Kina

Kina

Opći podaci

Površinom treća najveća država svijeta (9.596.961 km2), Kina ili službeno Narodna Republika Kina, prostire se velikim dijelom istočne Azije. Točnije, proteže se od Tihog oceana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu, te od rijeke Amur na sjeveru do otoka Hainan na jugu. Unatoč tome što je treća po veličini, Kina je danas s više od 1,3 milijarde stanovnika najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Glavni grad države je Peking, a od većih kineskih gradova izdvajamo Čungćing, Šangaj i Tjencin. Kina se dijeli na 22 pokrajine, 5 autonomnih regija, četiri općine pod izravnom upravom vlade, te Hong Kong i Makao koji predstavljaju dvije posebne administrativne regije s velikom autonomijom.

Osim najbrojnijih Kineza koji čine gotovo 92% stanovništva, Kinu još nastanjuje 55 naroda od kojih su najbrojnije skupine: tibetansko-burmanska, tajska, Miao-Yao, turkijska, mongolska, mandžursko-tunguska i mon-kmerska. Od 1949. godine kada su komunisti proglasili Narodnu Republiku Kinu do današnjih dana Kina je socijalistička narodna republika. Od druge polovice 70-tih godina prošlog stoljeća Kina počinje modernizirati svoje gospodarstvo primjenjujući nove tehnologije te se postepeno otvara prema zapadu što dovodi do velikog ekonomskog razvoja zemlje. Usprkos naglom poboljšanju životnog standarda tijekom 90-tih u Kini se trenutno bilježi povećanje razlika između bogatih obalnih provincija i siromašne unutrašnjosti. Kina danas ima sve veći politički i gospodarski utjecaj u svijetu te predstavlja jednu od važnijih članica u brojnim međunarodnim organizacijama.

vrh

Prirodna obilježja

Veliki prostor koji Kina zauzima određen je raznolikim prirodnim obilježjima; od pretežito brdovitih i planinskih predjela na zapadu (Visoka Kina), do nizinskih područja s nižim gorjima uz velike rijeke na istoku zemlje (Niska Kina). Glavne rijeke kao što su Jangce, Huang He i Amur uglavnom protječu od zapada prema istoku, dok neke od njih poput Jianga, Mekonga i Brahmaputra teku prema jugu. Većina tih rijeka završava svoj tok u Tihom oceanu. Na istoku uz obale Žutog i Istočnokineskog mora nalazi se područje naplavnih ravnica koje je vrlo napučeno, dok se na sjeveru zemlje, na rubovima ravnjaka Unutarnje Mongolije nalaze pašnjaci. Na jugu zemlje dominiraju brežuljci i niski planinski lanci. U središnjem dijelu kineskog istoka nalaze se delte rijeka Jangce i Huang He uz koje se nalazi najviše plodnih i obradivih površina zemlje, zbog čega ovo područje predstavlja centar razvoja kineske kulture. Na sjevernom dijelu zapadne Kine nalaze se naplavne ravnice, a na njenom južnom dijelu izdiže se Tibet koji s juga okružuje mlado nabrano gorje Himalaje s najvišim vrhom na svijetu Mount Everestom (8.850 m). Također, Tibet predstavlja najveći ravnjak na Zemlji s prosječnom visinom od 4.000 km. Na sjeverozapadu Kine nalaze se pretežno pustinjske visoravni kao što su pustinja Taklamakan i pustinja Gobi. Kina ima 5.400 otoka, a njena 18.000 km duga obala je pretežno niska i plitka. Raznolika područja Kine ističu se različitim klimama. Tako su na sjeveru zemlje ljeta vruća a zime arktičke; u njenom središnjem dijelu prevladava kontinentalna klima s vrućim ljetima i hladnim zimama; a na jugu zemlje vlada suptropska klima s vrućim ljetima i blagim zimama. Kina je okružena brojnim susjedima s gotovo svih strana osim na istoku gdje izlazi na rubna mora Tihog oceana. Na sjeveru Kina graniči s Rusijom i Mongolijom, na jugu s Vijetnamom, Laosom, Nepalom i Indijom, a na zapadu s Pakistanom, Afganistanom, Tadžikistanom, Kirgistanom i Kazahstanom.    

