Ideja o Slučajnoj lektiri pojavila se upravo tako – slučajno! Izreke da knjigu ne treba nikad suditi prema koricama te da nešto što je naizgled neprivlačno može itekako biti kvalitetno i zanimljivo, odlučile su i osvijestiti te svojim učenicima drugog razreda pripremile 21 književno djelo. Ovaj dio držale su u tajnosti te pomno odabirale djela za svoje knjigoljupce. Sva djela pripadaju dobnoj skupini te obrađuju teme prijateljstva, empatije te ostalih poučnih sadržaja uz mnoštvo ilustracija.
Prvi korak je bio pobuditi interes i uzbuđenje učenika tako što su, prilikom posjeta školskoj knjižnici, zajedno sa svojom učiteljicom Ines krenuli “podići” svoju lektiru. Napetost je rasla jer im učiteljica nije otkrila naslov ni autora. Knjižničarka Marina pripremila je 21 naslov (prilog) sa već spomenutim temama, numerirala ih i izložila na vidljivo mjesto kao i tajnu kutiju s brojevima. Učenicima je objasnila tijek aktivnosti, a na njihovim licima dalo se iščitati oduševljenje i radoznalost. Izvlačenjem tajnih brojeva put ih je doveo do njihove knjige koju su dobili slučajnim odabirom. Daljnjim izvlačenjem i rotacijom svaki učenik dobio je svoju knjigu. Zadatak je bio podijeljen u tri etape (prilog): nakon čitanja knjige trebali su djelo analizirati onako kako smo do tada učili (naslov, autor, tema, mjesto i vrijeme radnje, redoslijed događaja, likovi, pouka i slično) te sve to prikazati na kreativan način na plakatu što im je također već bilo poznato. Posljednji dio zadatka je bio prezentacija uratka na satu, kritički osvrt na obrađeno djelo te na što zanimljiviji način preporučiti djelo svojim prijateljima.
Na dan izlaganja uzbuđenje se dalo osjetiti od ranog jutra. Učenici su jedva dočekivali svoj red da mogu prezentirati uratke, a nakon svakog izlaganja učionicom bi se zaorio gromoglasan pljesak. Na plakatima je bilo slika, ilustracija, dodatnih materijala za prijatelje (križaljke, bojanke), kviz pitanja (uz nagrade), labirinata, osmišljenih matematičkih zadataka koji prate priču, zanimljivosti i svega ostalog što su učenici željeli nadodati na svoj plakat.
Jesu li učiteljice postigle zadani cilj? Svakako! Učenici su bili oduševljeni ovim načinom provedbe te izrazili želju za ponovnim sličnim aktivnostima obrade djela za cjelovito čitanje. Neka lica toga dana bila su ukrašena najljepšim osmjehom. Danima poslije obilazili su plakate, promatrali i upoznavali nova djela koja bi željela pročitati. Razvoj samopouzdanja, slika o sebi, kritičko promišljanje, uvježbavanje javnog nastupa, bogaćenje vokabulara uz usmeno izražavanje, njegovanje grafomotorike izrezivanjem, lijepljenjem, razvoj vizualne percepcije samo su neke od vještina i blagodati koje govore same za sebe te koliku ulogu imaju u razvoju naših malih knjigoljubaca iz šarenog Maštograda.
