prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Poticanje transfera učenja putem e-učenja: suradničko učenje i primjena u nastavi Engleskog jezika

Suvremena škola zahtijeva suvremene načine poučavanja i učenja, a u praksi se javljaju mnoge suvremene metode poučavanja. Jedna od njih je suradničko učenje, a temelji se na ideji da učenici zajedno rade na zadatku, tj. surađuju u učenju, te tako sami otkrivaju dok ih nastavnik navodi i mentorira. Ova vrsta poučavanja je sve zastupljenija u nastavnoj praksi, a odlikuje je činjenica da je primjenjiva u raznovrsnim zadacima i u gotovo svim nastavnim predmetima.

Suvremena škola zahtijeva suvremene načine poučavanja i učenja, a u praksi se javljaju mnoge suvremene metode poučavanja. Jedna od njih je suradničko učenje, a temelji se na ideji da učenici zajedno rade na zadatku, tj. surađuju u učenju, te tako sami otkrivaju dok ih nastavnik navodi i mentorira. Ova vrsta poučavanja je sve zastupljenija u nastavnoj praksi, a odlikuje je činjenica da je primjenjiva u raznovrsnim zadacima i u gotovo svim nastavnim predmetima.

Suradnja se definira kao oblik izravne interakcije između minimalno dvije strane koje su dobrovoljno uključene u zajedničko donošenje odluka tijekom rada na zajedničkom cilju. U kontekstu učenja tijekom nastavnog sata, učenici u paru ili u skupinama sudjeluju na način da pojedine zadatke podijele između sebe prema afinitetima ili individualnim sposobnostima te doprinose rješenju zadatka u suradnji s ostalim učenicima, koristeći iskustvo svih članova skupine. Na taj način više učenika može analizirati zadatak i različita rješenja na svoj način, tj. iz različite perspektive, te se slično pristupa evaluaciji rezultata učenja. U ovakvoj vrsti poučavanja, nastavnik nije jedini izvor znanja niti organizira učenje pojednog para ili skupine, već pomaže učenicima da sami dizajniraju svoje učenje i rad na zadatku. Međutim, kako bismo rad u skupini mogli nazvati suradničkim učenjem, potrebna je interakcija među učenicima s ciljem suradnje: iako su učenici možda podijeljeni prema afinitetima, sposobnostima i dijelovima zadatka, u suradničkom učenju je važno da svaki učenik doprinese zajedničkom rješavanju zadatka i uspjehu skupine, ali i da uspjeh svakog učenika ovisi o uspjehu cijele skupine.

U dizajniranju ove vrste učenja ključnu ulogu ima nastavnik koji prije procesa učenja treba jasno definirati svrhu učenja, vrstu zadatka te osmisliti vrstu suradničkog učenja. Ovisno o svemu navedenom, nastavnik može i definirati članove pojedinih skupina kako bi učenje bilo uspješnije, tj. kako bi transfer znanja bio učinkovitiji.

Kada se pobliže promotre smjerovovi transfera znanja između nastavnika i učenika tijekom suradničkog učenja, može se uočiti odmak od tradicionalnog načina poučavanja, najviše u smjeru samog transfera znanja. Prije samog procesa učenja, nastavnik učenike treba naučiti vještinama specifičnima i potrebnima za zadatak, od vještina aktivnog slušanja i razvoja timskog duha do vještina poput grupnog istraživanja, rješavanja problema i korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije. Autorica je ranije spomenula da nastavnik nije jedini izvor znanja u ovom obliku učenja, te i sam nastavnik tijekom suradničkog učenja uči nove informacije i razvija određene vještine, tj. nalazi se na drugom kraju procesa učenja, kao primatelj. Na jednak način se razvija dinamika među učenicima unutar skupine, posebice ako je skupina heterogena: učenici prenose znanje jedni drugima te u tom postupku razvijaju i transverzalne vještine te time obogaćuju kvalitetu rada skupine. Stoga, kod definiranja ishoda zadataka u kojima je predviđeno suradničko učenje, potrebno je uključiti i razvoj socijalnih i transverzalnih vještina. Jedna od prednosti suradničkog učenja je upravo u heterogenoj strukturi skupine, u kojoj do izražaja može doći znanje akademski uspješnijih učenika, kao i znanje učenika s eventualnim poteškoćama u učenju.

