Jedna od radionica unutar ovog projekta nosi naziv „Hrana kao proždrljivac“, koja se bavi temom „čiste“ i „prljave“ hrane. Učenici 1. a razreda, zajedno s učiteljicom Jasnom Panza, mentoricom knjižničarkom Biljanom Krnjajić i skupinom volontera pod mentorstvom učiteljice hrvatskog jezika i povjesti Karolinom Nadaždi Hideg, analizirali su prehrambene proizvode: jedan od lokalnog pekara i drugi iz industrijske proizvodnje. Kroz analizu mirisa, okusa i teksture, učenici su razvijali kritičko razmišljanje o hrani koju konzumiramo i njenom utjecaju na naše zdravlje i okoliš. Kroz početnu fazu aktivnosti, učenici će razmisliti o frazi „Hrana kao proždrljivac“. Ovdje se koristi metafora proždrljivca koji brzo konzumira hranu, ne da bi uživao u njoj, nego samo da je pojede. Na isti način hrana u nekim slučajevima „proždire“ ogromne resurse kao što su voda, zemlja, energija i kemikalije, čineći proces proizvodnje neodrživim. U tom kontekstu, hrana postaje proizvod koji troši mnogo prirodnih resursa, zbog čega postaje „neodrživa“.
Učenici su analizirali konkretan proizvod, primjerice kukuruzne pahuljice. Kroz proučavanje pakiranja proizvoda i informacija na njemu, rekonstruirat će opskrbni lanac. Zaključuju da kukuruz nije uzgojen lokalno, već dolazi s dalekih farmi, poput onih u Kanadi. Učitelj će im objasniti kako je kukuruz prešao dug put – od farme do Hrvatske, prvo brodom ili avionom, zatim kamionima do luke, a na kraju u trgovinu. Učenici su razmislili o tome koliko kilometara hrana prijeđe prije nego postane gotov proizvod koji mi konzumiramo. Ova aktivnost im pomaže razumjeti negativne strane dugih opskrbnih lanaca i kako u tom procesu gubi mnogo resursa, dok krajnji proizvođač i potrošač ne dobivaju pravi udio.
U drugom dijelu aktivnosti, učenici će analizirati proizvode s kraćim opskrbnim lancima, poput lokalnih pekarskih proizvoda, mesa od lokalnih proizvođača ili domaće ribe. Kroz ovu analizu, učenici će primijetiti prednosti kraćeg opskrbnog lanca, kao što su manja potrošnja resursa, niži troškovi transporta i manja emisija ugljičnog dioksida. Razgovarat će o vrijednosti proizvoda, njegovoj cijeni, ali i važnosti održivosti.
Nakon istraživanja proizvoda s dugim i kratkim opskrbnim lancima, učenici će analizirati različite prehrambene proizvode prema njihovom podrijetlu i održivosti. Bit će im prikazane slike hrane iz dobrih i loših opskrbnih lanaca. Zadatak učenika bio je razlikovati ih i obrazložiti svoje odgovore. Primjeri uključuju poznate proizvode poput Nutelle, svježeg voća, smrznute pizze i McDonald’s sendviča.
Na kraju, učenici će odabrati jedan prehrambeni proizvod za domaću zadaću i analizirati ga na način kako su to radili tijekom sata. Ova analiza pomoći će im da bolje razumiju podrijetlo hrane i njezinu povezanost s održivim i pravednim sustavima proizvodnje.
Kroz ovaj modul, učenici će steći sposobnost “čitati” prehrambene proizvode iz nove perspektive. Razvit će svijest o važnosti podrijetla hrane, uvoznim proizvodima i njihovom utjecaju na okoliš. Također će moći provesti jednostavnu analizu hrane koristeći pojmove „dobro, hranjivo, čisto i pravedno“, kako bi prepoznali razlike u kvaliteti i održivosti različitih prehrambenih proizvoda.
Program sCOOLFOOD omogućuje učenicima da shvate važnost podrijetla hrane i njezine učinke na okoliš, te kako prepoznati hranu koja je dobra, hranjiva, čista i pravedna. Aktivnosti uključuju detaljnu analizu prehrambenih proizvoda, pomažući učenicima da razumiju koji od tih čimbenika najviše utječu na okoliš i naše zdravlje. Kroz istraživanje pojma „prljave hrane“, učenici su postavljali pitanje je li hrana prljava kada dođe u kontakt s prirodnim okolišem (poput zemlje), ili kada sadrži kemikalije, pesticide i umjetne aditive. Došli su do zaključka da pravi izazov leži u definiranju „prave čistoće“ hrane, koja je moguća tek kada se uzmu u obzir svi aspekti proizvodnje i njezin utjecaj na okoliš.
Globalni izazovi poput klimatskih promjena već imaju značajan utjecaj na proizvodnju hrane, što podcrtava važnost razumijevanja kako proizvodnja hrane doprinosi emisijama stakleničkih plinova. Industrijska stočarska proizvodnja posebno opterećuje okoliš, zauzimajući veliki udio u globalnoj poljoprivredi. Ovi izazovi jasno ukazuju na potrebu za drastičnim promjenama u načinu proizvodnje i konzumacije hrane kako bismo sačuvali planet za buduće generacije.
Provedba programa također promovira konkretne ciljeve poput smanjenja bacanja hrane, promoviranja agroekologije i razvijanja prehrambenih navika koje su ne samo zdrave, već i održive. Analizom ekoloških proizvoda poput jaja, mesa, mlijeka i povrća jasno je da proizvodnja koja poštuje okoliš i životinje ima manji ugljični otisak. Na primjer, ekološki proizvedena jaja emitiraju manje CO2 nego industrijska, što je ekvivalent emisiji vozila koje prijeđe 30.000 kilometara.
Svijet se suočava s izazovima poput suša i poplava, koje već sada ugrožavaju egzistenciju lokalnih poljoprivrednika. No, svi mi imamo odgovornost u ovoj borbi. Iako promjene mogu izgledati male, one mogu imati ogroman utjecaj na naš planet. Ako budemo činili pravu stvar u našim prehrambenim navikama, zajednički možemo ostvariti stvarnu promjenu za buduće generacije.