vrh

Povijesne crtice

Uz Iran i Indiju, Kina je jedna od najstarijih civilizacija koje su se kroz 4.000 godina uspjele kontinuirano razvijati i održati do današnjih dana. Važno je istaknuti da je od 211. g. pr. Kr. do 1911. g. Kina bila ujedinjena u veliko Carstvo koje je više od 2.000 godina predstavljalo jednu od najnaprednijih država koja je svojim dostignućima na području umjetnosti, znanosti i državnog uređenja prednjačila pred ostatkom svijeta. Tek tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća u Kini se bilježe društveni nemiri, glad, vojni porazi i strana okupacija. Od trenutka uspostavljanja Narodne Republike Kine 1949. godine u Kini su postepeno uslijedile društvene i gospodarske reforme kojima je vraćen politički i gospodarski utjecaj zemlje u svijetu.

Arheološki dokazi svjedoče o prisutnosti ranih hominida na području današnje Kine još u razdoblju od prije 250.000 do 2,4 milijuna godina; no dokazi o prisutnosti modernih ljudskih zajednica datiraju otprilike od prije 67.000 godina. Dinastija Xia bila je prva dinastija koja je vladala Kinom u razdoblju od 2100. do 1600. g. pr. Kr., a tijekom brončanog doba, od 15. do 11. st. pr. Kr., vlast u zemlji preuzima dinastija Shang. U 11. st. pr. Kr. dinastiju Shang smjenjuje dinastija Chou koja od 8. st. pr. Kr. počinje gubiti nadzor nad brojnim vazalnim državama koje su međusobno ratovale. Pod takvim okolnostima početkom 5. st. pr. Kr. u Kini je srušena centralna vlast. Tek 211. g. pr. Kr. kao pobjednik iz ratova izlazi država Qin koja pod prvim kineskim carem Qin Shi Huangdijem ujedinjuje sva zaraćena kraljevstva. Carstvo Qin, od kojeg potječe ime Kine, prostiralo na prostoru današnje sjeverne i istočne Kine. Za vrijeme vladavine Prvog cara započeta je gradnja Kineskog zida (koji je nadograđivan do 16. st.) u svrhu zaštite tadašnjih granica Carstva od provale naroda iz srednje Azije. Nakon kratkotrajne vladavine cara Qin Shi Huangdija, od 207. g. pr. Kr. pa sve do 220. g. nove ere Carstvom vlada dinastija Han. Ovaj period se bilježi kao razdoblje mira i razvoja Kine jer je između ostaloga tada uspostavljen sustav državne uprave koji se nije mijenjao idućih 2000 godina te se u tom vremenu Carstvo znatno proširilo. Nakon 220. g. Carstvo se podijelilo na tri kraljevstva koja je tek nakratko ponovno uspjela ujediniti dinastija Sui u razdoblju od kraja 6. do početka 7. stoljeća. Od 7. do početka 10. stoljeća Kinom vlada dinastija Tang za vrijeme koje se u Kini uvelike razvija umjetnost i trgovina. Od druge polovice 10. st. pa sve do provale Tatara 1279. godine, u Kini je na vlasti dinastija Song. Od tog vremena do sredine 14. stoljeća Kina se nalazila pod vlašću Mongolskog Carstva na čelu s dinastijom Yuan. Zanimljivo je napomenuti da je u to vrijeme poznati istraživač i pustolov Marko Polo posjetio Kinu. Nakon što je 1368. g. potjerana dinastija Yuan, vlast u Kini preuzima dinastija Ming, te je za vrijeme njihove vladavine Kina postala svjetska sila na visokom stupnju gospodarskog i kulturnog razvoja. Od sredine 17. stoljeća Kinom vlada Mandžurijska dinastija Qing koja se tijekom 18. i 19. st. morala suočiti s brojnim problemima u zemlji izazvanim rastom stanovništva, kolonizacijom zapadnih sila te neučinkovitom upravom. Zbog ovih razloga dolazi do rušenja dinastičkog sustava i stvaranja republike 1911. godine.

