Proučavanjem stručne i znanstvene literature istražile smo jednu od strategija poučavanja koja može pospješiti prijenos učenja. Naglasak je na proučavanju sadržaja iz različitih perspektiva uz korištenje metoda integracije nastavnih sadržaja koristeći suradničko učenje.
Jedna od osnovnih karakteristika tehnologije digitalnog doba je korištenje istih kao podrška klasičnoj nastavi kroz interaktivna predavanja, rasprave, prezentacije i svrsishodnije upravljanje učeničkim aktivnostima. Učenici mogu pristupiti dodatnim nastavnim materijalima kao i svim nastavnim aktivnostima i povratnim informacijama i kada nisu u klasičnoj učionici. Učitelj koji primjenjuje tehnologiju u nastavi i koristi različite oblike e-učenja treba posjedovati kreativan i konstruktivno-kritičan pristup inovacijama te bi trebao biti spreman prilagoditi svoju praksu i biti svjestan mogućih pogrešaka koje se mogu javiti na početku stvaranja e-aktivnosti s ciljem aktivnijeg doprinosa svakog pojedinca. E-učenje može pomoći u učenju i poučavanju. Učenje može biti učinkovitije, a jedna od pozitivnih činjenica je da učenici dobro reagiraju na korištenje tehnologije i rado ju koriste.
Jedna od strategija poučavanja koje pospješuju prijenos učenja je i suradničko učenje. Suradničko učenje je jedna od metoda poučavanja kod kojeg učenje proizlazi iz zajedničkog rada učenika. Učenici međusobnom suradnjom otkrivaju smisao nastavnih sadržaja i njihovu primjenu, a učitelj ih samo usmjerava. Na taj način se prijenos učenja višestruk. Naime, učenici koji već imaju saznanja o nekim postupcima i primjeni ponavljaju stečena znanja, dijele iskustva i produbljuju svoje znanje, a učenici kojima treba podrška uče u vršnjačkom okruženju. Na taj način povezuju te nadograđuju i vlastite socijalne vještine. Pitati za pomoć kao i dati dobru povratnu informaciju je također jedna od vještina koja je prijekopotrebna u svijetu e-učenja.
Postoje različiti pristupi učenju, temeljeni na teorijama biheviorizma, kognitivizma i konstruktivizma. Navedenim teorijama je fokus na proces učenja. Relativno nova teorija učenja, konektivizam, naglasak stavlja na same ishode učenja. Konektivizam je relativno nov pristup učenju, prilagođen digitalnom dobu. 2004. godine je konektivistički pristup učenju predložio George Siemens.
Učenje je definirano kao akcijsko učenje jer podrazumijeva učenje iz iskustva uz primjenu kritičke refleksije (Rupčić, 2012.). Refleksija se postiže grupnim raspravama, uzajamnim učenjem i metodama pokušaja i pogrešaka. Učenik je u središtu obrazovnog procesa. Kroz suradničko učenje, učenik izgrađuje vlastite društvene mreže podrške i održava ih. Upravo konektivistička teorija učenja govori o tome da tehnologija ima pozitivan utjecaj na komunikaciju i suradnju među učenicima. Skupine učenika stvaraju čvorove (grupe) koji tvore mreže podrške u učenju.
Kao konkretan primjer, u nastavnoj cjelini Postotci, iz predmeta Matematika, učenicima zadajemo projektni zadatak u kojem tablično prikazuju svoj dnevnik mjesečne potrošnje s popisom vrsta troškova kao i iznosa svakog pojedinog troška. Početni budžet učenici određuju individualno ovisno o praksi i mogućnostima. S ciljem uštede u svrhu koju navode po vlastitom izboru, trebaju izračunati razlike u potrošnji, prije i nakon poskupljenja proizvoda, postotke i načine uštede. Sve izračune trebaju prikazati tablično ili grafički. Svoje zaključke daju na uvid svojim vršnjacima u grupi koji kasnije komentiraju, daju svoje sugestije i pomažu jedni drugima tijekom izrade zadatka ukoliko netko ne zna kako izračunati postotnu vrijednost ili želi koristiti i druge oblike štednje koje se možda nije sam sjetio. Na taj način prenose vlastite naučene vještine drugima i poboljšavaju svoje. U e-kruženju za komunikaciju koriste blog, i forume, a za razmjenu ideja i zadaća wiki stranice. Također, imaju mogućnost i komentiranja nastavnih multimedijskih sadržaja snimljenih u svrhu obogaćivanja prethodno obrađenih nastavih sadržaja.
