata, kao temeljno obilježje frontalne nastave, može biti vrlo učinkovit, ali i motivirajući uvod u novu temu. Postavljanjem čvrstih temelja osigurava se prostor za nadogradnju znanja i daljnje razumijevanje sadržaja, posebno kada se obrađuju složeni koncepti i kompleksne teme. Frontalna nastava donosi trenutni uvid u napredak učenika. Praćenjem reakcija učenika i aktivnosti na razini cijelog razreda olakšana je prilagodba dinamike rada, a povratne informacije dobivene u realnom vremenu korisne su za rasprave o složenim temama ili za razjašnjavanje nedoumica koje učenici mogu imati. Ujedno, olakšava i zajedničko iskustvo učenja. Dok su individualizirani ili rad u paru važni za razvoj određenih vještina i poticanje međusobne suradnje, frontalna nastava može stvoriti osjećaj zajedništva i pripadnosti razredu pri čemu ova vrsta zajedništva može biti važna za izgradnju pozitivnog razrednog okruženja i poticanje kolektivnog učenja. Nije zanemariva niti činjenica da frontalna nastava omogućuje učenicima priliku za izgradnju vještina slušanja i pažljivog praćenja. U svijetu punom informacija i distrakcija, sposobnosti koncentracije i aktivnog slušanja sve su važnije.
Prema prof. dr. em. Hilbertu Meyeru (istaknutom pedagogu i didaktičaru, poznatom po brojnim doprinosima u obrazovanju), unatoč brojnim primjedbama, frontalna će nastava zadržati svoju važnost u obrazovanju. [1] Uvodeći metaforu crnog kruha i grožđica, uspoređuje frontalnu nastavu s osnovnim (esencijalnim) dijelom obroka koji pruža potrebne hranjive tvari i osigurava osnovnu prehranu – crnim kruhom, dok ostale oblike nastave uspoređuje s grožđicama, dodatkom koji obogaćuje i upotpunjuje temeljni obrok, čineći ga ukusnijim i privlačnijim. Prema autoru, različiti oblici nastave poput “grožđica” poželjni su dodaci koji obogaćuju i doprinose cjelokupnom obrazovnom iskustvu, no frontalna nastava osnova je na kojoj se gradi obrazovanje.
Svaki je pristup poučavanju jedinstven. Ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svakom razredu ili generaciji učenika. Stoga, nastavnici provode različite metode poučavanja prilagođavajući pristup potrebama svojih učenika i njihovim dominantnim stilovima učenja. Koliko god se na prvi pogled činilo nespojivo, možda upravo kombinacija tradicionalne frontalne nastave sa suvremenim interaktivnim metodama poučavanja može biti dobitna kombinacija koja osigurava optimalnu ravnotežu strukturiranog učenja i individualne prilagodljivosti?!
[1] Didaktika razredne kvake : rasprave o didaktici, metodici i razvoju škole, MEYER, Hilbert, Zagreb : Educa, 2002. https://pdfcoffee.com/didaktika-razredne-kvake-hilbert-meyerpdf-pdf-free.html