Ubrzo nakon proglašenja republike u Kini dolazi do sukoba između nacionalista i komunista, što su iskoristili Japanci izvršivši invaziju na Mandžuriju 1931. godine. Poslije poraza Japana u Drugom svjetskom ratu Kina je izašla kao pobjednik kinesko-japanskog rata. Tek nakon pobjede komunista predvođenih Mao Ce Tungom u građanskom ratu, 1949. g. proglašena je Narodna Republika Kina, te se u državi započinje nacionalizirati zemlja i industrija. Poslije smrti Mao Ce Tunga 1976. g. Kina počinje modernizirati gospodarstvo te se postepeno otvara prema zapadu što dovodi do velikog ekonomskog razvoja zemlje. 1989. godine nemilosrdno su ugušene studentske prodemokratske demonstracije na ulicama Pekinga. Nakon velikih društvenih i gospodarskih promjena kroz koje je Kina tijekom 20. stoljeća prolazila, svjedoci smo da u 21. stoljeću njen politički i gospodarski utjecaj u svijetu sve više raste.

vrh

Zanimljivosti

Od uistinu velikog broja zanimljivosti koje se vežu uz Kinu i njeno kulturno-povijesno nasljeđe izdvajamo kinesko pismo i kaligrafiju, Zabranjeni grad te kineske borilačke vještine.

Kinesko pismo i kaligrafija

Pošto umijeće pisanja kineske kaligrafije podrazumijeva poznavanje kineskog pisma potrebno ih je zajedno i predstaviti. Kinesko pismo, za koje se pretpostavlja da je nastalo prije više od 3.000 godina je sustav znakova kojima se pišu riječi na kineskom, japanskom, ali i korejskom i vijetnamskom jeziku. Kinesko pismo se prvotno razvilo kao slikovno pismo koje se kroz stoljeća mijenjalo sve do danas kada je pojednostavljeno kako bi se omogućilo jednostavnije i brže čitanje i pisanje. Pismo se sastoji od oko 47.000 znakova kojih je za uspješnu komunikaciju potrebno poznavati 3 do 4 tisuće. Znakovi kineskog pisma ne označavaju pojedine slogove ili slova abecede, već predstavljaju cijele riječi ili dijelove riječi. Osim toga, često se znakovi kineskog pisma sastoje od više dijelova kojima se označavaju predmeti, apstraktni pojmovi ili izgovor. Kinesko znakovlje kvadratičastog je oblika, može se ispisivati horizontalno ili vertikalno, te se čita s lijeve na desnu stranu.

