Ovaj model osigurava sveobuhvatan okvir unutar kojega nastavnici mogu pružiti preciznu i kvalitetnu povratnu informaciju, a učenici imaju mogućnost dobivenu informaciju iskoristiti za vlastiti napredak. [1] Kroz svojih pet koraka – kontekst, primjeri, dijagnoza, akcija i pregled – CEDAR tehnika potiče konstruktivan dijalog i aktivno sudjelovanje učenika u vlastitom razvoju.
Empatija i integritet
U primjeni CEDAR tehnike, empatija ima značajnu ulogu, te je poželjno postaviti se u položaj učenika kako bi se stvorilo sigurno okruženje u kojem je učenik spreman prihvatiti i pohvalu i konstruktivnu kritiku. Preporučuje se objektivna analiza situacije, s fokusom na konkretna ponašanja i postupke koji se mogu poboljšati. Učenicima treba pružiti priliku da predlože rješenja, čime se potiče njihova aktivna uključenost u proces. Poželjno je poticanje pozitivnih promjena kao i jasno i izravno ukazivanje na situacije i ponašanja koja treba mijenjati. Ukoliko nastavnik primijeti da učenik nije iskren ili ima skrivene namjere, važno je postaviti jasne granice. Nastavnik treba biti izravan u svom pristupu te izbjegavajući emocionalne reakcije, objasniti zbog čega su određena ponašanja i postupci neprihvatljivi, te jasno ukazati na posljedice. [2] Ovakav pristup doprinosi održavanju profesionalizma i integriteta jednako kao i jačanju odnosa povjerenja i suradnje, čime se osigurava uspješnija primjena CEDAR modela.
C (Context) – kontekst
Prvi korak u pružanju povratne informacije prema CEDAR modelu je postavljanje konteksta. Nastavnik uvodi povratnu informaciju unutar šireg okvira, povezujući specifičan zadatak ili ponašanje s učenikovim cjelokupnim razvojem i uspjehom. Može primjerice naglasiti kako određeni zadatak doprinosi učenikovim dugoročnim ciljevima, poput uspjeha na ispitu, razvoju analitičkog mišljenja ili stjecanju vještina potrebnih za buduće izazove. Povezivanje zadatka sa stvarnim životom također je od velike važnosti – učenik može bolje razumjeti kako razvijene vještine i stečeno znanje mogu biti primjenjive u svakodnevnim situacijama, poput rješavanja problema, kritičkog razmišljanja ili timskog rada. Na ovaj se način, učeniku zorno ukazuje kako njegovi trenutačni napori nisu izolirani, već su dio šireg obrazovnog puta koji ima dugoročni utjecaj. Razmatra se i kako učenikovo razumijevanje sadržaja ili ponašanje može utjecati na druge učenike, primjerice na rad u grupi ili suradnju s vršnjacima. Time se učeniku omogućuje da sagleda širu sliku i prepozna kako njegovo individualno djelovanje može doprinijeti zajedničkom uspjehu ili neuspjehu. Na ovaj način, povratna informacija postaje smislena i relevantna, povezana s učenikovim cjelokupnim obrazovanjem i njegovim mjestom u stvarnom svijetu.
E (Examples) – primjeri
Nakon postavljanja konteksta, nastavnik prelazi na iznošenje primjera. Jasni i konkretni primjeri doprinose razumijevanju očekivanja i ispravnom usmjeravanju napora učenika. Nastavnik može istaknuti situacije i područja u kojima je učenik postigao uspjeh, poput točno riješenih matematičkih zadataka ili uspješno dovršenog projektnog rada ali i područja koja zahtijevaju poboljšanje. Navođenjem konkretnih primjera, učenik dobiva jasnu informaciju o tome što je bilo dobro, a što iziskuje dodatno učenje i vježbu. Važno je ne preplaviti učenika prevelikim brojem primjera kako bi povratna informacija ostala fokusirana i učinkovita. Zahvaljujući takvoj informaciji, učenik se može usredotočiti na konkretne sadržaje i područja koja treba poboljšati dok istovremeno zadržava motivaciju prepoznajući vlastite uspjehe i postignuća.
