Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 27. siječnja, na dan kada je 1945. godine oslobođen najveći nacistički logor smrti Auschwitz-Birkenau. Ovaj dan sjećanja proglašen je rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2005. godine. Tog dana prisjećamo se sustavnog progona, genocida i stradanja šest milijuna europskih Židova, te Roma, Sinta i drugih naroda od 1933. do 1945. godine. 
Na satu likovne kulture, vodstvom nastavnice Marije Vidaković Tulić, učenici su izrađivali crteže inspirirane svjetlošću svijeće kao simbolom nade i otpornosti, a radovi su temeljeni na stvarnim pričama preživjelih i poznatim citatima o Holokaustu. Ovi crteži postali su središnji dio tematske izložbe, služeći kao snažni vizualni podsjetnici na važnost očuvanja sjećanja.
Sat hrvatskog jezika započeo je uvodnim predavanjem školske knjižničarke, dr. sc. Anite Tufekčić, koja je učenike upoznala s ključnim terminima poput Holokausta, genocida i antisemitizma. Predavanje je također uključivalo raspravu o moći propagande i ulozi medija u širenju dezinformacija tijekom povijesti. Učenici su potom analizirali citate poznatih pisaca i djela o Holokaustu, uključujući Primo Levija, Annu Frank i Elieja Wiesela, te izrađivali vlastite poruke koje su izložili na zajedničkom „zidu sjećanja“. Ovaj simbolični zid zamišljen je kao most prema boljoj budućnosti, inspiriran porukama nade i empatije.
Na satu povijesti, pod vodstvom nastavnika Emanuela Juzbašića i škoslke knjižničarke dr. sc. Anite Tufekčić, učenici su istraživali povijesne fotografije, dokumente i priče preživjelih. Diskutirali su o značaju sjećanja i načinu na koji povijest može biti prenesena kroz umjetnost. Posebno ih je inspirirao dokumentarni film „U potrazi za obitelji Berger“, koji donosi priču o istraživanju povijesti Židova u Osijeku, tj. obitelji Berger iz Zmajevca. Ova kombinacija povijesnog istraživanja i kreativnog izražavanja omogućila je učenicima dublje razumijevanje tragičnih događaja.
Izložba je bila podijeljena u tri tematska dijela, od kojih je svaki nosio duboku simboliku:
- Svjetlo u tami – Crteži svjetlosti svijeća, simbolizirajući nadu i otpornost usred tame.
- Zid kao metafora – Zid ispunjen porukama učenika, simbolizirajući izolaciju, bol, ali i snagu sjećanja.
- Siluete sjećanja – Umjetnički radovi koji su prikazivali pidžame s prugama, ukrašene crvenim otiscima prstiju, simbolizirajući neizbrisive tragove bolne prošlosti.
Osim umjetničkog dijela, izložba je sadržavala pano s povijesnim informacijama o Holokaustu. Uz instrumentalnu glazbenu pratnju, učenici su mogli osjetiti dubinu atmosfere i promišljati o važnosti sjećanja.
Izložba je realizirana zahvaljujući suradnji školske knjižničarke dr. sc. Anite Tufekčić, nastavnice likovne kulture Marije Vidaković Tulić, nastavnice hrvatskog jezika Josipe Koprtla i nastavnika povijesti Emanuela Juzbašića. Njihova posvećenost i interdisciplinarni pristup omogućili su učenicima da na kreativan i edukativan način istraže ovu važnu temu te da kroz umjetnost i znanje izgrade dublje razumijevanje povijesnih tragedija.
Poruke učenika s „zida sjećanja“ postale su mostovi prema boljoj budućnosti, podsjećajući nas sve na važnost tolerancije, suosjećanja i sjećanja na one koji su tragično izgubili svoje živote u jednom od najmračnijih razdoblja ljudske povijesti.
Dječji citati
- „Ne trebamo zaboraviti kako su ljudi patili od boli za vrijeme holokausta!“ (Josip Ivanko, 8. c)
- „Uvijek nevine duše nastradaju.“ (Ivan Bašić, 8. c)
- „Bol se ne može izbrisati nakon onoga što smo prošli.“ (Lana Čerkezović, 8. c)
- „Biti sam za sebe znači biti odgovoran za svoje odluke.“ (Maja Kobaš, 8. c)
- „Nikad ne vjeruj ljudima, jer ne znaš što će ti uraditi.“ (Marija Blažević, 8. c)
- „Došli smo na ovaj svijet da budemo sretni i sigurni, a ne da se skrivamo iza zidova i u sjenama.“ (Lana Mijatović, 8. c)
- „Kada vam je teško, sjetite se da je nekome bilo još teže!“ (Ajdin Alić, 7.a)
- „Onaj tko zaboravi strahote prošlosti, osuđen je da ih ponavlja.“ (Ajsel Idrizi)
- „Tko ubije čovjeka, ubija i Boga.“ (Ajsel Idrizi)
- „Ponekad šutnja govori puno više od riječi.“ (Ajsel Idrizi)
- „Zidovi kriju tajnu koju riječi ne mogu izgovoriti.“ (Indira Zahirović, 7.a)
- „Ne ponavljajmo iste greške!“ (Demir Voloder, 7.a)
- „Nije važna vjera, važna je dobrota i ljubav.“ (Lorena Perek, 7.a)
- „Važno je sjetiti se teške prošlosti.“ (Lorena Perek, 7.a)