Kaligrafija se može opisati kao umijeće lijepog pisanja najčešće pomoću pera, kista i tinte, te ima istaknuto mjesto u povijesti svjetskih kultura. Važnost kaligrafije posebice se odnosi na prepisivanje svetih tekstova, što osim estetske ima i veliku duhovnu te meditativnu vrijednost. Umijeće lijepog pisanja prisutno je u gotovo svim kulturama, pa se stoga najčešće dijeli na zapadnu (prisutnu u Europi), arapsku (prisutnu u islamskim zemljama), hebrejsku (koja se odnosi na pisanje hebrejskih svetih spisa) i istočnoazijsku (uglavnom kinesku i japansku) kaligrafiju. Govoreći o istočnoazijskoj kaligrafiji bitno je istaknuti da se ona razvila i potječe iz Kine, te se najčešće prakticira u Kini, Japanu, Koreji i Vijetnamu, gdje ima i status umjetnosti. U ovom pogledu umijeće lijepog ispisivanja kineskog pisma odnosi se na kinesku kaligrafiju koja kao nekada pa tako i danas ima iznimnu umjetničku i kulturnu važnost za Kinu. Glavni pribor potreban za ispisivanje kineskih znakova čine kist za tintu, papir, tinta, i kamena posuda za tintu. Također, za ispisivanje se dodatno koristi držač za papir koji sprečava micanje papira, te daska na koju se stavlja papir i kojom se štiti stol ili radnu površina od tinte. Osim toga, daska za papir često sadrži i iscrtana kvadratna polja koja pomažu početnicima da lakše odrede veličinu znakova i da ih smjeste u željeno polje. Kada je kaligrafsko djelo završeno, obično se na dnu rada stavlja crveni žig kojim se potpisuje kaligraf. Postoje jasno zadana pravila pisanje kaligrafije koja se odnose na držanje kista i tijela, zbog čega postizanje umijeća u ovoj vještini iziskuje dugogodišnju vježbu. Činjenica da je poznavanje osnova kaligrafije danas sastavni dio školskog programa u Kini i Japanu obećava daljnji uspješan razvoj ove prelijepe drevne vještine.   

vrh

Zabranjeni grad

Zabranjeni grad je naziv koji se koristi za kinesku carsku palaču smještenu u središtu Pekinga, koja je bila u funkciji od vremena dinastije Ming (1368. g.) do kraja dinastije Quin (1911. g.). Od 1987. godine palača je proglašena Svjetskom kulturnom baštinom te danas predstavlja jednu od najposjećenijih turističkih atrakcija Kine. Također,  u palači je danas smješten muzej. Gradnja palače trajala je od 1406. do 1420. godine i na njoj je radilo oko 200.000 radnika. Čitav kompleks služi kao primjer tradicionalne kineske arhitekture koja je uvelike utjecala na razvoj graditeljstva u istočnoj Aziji. Palača pokriva površinu od 720.000 m2, a u njoj se nalazi 980 očuvanih zgrada i gotovo 10.000 prostorija. Grad se naziva 'zabranjenim' iz razloga što nitko nije mogao ući ili izaći iz palače bez dopuštenja cara.

Tijekom dugih pet stoljeća u Zabranjenom gradu je stolovalo ukupno 24 kineska vladara, i to 14 iz dinastije Ming i 10 iz dinastije Quin. Od 1925. godine palača je pod upravom muzeja koji sadrži uistinu veliku kolekciju umjetnina i artefakata koji potječu još iz dinastijskih vremena. U narednim godinama uprava muzeja ima za cilj popraviti i restaurirati sve građevine unutar Zabranjenog grada i dovesti ih u stanje u kakvom su bile prije 1912. godine. Zabranjeni grad danas predstavlja najveći očuvani kompleks palače na svijetu te je uz Kineski zid jedan od najprepoznatljivijih kulturno-povijesnih spomenika u Kini. Sigurni smo da će kineska carska palača zbog svoje iznimne ljepote, veličine i sklada vječno nastaviti privlačiti posjetitelje iz cijelog svijeta. 

vrh

Kineske borilačke vještine

Iako se termin 'kung fu' može odnositi na usvajanje bilo kojih  vještina putem predanog rada, ovaj popularan naziv se danas uglavnom koristi za opis raznih stilova kineskih borilačkih vještina. U ovom kontekstu bitno je istaknuti da termin 'wushu' preciznije označava borilačke vještine od termina 'kung fu', no s vremenom su oba termina postali sinonimi za kineske borilačke vještine. Razni stilovi kineskih borilačkih vještina koji su se razvijali kroz stoljeća obično su klasificirani prema 'obiteljima', 'sektama' ili 'školama', koje često temelje svoje specifične stilove na oponašanju pokreta određenih životinja ili na metodama vježbanja koje potječu iz drevnih kineskih filozofija.  

