Kreativnost u nastavničkom pozivu je ključ za ekonomski razvoj pojedinca. Važno nastavničko pitanje je u budućnosti ”Kako pripremiti u obrazovanju učenike za zanimanja koja još ne postoje, a u budućnosti učeničkih poziva će postojati?“ Kako ih uputiti u tehnologije koje još nisu osmišljene, s kojima i sami nastavnici nisu upoznati, a koje će učenicima u budućnosti pomoći rješavati probleme, one kojih još ni sami učenici nisu svjesni da postoje? Stiže nam tzv „Beta generacija“, nova za nas nastavnike koji su educirani u svojim školskim danima tzv.“ drilanjem“ učenja činjenica i memoriranjem širokog spektra znanja koje će im pomoći u snalaženju u svojim pozivima. Jesmo li spremni danas „provjeriti nasljednost inteligencije novih generacija“ iskoristiti njihove potencijale do maksimuma? Jesmo li spremni danas „ stvoriti visoku inteligenciju“ koja će razumjeti potrebe ekonomskog tržišta i odgovoriti visokim standardima poslovanja. Jesmo li spremni stvoriti gotovog poslovnog čovjeka po mjeri ekonomskog tržišta poslovanja? „Out of the box“ – provirimo iz kutije sigurnih zona naučenog!
Vremena činjenica su odavno prošlost i potrebno je uistinu učenika otvoriti prema mogućnostima razvoja vlastite kreativnosti u zanimanju za koje posjeduje afinitet. Prema istraživanju (Adobe State of Create Global Benchmark Study 2016. godine) samo 25 % ispitanika smatra da je iskoristilo svoj kreativni potencijal. Većina ispitanika tj. 52 % smatra da njihovu kreativnost guše obrazovni sustavi. Tzv. tunelski vid- nemogućnost opažanja problema i situacija iz različitih perspektiva) onemogućuje učeniku razvoj do krajnjih granica njihovih mogućnosti. Nastavnike koči izlazak iz „tunelskog vida“ strah od novih pristupa koji nisu provjereni, Pravilnici koji uz puno dobroga donose i neka ograničenja, a učenike izvrgavanju porugama i kritici okoline, straha od rizika otpora prema neredu i kaosu i sl. Postavljamo pitanje :“Je li strah opravdanje za ostanak u zoni sigurnosti?“ Dilema koja „ muči“ nastavnike u promišljanju je sveprisutna u „Što ako pokušam promijeniti…….“ . Jedini odgovor na tu dilemu može biti da je neuspjeh samo jedan od tisuću načina za uspjeh!
Obrazovanje kakvo danas poznajemo temelji se na dva intelektualno i ekonomski potpuno drugačija povijesna konteksta – prosvjetiteljstvu i industrijskoj revoluciji. „Education is not the Learning of facts, but training of the mind to think.”( Albert Einstein).
U ranom djetinjstvu postoje vrste slobodne igre koje razvijaju visoku razinu kreativnosti. Tada se mogu prepoznati neke vrste darovitosti poput glazbene, kasnije matematičke i slično. Ako na vrijeme ne prepoznamo one se izgube u prosječnosti. Igrajući razne uloge ili glumeći likove, izražavaju tuđe stajalište i pri tome i snažne negativne osjećaje poput :ljutnje, neprijateljstva, tjeskobe djeca izražavaju svoja prva stajališta o svijetu oko sebe. Igra kao takva djetetu predstavlja „sigurnu luku” kojom prevladavaju zabranjene misli i emocije. U srednjem djetinjstvu djeca ponekad stvaraju izmišljene svjetove maštajući izmišljenu stvarnost, osmisle jezike koji se tamo govore u dobi od 9-10 godina što upućuje na visoku razinu kreativnosti u budućnosti. Od četvrtog razreda osnovne škole kreativnost postaje sastavni dio kreativnih rješenja. Ako kreativna djeca u toj fazi imaju učitelje koji ih podupiru ili toleriraju neuobičajene odgovore na pitanja, povremene prekide ili skretanja s teme potaknuto znatiželjom takvi učenici su skloniji uspjehu u budućnosti, a ako nemaju isti ostvaruju slabije rezultate, ranije napuštaju školu, pa i fakultet, jer gube interes, ne ostvaruju očekivane uspjehe i zatvaraju se u kutije promišljanja svoje budućnosti.
Modularna nastava u obrazovanju može donijeti niz podražavajućih aktivnosti u postizanju ostvarenosti skupova ishoda ukoliko zainteresiranost učenika za te module nije nestao. Nastavnikov zadatak je ponovo probuditi zaspale kreativnosti i afinitete kako bi dobili „gotov proizvod“ kreativnog čovjeka u stvaralačkom istraživanju ili obavljanju vrhunskog odabranog opisa poslova koje zahtjeva određeno zanimanje. Obeshrabrenje, manjak poticaja, učenici kroz viša obrazovanja dobivaju samo više „privatnih soba i kutija”, koji su uže specijalizirani. Kaže se „ako više znaju, manje vide“, ako su više specijalizirani gube na inovativnosti, jer kreativno razmišljanje je posao za koji ne postoji ispravan odgovor, niti neuspjeh i u kome vidiš stvari onakvima kakav si ti i ne uvježbavaš generiranje ideja. To je problem cjelokupnog obrazovanja koje ukalupljuje obrazovane osobe u okvire potreba ekonomske budućnosti. Izniman tehnološki napredak uz brze i stalne promjene, te izloženost pojedinca protoku, ogromnoj količini i razini dostupnosti informacija nameće se potreba za aktivnim promišljanjem i preispitvajućim kritičkim pristupom u vrjednovanju i procesuiranju poznatih informacija. Sve navedeno popraćeno je odmakom od poznatog i otkrivanju nepoznatih nepoznanica u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu. Kako bismo dobili osobe obrazovane za budućnost potrebno ih je pripremiti za izlazak iz „ sigurne zone komfora“ i dati im potrebna znanja kojima će moći u budućnosti „otključati“ kreativne ideje i stvoriti inovacije kako bi unaprijedili svoje poslovanje i poslovanje društva oko njega. Umijeća s kojima se susrećemo u traganju tržišta rada su ona koja ne mogu izvoditi strojevi: umijeća rješavanja problema 61 % ,kreativnost i inovativnost 77 %, prilagodljivost 61 %,vodstvo 75 %. No, naše je doba konceptualno sa stvarateljima i empatizerima.
Umjetna inteligencija može donijeti olakšanje u zahtjevima tržišta, ali ne može u potpunosti isključiti upliv čovjeka u njezin razvoj kao i upravljanje istom. Automatizacija svega je zadivljujuća u uvjetima da se ne kvari i da ju ne treba obnavljati i popravljati. No, u svemu je ključan čovjek sa svojim inovacijama koje ubrzavaju i olakšavaju proizvodnju. Hrvatske tvrtke imaju mogućnost razvoja u budućnosti vlastitih inovacijskih kapaciteta, procesa i strategije, ali uz sustavni pristup razvoju ideja i inovacija, strateško vođenje inovacija u svojim područjima djelovanja te dobre organizacije procesa uspješnog i dugoročnog poslovanja. Sve se to može dogoditi u uskoj suradnji sa obrazovanjem koje kroz modularnu nastavu otvara mogućnosti za zakon ponude i potražnje stručnjaka u djelovanju.
