Danas, međutim, većina čitatelja ovog članka uzet će mobitel, namjestiti se u kadar između kamere i dupina, snimiti popularni selfie u formatu digitalne slike ili video zapisa i odmah ga podijeliti na nekoj od društvenih mreža. Razvojem digitalnih tehnologija ušli smo u eru vizualnih kultura (eng. visual cultures), u kojoj se sve veći postotak komunikacije, produkcije, i diseminacije kulturnih artefakata odvija putem (pomičnih) slika.
Naravno, ljudi su oduvijek vizualna bića, stoga se različiti aspekti vizualnosti stoljećima izučavaju u područjima poput povijesti umjetnosti, kulturalnih studija, filozofije i antropologije. Međutim, digitalne tehnologije znatno utječu na dinamiku stvaranja i dijeljenja vizualnih artefakata i proširuju međudjelovanje vizualnih kultura sa širokim spektrom ljudskih djelatnosti uključujući učenje i poučavanje.
Više o vizualnim kulturama, i njihovom odnosu s odgojem i obrazovanjem, možete pogledati u seriji kratkih video zapisa (Peters, Besley, Jandrić i Bajić, 2016).
Vizualne kulture i odgojno-obrazovne potrebe
Prekrasno je snimiti jato dupina, s vlastitim portretom u gornjem lijevom dijelu kadra i snimku podijeliti s obitelji i prijateljima. Ova snimka govori tisuću riječi – predstavlja protagonista kao osobu koja ima dovoljno novaca za odlazak na godišnji odmor; kao tankoćutnog ljubitelja životinja i prirode; kao osobu koja uživa u životu; kao stručnjakinju koja zna uhvatiti pravi kadar i trenutak za snimak. Prirodno je poželjeti da izradimo što bolju snimku svog iskustva s dupinima, što nas dovodi do nove odgojno-obrazovne potrebe: današnji učenici žele naučiti kako izrađivati i dijeliti uspješne digitalne vizualne materijale.
Izrada digitalnih vizualnih materijala neminovno se sastoji od manipulacije stvarnosti. Kadar prikazuje samo ono što autor slike ili filma želi prikazati – uz pravilan rad kamerom, primjerice, zatočeni dupini iz zoološkog vrta mogu bez ikakvog problema odglumiti svoje slobodne morske rođake (odličan primjer važnosti perspektive možemo vidjeti u IBM-ovom filmu Powers of Ten iz 1977. godine). Tako dolazimo do druge odgojno-obrazovne potrebe: kako bi izradili uspješne digitalne vizualne materijale, naši učenici trebaju naučiti različte strategije manipuliranja stvarnošću.
Prema Elizabeth Kasynski (2016) ispravna interpretacija slike i videa zahtijeva razlikovanje dva važna pojma. Vizija (eng. vision), ili vizualni esencijalizam je neurološki način na koji naše oči procesiraju svjetlost. Vizualnost (eng. visuality) je proces otkrivanja i zamišljanja koji se odvija u retoričkom procesu između vizije (onoga što vidimo) i naših prethodnih iskustava i osjećaja.
Vizija jata dupina obuhvaća morsku površinu i jato jedinki u međusobnoj igri. Vizualnost obuhvaća osjećaje koje je jato dupina prouzročilo a koji mogu biti izravno povezani s objektom vizije (Vidi kako su slatki!) i neizravno povezani s objektom vizije (I ja bi želio ići na more!). Ovako dolazimo do treće odgojno-obrazovne potrebe: učenici trebaju razumjeti odnos vizije i vizualnosti, kako bi mogli na ispravan način interpretirati vizualne sadržaje.
Zamislimo da se neki od dupina zapleo u ribarsku mrežu, a razigrani ples veličanstvenih morskih stvorenja pretvorio se u golu borbu za život. Trebamo li nastaviti snimati ovaj video; trebamo li ga podijeliti s prijateljima; trebamo li ga donirati udruzi za zaštitu dupina? Postavivši ova pitanja dolazimo do četvrte odgojno-obrazovne potrebe: znanja i vještine potrebne za stvaranje, mijenjanje i razumijevanje vizualnih zapisa potrebno je nadopuniti analizom povezanih etičkih pitanja (važnost ovih pitanja detaljnije je prikazana u video članku o etičkim pitanjima povezanim s videom u radu s djecom (White, 2017)).
Video zapisi ponekad su vrlo korisni u istraživanjima odgoja i obrazovanja. U posljednje vrijeme stoga se pojavljuje potreba za novim stručnim i znanstvenim časopisima (Video Journal of Education and Pedagogy, 2017) koji se bave metodologijom vizualnih istraživanja. Tekst doživljavamo radikalno drugačije od slike i video zapisa pa vizualne kulture ulaze duboko u sve pore našeg razumijevanja svijeta oko sebe. Ovako dolazimo do filozofske potrebe za razumijevanjem odnosa između vizualnih kultura i čovjeka – kratak video o jednom od najranijih filmova u povijesti kojeg je 1889. godine snimio Thomas Edison nudi brojne naznake tog odnosa.
Naposljetku, ljudsko vrijeme je ograničeno – dok se bavimo izradom i analizom slika i video zapisa, naše vještine pisanja i čitanja miruju. Međutim, pisanje i čitanje i dalje imaju vrlo važnu ulogu u procesu odgoja i obrazovanja, a istraživanja pokazuju da zapisivanje rukom ima bolji učinak na pamćenje i razumijevanje od tipkanja (Mueller, 2017). Tako dolazimo do posljednje odgojno-obrazovne potrebe: usklađivanja (rastuće važnosti) vizualnih kultura s ostalim aspektima života (čitanjem, pisanjem, šetnjom u prirodi).
