Važno je zapamtiti da odrastanje nije niti jednostavno niti bezbolno. Mlada osoba prvenstveno se nalazi u unutarnjem sukobu sama sa sobom: želi biti neovisna od drugih ali istovremeno i treba te druge osobe (najviše svoje roditelje). Odmicanje od sigurnosti koje pružaju roditeljska rutina i pravila koja roditelji postavljaju može biti izuzetno snažno emocionalno iskustvo (čak i poprilično zastrašujuće!). Adolescencija je vrijeme kad mlada osoba treba stvoriti sliku o sebi samoj; to je vrijeme učenja kako da bude samostalna osoba, odvojena od svojih roditelja. Ove velike emocionalne promjene vjerno prate i one hormonalne, koje cijeli taj proces „postajanja odraslom osobom“ još dodatno intenziviraju.
U adolescenciji mlada osoba ima zadatak otkriti tko je ona i kakva je zapravo, što vrlo često može doći u sukob s onim što drugi misle da bi trebala biti. Ti drugi (roditelji, prijatelji, društvo u cjelini, mediji) tada mladoj osobi stvaraju pritisak; svi joj žele dati do znanja što treba raditi, kako se treba oblačiti, kako se treba ponašati i koji bi trebali biti njeni životni ciljevi. Takav pritisak i hrpa savjeta u mladoj osobi izazivaju frustraciju i zbunjenost, pa počinje osjećati da će „puknuti“ ukoliko još netko pridonese tom snažnom pritisku kojeg već ionako previše osjeća i pod kojim se „lomi“. Osim unutarnjeg sukoba (sam sa sobom), adolescent tada dolazi u sukob sa cijelim svijetom. Osjećaj pojačanog pritiska lako dovodi do upadanja u sukobe i neslaganja s drugim ljudima. Kako se lakše nositi s tim sukobima? Nažalost, ne postoji neko univerzalno rješenje niti recept.
Međuljudske veze zahtijevaju dvije stvari: komunikaciju i kompromis. Obje te stvari potrebne su za rješavanje sukoba i neslaganja, a sukobi u međuljudskim vezama bilo koje vrste su neminovni. Rješenje zadovoljavajuće veze nije izbjegavanje sukoba, već mogućnost da se o tim neslaganjima raspravi, zatim sposobnost da se ostane u kontroli vlastitih emocija te nužnost da se zapamti da cilj nije pobjeda ili gubitak već razrješenje sukoba i postizanje zadovoljavajućeg rješenja za obje strane.
Puno je jednostavnije ne složiti se s nekim oko nečega nego složiti, jer svi smo međusobno različiti, koliko god da nas ima. Ipak, nastoj ne smetnuti s uma da iz naših međusobnih različitosti i neslaganja možemo puno naučiti – pod uvjetom da tu drugu osobu stvarno slušamo i mudro razgovaramo. Na žalost, većina nas ili u potpunosti izbjegava bilo kakav oblik neslaganja s drugima ili pak „izgubi živce“ kad se netko ne slaže s našim mišljenjem ili stavom. Pokušaj primijeniti neke od ovih savjeta koji bi ti trebali olakšati neslaganja i pomoći da razgovor s tom drugom osobom bude konstruktivan (bilo da se radi o roditelju, prijatelju, profesoru, ili bilo kome drugome).
Zadrži se na temi. Jedan od najčešćih razloga neuspjeha u rješavanju neslaganja i sukoba u odnosima je svakako trenutak u kojem rasprava jednostavno ode „s kursa“. Nastoj se zadržati na temi, sve dok ti i ta druga osoba niste postigli kompromis oko neslaganja. Nemoj iznositi stvari koje su se dogodile prije mjesec ili godinu dana. Iako su te stvari iz prošlosti možda važne za trenutnu raspravu, neminovno će izazvati bijes i potisnute osjećaje, a glavni razlog trenutnog neslaganja će ostati zaboravljen i neriješen.
