Prilagođeni sadržaji u radu učitelju olakšavaju planiranja kvalitetnog sata, uključivanje učenika u grupni rad, praćenje učenika u osobnom i jezičnom razvoju. Nakon niza održanih predavanja, autorskih izdanja udžbenika i lektira, rada s djecom s teškoćama u učenju, zanimalo ih je što učitelji misle o prilagođenim lektirama i udžbenicima i koriste li ih?
Pitanja su formirana prema iskustvima terenskog rada, rada s kolegama učitelja razredne nastave. Često u neformalnim razgovorima učitelji pričaju o učenicima koji imaju teškoće u praćenju nastavnih sadržaja, učenicima koji imaju ili nemaju primjereni oblik školovanja. Često raspravljamo o učenicima i njihovim teškoćama u razredu. Neki učenici mogu pratiti program i integracija je ostvarena u potpunosti. Postoje i oni učenici kojima to ide teže, nemaju primjereni oblik školovanja. Učitelji imaju primjedbe, stoga smo fokus istraživanja i stavili na mišljenje glavnih nositelja obrazovnog procesa, učitelje razredne nastave.
Uzorak su učiteljice razredne nastave s dugogodišnjim radnim iskustvom.
Broj učenika u odnosu na prijašnje generacije je manji, samo 2 učitelja imaju razred preko 25 učenika.
Iz navedenih odgovora možemo zaključiti da učitelji smatraju kako se neki učenici ne školuju po programu koji im je primjeren.
Učitelji koji imaju učenike s teškoćama koriste prilagođene udžbenike. Postotci onih koji ne koriste poklapaju se s odgovorima učitelja koji nemaju učenike s teškoćama pa ih nemaju ni potrebu koristiti.
61 % učitelja je zadovoljno prilagođenim udžbenicima, dok 28 % pronalazi ponekad ono što smatraju da mogu primijeniti u radu s učenicima koji imaju teškoće u učenju. 14 % učitelja nije zadovoljno ponudom literature.
U nastavničkim grupama nailazimo na negativne komentare kolega prema kolegama iz stručne razvojne službe u smislu nedovoljne podrške u radu. Tema koju bi trebalo dodatno istražiti zbog očekivanja između nas samih u određenom kolektivu.
Ovo pitanje se često postavlja kod nezadovoljnih učitelja koji ne mogu uspostaviti radnu razrednu klimu zbog učenika s teškoćama. Objave anonimnih članova odnose se na integracije onih učenika koji unatoč pomoćnicima u nastavi narušavaju radnu klimu cijelog razreda. Odgovori učitelja upućuju nas na to da bismo trebali imati veću selekciju prilikom upisa u redovne škole. U praksi se susrećemo s komentarima: Treba mu dati šansu i slično…
Samo 21,3 % učenika ima pristup građi laganoj za čitanje u svojim školskim knjižnicama. To znači da veliki broj djece nema dovoljno knjiga koje odgovaraju njihovoj razini čitanja i interesima. Svi učenici, bez obzira na njihovu razinu sposobnosti, zaslužuju imati pristup bogatom i raznovrsnom izboru knjiga koje će ih potaknuti na čitanje i učenje. Građa lagana za čitanje može im pomoći da razviju samopouzdanje u svoje čitateljske vještine i motivirati ih da istražuju nove teme i žanrove.
Nabava više građe za djecu s teškoćama, organiziranje edukativnih radionica za odgojno-obrazovne djelatnike samo su dio mjera koje se mogu poduzeti kako bi učenici uživali u čitanju i tako im otvorili vrata prema svijetu pisane riječi.
Prilagođeni i individualizirani programi podrazumijevaju ogroman angažman učitelja u smislu smanjivanja gradiva da ga se učini laganijim i razumljivim, a kod individualiziranih primjena onih metoda i sredstava koji podupiru posebne edukacijske potrebe djeteta uvjetovane teškoćama čitanja i pisanja i sl. Iz odgovara učitelja može se zaključiti da učitelji koriste prilagođene udžbenike i radne bilježnice. Smatraju da bi trebalo više učenika pohađati nastavu po primjerenom obliku školovanja i da nemaju dovoljnu podršku stručne službe. Nabava više građe za djecu s teškoćama, organiziranje edukativnih radionica djelatnika samo su dio mjera koji se mogu poduzeti kako bi učenici uživali u pisanoj riječi.
LITERATURA:
- Nielsen, Gyda Skat. 2004. Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom.Hrvatsko knjižničarsko društvo. Zagreb
