Nagradu je obrazložio predsjednik Prosudbenog povjerenstva prof. emer. Stjepan Hranjec, a svečano su je uručili Milan Pezelj, izaslanik ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek i Andrea Prugovečki Klepac, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje i društvene djelatnosti u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Ovogodišnja nagrada književnici sastojala se od novčane naknade, brončane statue književnika Mate Lovraka i povelje. Na natječaj je pristiglo ukupno 23 romana te je prosudbeno povjerenstvo u sastavu prof.emer. Stjepan Hranjec, Prof. dr.sc. Diana Zalar i učiteljica Lovorka Pralas, imalo zahtjevan posao.
Predsjednik povjerenstva prof. emer. Stjepan Hranjec istaknuo je: „Ovaj roman je jedan pisani spomenik ljubavi, požrtvovnosti za druge i zato na najbolji način ispunjava zadaću u korpusu dječje hrvatske književnosti. Na tragu je, rekao bih, poruka koju je Lovrak imao u svojim djelima i na neki način se ovdje nastavlja na najplemenitiji način. U središtu autoričine priče su družba i dječak-invalid. Kad je u dječjem romanu kolektivni lik u pitanju, klapa dakle, očekujemo da će djelo biti prepuno dječjih nestašluka, čak i prijestupa, gotovo devijantnih ponašanja.
Ovaj je roman sušta suprotnost očekivanom karakterološkom modelu. Posrijedi su dječaci koji se naprosto natječu u dobroti i požrtvovnosti za bolesnoga dječaka. Možemo to shvatiti i kao samilost, možemo isto tako te želje okarakterizirati bajkovitima, ali je iznad svega činjenica da iz svake stranice ovoga djela naprosto zrače dobrota i ljubav. Ljubav koja i djeluje – Franko, jedan od dječaka, shvatio je kad je vidio sretnog bolesnog prijatelja: Tada sam prvi put u svom malom životu shvatio kako je lijepo nekoga učiniti sretnim. To je zarazno, ta sreća prijeđe na tebe. Posrijedi je isti onaj osjećaj da je ljepše, radosnije darivati nego biti darivan!“
Martina Majić, nagrađena književnica istaknula je: „Ovaj roman sam napisala zaista iz ljubavi, prvenstveno prema svojoj djeci, a isto tako sam socijalno osviještena prema svoj djeci ovoga svijeta. Kroz ovaj sam roman kod djece htjela pobuditi empatiju i ako jedno dijete postane empatično, ja sam svoj posao napravila. Želim se zahvaliti svim prijateljima koji su me podržavali u momentima kada je bilo jako teško i kada nisam vjerovala da ovako nešto mogu postići.“ Podržavam sve koji misle da nešto ne mogu i šaljem im poruku: „Sve možete, samo treba pružiti krila!“.
