Učenici 6. c razreda u školskoj knjižnici pogledali su višestruko nagrađivani film Ljeto 1993., španjolske redateljice Carle Simón. Škola je preplaćena na portal Vrtisvoj.film.
Prije samog gledanja filma prisjetili su se književnih djela ili filmova u kojima su junaci bili bez jednog ili oba roditelja (Hlapić, Djevojčica sa žigicama, Harry Potter, Pipi Duga Čarapa, Meri i Kolin iz Tajnog vrta…). Saznali su da je ovaj filmski žanr: coming-of-age – ponavljanje. 
Coming-of-age – engleski je naziv za film odrastanja. To je film u kojem tipično srećemo mlade likove na početku određene prekretnice koja će ih izmijeniti, i često je popraćen scenom fizičke promjene iz djeteta u djevojku ili mladića.
Dugometražni igrani film Ljeto 1993. dotiče se teme gubitka i suočavanja s istim kroz zajedništvo s novom obitelji, ali i poteškoćama prihvaćanja nove obitelji te osjećaja prihvaćenosti djeteta unutar nje. Šestogodišnja Frida izgubila je majku te odlazi živjeti s ujakovom obitelji na selo, gdje se suočava sa sjećanjima na majku, doživljava svojevrsni sukob s pomajkom i sestričnom te iskusi promjene u ponašanju uzrokovane ranim pubertetom. Pouka filma temelji se na uspješnom suočavanju s traumom i prihvaćanju djeteta.
Nakon smrti majke, koja je bolovala od AIDS-a, šestogodišnja Frida odlazi živjeti na selo s ujakom Esteveom, ujnom Margom i njihovom malenom kćeri Annom. U novom domu vrijeme kao da teče drukčije, a idilična priroda koja je okružuje tajanstvena joj je i strana. Povrh svega, dobila je i malenu sestru za koju se treba brinuti dok se istovremeno pokušava nositi s novim emocijama, poput ljubomore. Majčina bolest tretira se poput sramotnog biljega o kojem nitko ne govori, te Fridu muči neznanje o uzroku njezine smrti. Prije nego što ljeto završi, Frida i njezina nova obitelj morat će se naučiti prilagoditi jedni drugima, i naposljetku zavoljeti.