Vizualne kulture i odgojno-obrazovne prilike
Peters, Besley, Jandrić, Bajić i White (2017) identificiraju sedam osnovnih područja u kojima vizualne kulture stvaraju nove odgojno-obrazovne prilike. Prilika pristupa odnosi se na mogućnost uporabe vizualnih tehnologija; prema Van Dijku i Hackeru (2000), ona se sastoji od psihološkog pristupa, materijalnog pristupa, pristupa vještinama, i pristupa korištenju. Prilika interdisciplinarnosti sastoji se od međusobnog spajanja do jučer nespojivih područja – u eri vizualnih kultura, (pomične) slike prestaju biti ekskluzivno područje zanimanja umjetnosti i prožimaju sve struke. Financijska prilika je izravna posljedica razvoja vizualnih tehnologija. Do jučer, film je bio jedan od najskupljih načina dijeljenja informacija – danas, svatko može proizvesti i podijeliti sofisticirane vizualne proizvode gotovo besplatno.
Pedagoška prilika opisuje sposobnost (pomičnih) slika za prilagođavanje različitim stilovima učenja. Video potiče grupni rad te pozitivno djeluje na učeničku motivaciju i participaciju. Istraživačka prilika nalazi se u mnogim područjima vizualnih kultura poput novih mogućnosti objavljivanja i dijeljenja sadržaja, video etike, video kodiranja i analize, odnosa vizualnih kultura i društva, vizualnih metodologija, vizualnih pedagogija, filozofije vizualnih istraživanja i brojnim drugim područjima. Vizualne pedagogije otvaraju nove društvene prilike – primjerice, video konferencije otvaraju mogućnost sudjelovanja u odgojno-obrazovnom procesu koja je neovisna o fizičkoj lokaciji učitelja i polaznika. Za kraj, preostale prilike uključuju djelovanje vizualnih kultura na tradicionalna područja odgoja i obrazovanja poput pismenosti.
Od potrebe do prilike
Vizualne kulture istodobno stvaraju nove odgojno-obrazovne potrebe i prilike, koje Murphy, Peters i Marginson (2010) sažimaju u četiri međusobno povezana pitanja:
- Koje nove subjektivnosti se stvaraju kroz društvene medije, i koja je uloga (pomičnih) slika u tom procesu?
- Koje su nove mogućnosti vizualnih kultura u postizanju odgojno-obrazovne autonomije?
- Koje oblike nematerijalnog rada kreiraju vizualne kulture? Koji su društveni efekti tih oblika rada?
- Kako povezati vizualne kulture s emancipirajućom vizijom odgoja i obrazovanja? (prema Murphy, Peters i Marginson, 2010).
Na ova pitanja ne postoje jedinstveni odgovori – u ovisnosti o kontekstu, svaki učitelj i nastavnik pronaći će najbolje odgovore za svoje učenike. Međutim, vrijedi upamtiti da svaka odgojno-obrazovna potreba uvijek stvara i novu odgojno-obrazovnu priliku. Razvojem u smjeru zadovoljavanja postojećih potreba, odgojno-obrazovni sustavi se polako ali sigurno prilagođavaju eri digitalnih kultura. Međutim, odgojno-obrazovni sustavi ne smiju biti pasivni promatrači društvenih zbivanja – korištenjem novih prilika, škole mogu značajno utjecati na razvoj vizualnih kultura u sadašnjosti i budućnosti.
Literatura
- Edison, T. (1889). The Very First Motion Picture. Preuzeto 3.5.2017. s https://www.youtube.com/watch?v=dDmAxdLvdQ4.
- IBM (1977). Powers of Ten. Preuzeto 3.5.2017. s https://youtu.be/H8SOKmh_Fmc.
- Kaszyinski, E. (2016). “Look, a [picture]!”: Visuality, race, and what we do not see. Quarterly Journal of Speech, 102(1). Preuzeto 3.5.2017. s http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/00335630.2015.1136074.
- Mueller. P. A. (2017). Take Notes by Hand for Better Long-Term Comprehension. Preuzeto 3.5.2017. s http://www.psychologicalscience.org/news/releases/take-notes-by-hand-for-better-long-term-comprehension.html#.WQnvTIWcFPY.
- Murphy, P.; Peters, M. Marginson, S. (2010). Imagination: Three Models of Imagination in the Age of the Knowledge Economy. New York: Peter Lang.
- Peters, M. A.; Besley, T.; Jandrić, P. & Bajić, M. (2016). Editorial Interview. Video Journal of Education and Pedagogy, 1(2). Preuzeto 3.5.2017. s https://videoeducationjournal.springeropen.com/articles/10.1186/s40990-016-0006-z.
- Peters, M. A.; Besley, T.; Jandrić, P.; Bajić, M. i White, E. J. (2017). Video Publishing and Educational Opportunity: Reconceptualising pedagogy. Proceedings of AERA 2017.
- van Dijk, J. & Hacker, K. (2000). The digital divide as a complex and dynamic phenomenon. Proceedings of 50th Annual Conference of the International Communication Association, Acapulco. Preuzeto 3.5.2017. s https://pdfs.semanticscholar.org/0b76/d34c7ef4b2044a642e31655a1265bf994049.pdf.
- Video Journal of Education and Pedagogy (2017). Naslovnica. Preuzeto 3.5.2017. s https://videoeducationjournal.springeropen.com/.
- White, E. J. (2017). Video ethics and young children. Video Journal of Education and Pedagogy, 2(2). Preuzeto 3.5.2017. s https://videoeducationjournal.springeropen.com/articles/10.1186/s40990-017-0012-9.