Nadalje, nastavnik ima ulogu posrednika u transferu znanja, te ima zadatak učenike motivirati na daljnje istraživanje, učiti ih kako učiti i o potrebi preuzimanja odgovornosti za svoje učenje, posebice kad se rad skupine uspori zbog lošije suradnje. Na taj način nastavnik potiče razvoj vještina potrebnih za cjeloživotno učenje koje je imperativ suvremenog obrazovanja.

Osim metoda suradničkog učenja poput debate, brainstorminga, istraživanja u skupini i drugih, korištenje digitalnih alata može doprinijeti uspješnosti skupine, te dati novu dimenziju procesu učenja i transferu znanja. Kod učenja u online okruženju, nastavnik i dalje ima ulogu organizatora aktivnosti, osmišljava zadatak i bira radno okruženje te učenike poučava o načinu korištenja odabranih alata. Važno je naglasiti da za ovakvu vrstu poučavanja nastavnik treba posjedovati specifične vještine rada s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, biti inovativan i redovito se stručno usavršavati u polju digitalnih tehnologija. Kako se digitalni alati za primjenu u nastavi razvijaju iznimnom brzinom, nastavnici imaju sve veći i sve raznovrsniji izbor za svakodnevan rad, ali i za obogaćivanje svoje nastave. Treba naglasiti da je za uspješno korištenje IKT alata, najvažniji entuzijazam pojedinog nastavnika za primjenu navedenih alata u nastavi.

Korištenje digitalnih alata u nastavi stranih jezika je otvorilo mnoge nove mogućnosti transfera znanja, dok je suradničko učenje u online okruženju ključno za projektni rad u skupini. Informacijska-komunikacijska tehnologija nudi mogućnosti koje učenike motiviraju, nudi raznovrsne komunikacijske kanale, mogućnosti pohrane sadržaja za daljnje istraživanje, razne kreativne mogućnosti prezentacije svog rada te mogućnosti evaluacije rada u skupini i samog rezultata učenja.

U vlastitom planiranju nastave autoica često koristi suradničko učenje u online okruženju te posebnu pažnju daje planiranju aktivnog učenja učenika, osmišljavanju suradnje među učenicima u skupini te vlastitoj dostupnosti za usmjeravanje transfera znanja u pravom smjeru. Najčešći digitalni alat koji autorica koristi za suradničko učenje tijekom rada na projektu je GoogleSheets, alat tvrtke Google u kojem skupina učenika ima pristup jednom dokumentu u kojem zajednički uređuju prezentaciju na određenu temu (kultura, kviz, vokabular). Autoričini najuspješniji zadaci u ovom alatu su bili na temu kulture: najbolji primjer je osmišljavanje programa za tjedan dana u Londonu u kojem su učenici podijelili uloge prema vrsti zadanih sadržaja. Nadalje, alati Tricider i Wakelet su se pokazali dobrima u suradnji i evaluaciji rezultata istraživanja jer učenici, osim što mogu unijeti npr. svoje argumente za i protiv određene teme, mogu i glasati za ideje koje su im najbliže ili su najbolje osmišljene (evaluacija unutar skupine i među skupinama). Zatim, alat Padlet je čest kod aktivnosti „brainstorminga“ u fazi istraživanja, dok je alat Genially odličan za suradničko učenje i stvaranje digitalnih materijala, a alat Kahoot za suradnju u skupinama koje zajedničkim snagama pokušavaju pobijediti u kvizu. Svi navedeni alati se mogu koristiti sinkrono i asinkrono, u školi i kod kuće, ovisno o zahtjevima zadatka i organizaciji skupine.

