Na satu Hrvatskog jezika izrađivali su straničnike oslikavajući ih motivima iz djela Ivane Brlić-Mažuranić. Ove godine se obilježava 150. obljetnica njezina rođenja. 
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige pod naslovom “Pričaj mi…” ističe vrijednost pripovijedanja i kazivanja, posebice onih književnih vrsta koje pripadaju usmenoj književnosti, kao što su bajka ili legenda. Stoga ne iznenađuje da se ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige vezuje uz obilježavanje 150. godišnjice rođenja Ivane Brlić-Mažuranić čije je književno stvaralaštvo ostavilo traga na brojne generacije.
Ivana Brlić-Mažuranić već je više od stotinu godina među najglasovitijim hrvatskim pripovjedačima. Naziva ju se hrvatskim Andersenom. Pišući za vlastitu djecu, ostavila je neizbrisiv trag u dječjoj književnosti. Njena dva najvažnija djela, zbirka bajki Priče iz davnine (1916.) i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) vremenom nisu nimalo izgubili svoj sjaj i vrijednost.
Djed Ivane Brlić-Mažuranić bio je znameniti hrvatski ban Ivan Mažuranić. Zanimljivo je i da je njezina baka bila Aleksandra Demeter, sestra poznatog preporoditelja Dimitrije Demetra.
Ivana je bila čak četiri puta predložena za Nobelovu nagradu – 1931., 1935., 1937. i 1938. godine. Spletom okolnosti, nije ju dobila. Prva je žena primljena u članstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU) kao dopisni član (1937.).
Iako nije pripadala tadašnjim književnim krugovima i pravcima, postala je najviše prevođena književnica svoje generacije. Djela su joj prevedena na više od 40 jezika. Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića su prevedene, među ostalim, i na kineski, japanski i perzijski jezik.
O Ivaninim bajkama
U svojim bajkama Ivana Brlić-Mažuranić je svojom maštom kombinirala stvarne i nestvarne događaje. U njenim djelima čitatelji mogu pronaći opise prekrasnih krajolika, maštovite radnje i fantastične likove uz važne svevremenske životne poruke. Njene priče govore kako uvijek treba težiti istini, prikazuju jačinu i bezgraničnost majčinske ljubav i bratske ljubavi i veličinu nečijeg srca. Također njena djela prikazuju i pohlepu i neumjerenost. I
Straničnici su predmeti koje koriste za obilježavanje mjesta u knjizi gdje smo stali s čitanjem ili možemo označiti stranice na kojima se nalazi neki zanimljiv podatak. Postoje razni nazivi za taj predmet: knjižni označivač, straničnik, listokaz, a najčešće se koristi engleski naziv bookmarker.
Učenici su s radošću prihvatili ovu aktivnost i svi su se trudili napraviti što bolji rad. Tako su na ovoj radionici nastali straničnici ukrašeni lijepim motivima iz Ivaninih bajki- Regočem, Kosjenkom, Gitom, Hlapićem, Palunkom…
Te straničnike učenici će razmijeniti s nekom drugom školom u sljedećem međunarodnom projektu razmjene straničnika. Razmjena straničnika sa školama u svijetu je prigoda za predstavljanje naše škole, školske knjižnice, naše kulture, ali ujedno i upoznavanje škola partnera i zemalja iz kojih dolaze. To je i aktivnost kojom nastojimo omogućiti učenicima razvijanje i izražavanje interesa i ljubavi prema čitanju.
