Radionica je predstavljala jedinstvenu priliku za djecu da kroz kreativne aktivnosti povežu svijet emocija i koncept programiranja, iako nisu izravno koristili tehnologiju. Priča o vuku koji uči prepoznati i upravljati svojim osjećajima postala je temelj za razgovor o emocijama. Učenici su najprije analizirali glavne osjećaje iz priče — sreću, tugu, ljutnju i strah. Kroz vođene razgovore s učiteljicama i knjižničarkom, učenici su promišljali o tim emocijama i kako ih sami doživljavaju.
Omogućila je učenicima da se dublje povežu s vlastitim emocijama, kroz vizualno i verbalno izražavanje. Kroz crtanje su istraživali kako se osjećaji mogu prenijeti, dok su ujedno naučili važnost prepoznavanja i upravljanja emocijama u svakodnevnom životu. Učenici su, uz vodstvo učiteljica i knjižničarke, došli do spoznaje kako svijet emocija nije kaotičan, već se može strukturirati i analizirati – baš kao kod programiranja.
Radionica “Povezivanje emocija i kreativnosti” je pokazala kako se programiranje i emocionalna inteligencija mogu povezati bez upotrebe tehnologije, kroz kreativne zadatke poput crtanja i pričanja priča. Djeca su kroz radionicu razvila vještine koje će im pomoći ne samo u učenju tehničkih predmeta u budućnosti, već i u svakodnevnom životu, jer su postala svjesnija važnosti prepoznavanja i izražavanja emocija. Ovaj je pristup omogućio učenicima da kroz kreativne procese razvijaju empatiju, izražavaju svoju kreativnost i bolje razumiju kako se osjećaji mogu oblikovati, izražavati i kontrolirati. Kako je to izgledalo, možete vidjeti na poveznici.