IKT alati omogućuju učenicima da uče bilo kada i bilo gdje te da međusobno razmjenjuju najnovije informacije i spoznaje. Korištenje digitalnih 2.0 alata omogućuje korisniku veću aktivnost i međusobnu kominikaciju. Neke od digitalnih 2.0 alata koje autorica koristi u svakodnevnoj komunikaciji s učenicima kao i u nastavnim materijalima kojima obogaćuje svakodnevan rad i suradnju s učenicima. Neke od osnovnih digitalnih 2.0 alata namijenjene upravo e-učenju koje koristimo u nastavi i u svrhu suradničkog učenja su: blog, wiki, društvene mreže ili podcast. Navela je samo neke od njih. Svi ti alati doprinose kvalitetnijem suradničkom učenju na daljinu. (Krstić i Krstić, 2018.)
Blog, se sastoji od kronološki organiziranog teksta koji se prikazuje u obrnutom vremenskom slijedu, a kojeg učenici mogu komentirati, čime se ostvaruje interakcija između vršnjaka u nastavnom procesu te potiče razmjena mišljenja i rasprava. Wiki predstavlja zbirku stranica s različitim informacijama kojoj svatko može pristupiti i urediti sadržaj. Naravno to može biti prednost, a i mana. Društvene mreže omogućavaju učenicima povezivanje, komunikaciju, stvaranje grupa i razmjenu raznih vrsta sadržaja te stoga imaju sve važniju ulogu u obrazovanju. Podcast predstavlja digitalnu datoteku koja sadrži audio ili audio/video zapis, koji se distribuira putem weba, a obično se koristi kako bi se nadoknadio ili dopunio neki nastavni sadržaj.
Suradničko učenje se u radu pokazao kao vrlo dobra i kvaliteta strategija koju se koristi i u e-okruženju. Povratna informacija kao i kontinuirana komunikacija između učitelja i učenika kao i učenika međusobno je bitna, korisna i prijekopotrebna. Učenici koji osim školskih klupa dijele i zajedničke interese, prijatelje, put od kuće do škole i tome slično, najbolje poznaju jedni druge i time mogu kroz suradničko učenje doprinijeti bržem, jasnijem, povezanijem učenju.
Nastavni materijali u e-okruženju trebaju biti bogati otvorenim diskusijama nakon pojedinih nastavnih tema/cjelina, predane individualne zadaće treba ugraditi u radionice koje međusobno vrednuju (barem opisno) i ostali vršnjaci, ne samo učitelji. Također, otvaranjem foruma možemo stvoriti mogućnost suradnje u e-okruženju i aktivno uključiti jedni druge u nastavni proces. A kao što znamo, upravo konektivnistički pristup učenju i poučavanju daje naglasak na akcijsko učenje i stvaranje mreže učenika koji teže zajedničkom cilju, a to je brže, jednostavnije i svrsishodnije učenje koje će omogućiti primjenu naučenih vještina i u ostale sfere današnjeg i budućeg života koji nas tek čeka.
Popis literature
- Bell, F. (2011). Connectivism: Its place in theory – informed research and innovation in technology – enabled learning. The International Review of Research in Open and Distributed Learning
- E-Learning Themes (2020) Top 3 boost-based Moodle themes for Your site
- Krstić, M., Krstić, L. (2018). Web 2.0 alati u funkciji e-učenja. INFO M
- Rupčić, N. (2012). Akcijsko učenje – učenje po mjeri pojedinca. Poslovni savjetnik