D (Diagnosis) – dijagnoza
Treći korak je dijagnoza, u kojoj nastavnik zajedno s učenikom analizira uzroke koji su doveli do određene situacije i utjecali na učenikov uspjeh ili neuspjeh. Ovo je prilika u kojoj učenik može izraziti svoje mišljenje, opisati vlastiti pristup zadatku i istaknuti prepreke s kojima se suočio, čime aktivno sudjeluje u procesu refleksije o vlastitom radu. Vođenim pitanjima poput: “Što misliš, zbog čega si pogriješio?” ili “Kako si pristupio rješavanju zadatka?” nastavnik nastoji prepoznati osnovni uzrok problema, bilo da se radi o nerazumijevanju gradiva, nedostatku koncentracije, pogrešnoj organizaciji vremena, vanjskim čimbenicima poput stresa ili umora ili nekom drugom razlogu. Ovaj korak omogućuje bolje razumijevanje problema i uspostavljanje stabilnih temelja za sljedeća dva koraka – akciju i pregled.
A (Action) – akcije
Na temelju dijagnoze, nastavnik i učenik zajedno definiraju akcije koje će pomoći u prevladavanju poteškoća i daljnjem razvoju. U ovom se koraku postavljaju konkretni ciljevi, rokovi i plan djelovanja, pri čemu nastavnik pruža smjernice, resurse i potrebnu podršku. Plan djelovanja s jasno definiranim rokovima omogućava učenicima preuzimanje kontrole nad vlastitim učenjem, razvoj vještina planiranja i organizacije i ostvarivanje postavljenih ciljeva. Na primjer, ukoliko je dijagnoza pokazala da učenik ima problema s razumijevanjem određenih pojmova, akcija bi mogla uključivati dodatne vježbe ili pomoć od strane vršnjaka ili nastavnika. Važno je da obje strane razumiju i prihvate planirane akcije, te da učenik preuzme odgovornost za njihovu provedbu. Kroz zajednički rad na akcijama, nastavlja se razvijati odnos povjerenja između učenika i nastavnika, čime se dodatno potiče učenikova ustrajnost i želja za učenjem.
R (Review) – pregled
Posljednji korak je pregled koji uključuje refleksiju i evaluaciju napretka. Nakon što su akcije definirane i dogovorene, nastavnik i učenik redovito se sastaju kako bi pratili napredak i analizirali ostvarene rezultate. Tijekom pregleda, razmatraju se učinci poduzetih akcija, rješavaju se eventualni problemi te se ističu postignuti uspjesi. Ovakav sustavni pristup osigurava stalnu podršku u ostvarivanju postavljenih ciljeva i doprinosi kontinuiranom razvoju učenika. Redoviti pregledi omogućuju nastavniku i učeniku da zajednički revidiraju i prilagode akcije ukoliko se pokaže potreba, a sve s ciljem kako bi učenik mogao postići najbolje rezultate. Ovaj posljednji korak zatvara ciklus povratne informacije i učeniku osigurava ispravan smjer ka ostvarenju zadanih obrazovnih ciljeva.
CEDAR tehnika nije isključivo alat za ispravljanje pogrešaka ili pohvalu napretka već i sredstvo za vođenje učenika kroz cjelokupni proces učenja i razvoja. Primjena CEDAR tehnike potiče dinamičnu interakciju u kojoj je aktivno sudjelovanje svih strana nužno za ostvarivanje napretka. [2] Nastavnik osim što pruža povratnu informaciju, aktivno sluša učenika, uzima u obzir njegove perspektive te zajedno s njim razmatra kako napredovati. Učenik, s druge strane, ne ostaje pasivan primatelj informacija, već postaje suodgovoran za vlastiti napredak, aktivno sudjelujući u dijalogu s nastavnikom. Takva interakcija pridonosi stvaranju poticajnog okruženja u kojem učenici osjećaju da ih nastavnik vodi, podržava i ohrabruje što ih čini motiviranijima i spremnijima za preuzimanje inicijative u vlastitom učenju. Primjena CEDAR tehnike olakšava praćenje i postizanje boljih obrazovnih rezultata te jača odnos povjerenja, suradnje, zajedništva i uzajamnog poštovanja.
[1] The CEDAR Feedback Model, The World of Work Project, https://worldofwork.io/2019/07/the-cedar-feedback-model/
[2] CEDAR Feedback Model, Consuunt, https://www.consuunt.com/cedar-feedback-model/
