Radi se o tečajevima e-učenja otvorenog tipa temeljenih na teoriji konektivizma i umreženog učenja, u koje se svatko može uključiti na način i u mjeri u kojoj mu odgovara. Aktivnosti su strukturirane, ali polaznici sami odabiru hoće li u njima sudjelovati, a može ih pohađati gotovo neograničen broj polaznika (i po nekoliko desetaka tisuća!). Platforme na kojima se takvi tečajevi odvijaju najčešće su otvoreni sustavi i društveni mediji, a ne čvrsto strukturirani sustavi poput LMS-a.
Takve obrazovne programe danas nude i najveća i najprestižnija svjetska sveučilišta, poput Stanforda (npr. kolegij o umjetnoj inteligenciji) i MIT-a (MITx), a jedni od poznatijih autora (i začetnika) takvih tečajeva su i Kanađani George Siemens, Stephen Downes i Dave Cormier.
Također, takav obrazovni program od početka 2014. godine ponudio je i CARNet, organiziravši prvi Moodle MOOC. Na jesen ove (2015.) godine, CARNet će za zainteresirane, a u sklopu Inspiring Science Education projekta, ponuditi i ISE MOOC. Više informacija o tome biti će objavljeno putem CARNetovih informativnih servisa.
Za one koji žele saznati više toga pročitati o temi masovnih otvorenih online tečajeva, mogu to učiniti na sljedećim poveznicama:
- George Siemens: MOOCs for the Win!
- NY Times o MOOC-ovima: Instruction for Masses Knocks Down Campus Walls
- Pridružite se i vi MOOC-u na http://change.mooc.ca ili https://www.coursera.org
Konektivistička teorija
U posljednjih nekoliko godina sve se češće može čuti da se, zbog razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija područje učenja i poučavanja toliko promijenilo, da ga postojeće teorije (biheviorizam, kognitivizam, konstruktivizam) više ne mogu uspješno objasniti. Prema G. Siemensu (2004.) sve su dosadašnje teorije objašnjavale učenje kao proces koji se događa unutar pojedinca tj. njegovog mozga, a količina znanja je bila takva da se mogla usvojiti. Za razliku od toga, smatra Siemens, u suvremenom svijetu proizvodi se tolika količina informacija da ih je nemoguće strukturirati i organizirati, a nova znanja nastaju većom brzinom nego što pojedinac može učiti, zbog čega nikad ne zna sve što bi trebao znati.
Ovakva slika svijeta znanja može se činiti kaotičnom i pesimističnom. No, prema konektivizmu, računalne i društvene mreže povezuju mnogobrojne pojedince širom svijeta i tako im omogućavaju da opstanu u tom naizgled kaotičnom svijetu. Štoviše, ovo je viđenje optimistično u odnosu na predviđanja po kojima često korištenje računala vodi mlade pojedince u društvenu izolaciju (Dresange, 2005).
Implikacija u obrazovanju
Začetnici konektivizma smatraju da, u svijetu povezanom raznim mrežama, pojedinac više ne mora sam imati određeno znanje, već ono može biti pohranjeno u nekom informacijskom sustavu ili u nekoj zajednici tj. mreži ljudi. Stoga preporučaju korištenje Interneta u nastavi. Kako je za pojedinca važnije da zna gdje treba tražiti znanje, nego da ga sam ima, zatim je važnije da je sposoban učiti novo, nego održavati postojeće znanje, a sposobnost pojedinca da poveže informacije, ideje i područja znanja je važnija od njegovog uskog poznavanja jednog područja – obrazovanjem bi učenik trebao steći vještine prikupljanja, evaluacije, odabira potrebnih i odbacivanja nepotrebnih informacija. Takve vještine učenik treba uvježbati tijekom razdoblja obrazovanja kako bi postao samostalan. Kontinuirano učenje je imperativ, kao i odabir samo nekih sadržaja koji su vrijedni učenja, a održavanje povezanosti s drugim pojedincima i zajednicama je preduvjet za moguće novo učenje.
Izvori:
CARNetova E-learning akademija (2012./2013.), ELA osnove, 2. kolegij: Poučavanje i učenje, 2. cjelina: Učenje i učenik. Preuzeto 24.7.2015.
CARNetova E-learning akademija (2012./2013.), Course Design, 6. Kolegij: Razvoj materijala i projektni plan, 3. cjelina: Trendovi i inovacije u dizajnu e-učenja. Preuzeto 24.7.2015.