Za aktivnosti u kojima učenici trebaju kombinirati situacije u stvarnom svijetu i korištenje IKT alata se odličnim pokazuje alat Actionbound, pomoću kojeg učenici trebaju u skupini surađivati i sinkrono izvan škole surađivati u zadatku u kojem npr. prema GPS postavkama trebaju tražiti odgovore na kvizna pitanja postavljena u zadatku („scavenger hunt“).

U slučajevima kad se želi u potpunosti koristiti online okruženje za učenje, LMS platforma Moodle/Loomen se pokazuje kao najučinkovitija jer učenici na njoj mogu surađivati u sklopu foruma i pisanja Wikija te sličnih medija za suradničko učenje. Primjerice, u suradnji na rječniku unutar e-tečaja učenici mogu istraživati digitalne rječnike, evaluirati rješenja drugih učenika te koristiti rezultate učenja za stvaranje zadataka vokabulara u alatu Quizlet (suradničko učenje).

Evidentno je da sve više digitalnih alata nudi mogućnosti suradničkog učenja, a jedan od najzanimljivijih primjera je alat Canva u kojem učenici zajedno i istovremeno mogu stvarati digitalne prezentacije ili plakate, dok nastavnik može pratiti napredak i unijeti komentare, kao i u alatu GoogleSheets.

Suradničko učenje u svom temelju ima ideju da će učenici kroz suradnju i međusobnu interakciju lakše otkriti i razumjeti složenije pojmove te da će stečeno znanje biti dugotrajnije. Dodatne prednosti su poboljšanje odnosa među učenicima te razvoj transverzalnih vještina, kao što je rješavanje problemskih zadataka, kritičko razmišljanje, sposobnost zaključivanja i odlučivanja, prihvaćanje drugačijih mišljenja i stilova učenja, te poboljšanje vlastitog samopoštovanja. Također, među prednostima su i veća motivacija učenika za rad u razrednom odjelu, poboljšanje discipline, pozitivniji i tolerantniji odnosi s vršnjacima te pozitivniji stavovi prema nastavnim predmetima, učenju, školi i učiteljima.

Za uspješno suradničko učenje u stvarnom ili online okruženju, trebaju se ispuniti sljedeći kriteriji: svi sudionici moraju biti svjesni da uspjeh skupine ovisi o uspjehu pojedinca te da je svaki pojedinac odgovoran za rezultate svog učenja ali i za učenje cijele skupine, potrebno je stvoriti uvjete za međusobnu interakciju učenika te nastavnika i učenika, te, naposljetku, uvjete za razvoj vještina učenika za učinkovit rad u skupini.

Literatura:

  1. Batarelo Kokić I., Nevin A., Malian I., Razvijanje suradničkog učenja u online okruženju: provođenje višedimenzionalnog poučavanja i učenja, Croatian Journal of Education: Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, Vol. 15 No. 2, 2013.
  2. Felder, R. i Brent, R. (2007). Cooperative Learning. 10.1021/bk-2007-0970.ch004
  3. Friend, M. i Cook, L. (2013). Interactions: Collaboration Skills for School Professionals (4th Ed.). Allyn and Bacon
  4. Galecka, J., Guznik, A., Mizerska, M., Nerc., O., Wisniowski, W., Zalevska, M., The Book of Trends in Education 2013/2014, Young Digital Planet
  5. Johnson D. W. i Johnson R. T. (1999), Making cooperative learning work, Theory Into Practice, 38:2, 67-73, 10.1080/00405849909543834
  6. Kadum-Bošnjak, S.: Suradničko učenje, METODIČKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 181–199
  7. Tinzmann M. B., Jones B. F., Fennimore T. F., Bakker J., Fine C., and Pierce J., What Is the Collaborative Classroom?, NCREL, Oak Brook, 1990