Izbjegavaj okrivljavanje i prebacivanje krivnje. Ako je ikako moguće, sukobu nastoj pristupiti smireno, tek onda kad si spreman o problemu raspravljati „bistre“ glave. Nemoj dozvoliti da se dovedeš u situaciju u kojoj na drugu osobu vičeš, okrivljavaš je ili je nazivaš ružnim riječima. Ukoliko se osjećaš previše bijesno i uznemireno, pomoći će ti pauza od 10-tak minuta da razbristriš glavu. Izbjegavaj pokušaje „uvaljivanja“ krivnje; ljudi koji se osjećaju da su zbog nečeg optuženi postaju jako obrambeni i manje spremni poslušati tvoju verziju priče.
Ne dozvoli da neslaganje prijeđe na osobnu razinu. Ukoliko se razljutiš na osobu s kojom se oko nečega ne slažeš i s kojom si u konfliktu, pomoći će ti ako zapamtiš da se ljutiš na ideju ili stav te druge osobe, a ne na osobu samu. Nastoj razmišljati na način „ne slažem se s idejom svoje prijateljice, različita je od moje ideje, ali se na svoju prijateljicu ne ljutim“.
Nastoj ostati smiren. Ovo je vjerojatno najvažnija stvar koju možeš učiniti ako se s nekim ne slažeš. Naravno, ostati smiren i racionalan u situaciji kad si ljut ili se radi o nečemu što je tebi osobno važno predstavlja veliki izazov, pogovoto ako si u konfliktu s osobom koja je vrlo „zagrijana“ za temu ili stav koji strastveno brani. Moguće je da ćeš baš ti morati biti zrela i mudra strana koja vodi raspravu u „mirne vode“, čak i ako raspravu vodiš s roditeljem ili nekom drugom starijom osobom.
Izbjegavaj omalovažavati tuđe ideje, uvjerenja i stavove. Ako ti se ikada dogodilo da je netko omalovažavao ili „pljuvao“ po nečemu što je tebi važno, znaš koliko ti to može biti ružno i koliko je važno s drugom osobom komunicirati i ponašati se s poštovanjem, čak i ako se u nečemu ne slažete. Zato umjesto toga da naglas kažeš ono što misliš („To je jako glupa ideja!“), pokušaj reći „Ne slažem se s tobom, a evo i zašto“. Nastoj se oduprijeti iskušenju da na drugu osobu vičeš, da joj se obraćaš na sarkastičan način ili da joj daješ omalovažavajuće komentare. Sve to će ti pružiti šansu da na odgovarajući način iskažeš ono što je tebi osobno važno.
Poslušaj tuđe mišljenje. Slušanje drugih način je pokazivanja da poštuješ i razumiješ stajalište i perspektivu te druge osobe. Isto tako, vjerojatnije je da će ti ta druga osoba uzvratiti na sličan način. Kad druga osoba govori, nastoj ne razmišljati o tome što ćeš slijedeće reći ili o tome zašto vam se mišljenja razlikuju, već se usredotoči na ono što se govori.
Kad dođe tvoj red, ponovi glavne stvari koje je druga osoba izrekla, kako bi pokazala da si slušala i (što je najvažnije) čula ono što je govorila. Tada smireno iznesi svoje stajalište i zašto se ne slažeš.
Koristi „JA“ izjave kako bi izrazila kako se osjećaš, kako razmišljaš i da iskažeš što je ono što želiš ili trebaš. „JA“ izjave predstavljaju osnovu nekonfliktne komunikacije, a njihova upotreba može ti pružiti toliko potrebne argumente za raspravu. Na primjer, ljutito reći svojoj mami „Uvijek me zatrpavaš kućanskim poslovima i obavezama nakon što umorna dođem iz škole“ zvuči drugačije nego kad kažeš „Osjećam se jako umorno kad dođem iz škole i rado bih se malo odmorila prije nego počnem obavljati svoje kućne obaveze, slažeš li se s tim?“.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