Široki spektar stilova kineskih borilačkih vještina se može okvirno podijeliti na dvije skupine: 'vanjske' ili 'tvrde' te na 'unutrašnje' ili 'meke' stilove. 'Vanjski' stilovi su često imenovani prema životinjama, mjestu ili obitelji koja je razvila određeni stil, dok su 'unutarnji' stilovi dobili ime prema filozofskim idejama. Bitno je istaknuti da 'tvrdi' stilovi nisu nužno 'tvrđi' u tehnici od 'mekih' stilova, jer se tu radi o razlici u filozofskom pristupu tehnikama, zbog čega neke 'meke' škole mogu imati puno 'tvrđe' tehnike od 'tvrdih' škola. Također, stilovi se još mogu podijeliti zemljopisno na stilove iz sjeverne i južne Kine. Kineske borilačke vještine za koje se pretpostavlja da su se razvile još prije 4.000 godina zbog samoobrane, lova i vojne izobrazbe, danas imaju sve više pobornika širom svijeta. U ovom pogledu važno je spomenuti da je njihovoj popularizaciji svakako doprinjeo i razvoj filmskog žanra o borilačkim vještinama. Razvoj tog žanra prvotno su potaknuli brojni filmovi Bruce Lee-a tijekom 70-tih godina 20. stoljeća te kasnije filmovi kineskih glumaca Jet Li-a i Jackie Chan-a. Zbog popularizacije, ali i zbog postizanja povezanosti tijela i uma do kojeg se dolazi putem vježbanja raznih stilova, očito je da će se kineske borilačke vještine i dalje nastaviti uspješno prenositi na nove generacije.

vrh

Korištena literatura:

Natek, K. i Natek, M. (2000). Države svijeta 2000 (prijevod sa slovenskog Opačić, V. et all). Mozaik knjiga, Zagreb; 289-300.

Izvori:

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ch.html
http://www.china.org.cn/english/features/China2004/106384.htm
http://www-chaos.umd.edu/history/toc.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kina
http://en.wikipedia.org/wiki/China
http://www.chinainfo.co.yu/kultura/kaligrafija/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kaligrafija
http://www.asiawind.com/art/callig/
http://alternativa.hr/content/view/64/1/
http://en.wikipedia.org/wiki/East_Asian_calligraphy
http://en.wikipedia.org/wiki/Chinese_language
http://www.kinabaloo.com/forbidden_city.html
http://www.puturist.com/foto-galerija/slike/493.aspx
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=1126&Itemid=195
http://hr.wikipedia.org/wiki/Zabranjeni_grad
http://en.wikipedia.org/wiki/Forbidden_City
http://www.beijingtrip.com/attractions/forbidden/
http://www.allmasters.com/
http://www.nardis.com/~twchan/liang.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kung_fu
http://en.wikipedia.org/wiki/Chinese_martial_arts
http://www.travelchinaguide.com/intro/martial_arts/
http://www.chinavoc.com/kungfu/index.asp

Fotografije u tekstu su preuzete s:

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/flags/flagtemplate_ch.html
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/maps/maptemplate_ch.html
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/photo_gallery/ch/photo_gallery_A1_ch_1.html
http://www.twip.org/image-asia-china-tiger-leaping-gorge-yangtze-river-bs-6052-22219.html
http://www.twip.org/image-asia-china-tiger-leaping-gorge-mountain-view-bs-6052-1119.html
http://www.twip.org/image-asia-china-zhongdian-street-zhongdian-bs-12542-22221.html
http://www.china.org.cn/english/China/191736_2.htm
http://www.china.org.cn/english/China/191736_2.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Qinshihuangdi3.jpg
http://www.puturist.com/foto-galerija/slike/492.aspx
http://www.chinainfo.co.yu/kultura/kaligrafija/
http://www.asiawind.com/art/callig/zhaoltr.gif
http://depts.washington.edu/chinaciv/callig/7calmodn.htm
http://www.wavedancing.net/gallery/product.jsp?itemnum=7
http://img443.imageshack.us/img443/6793/01uo3.jpg
http://www.ekapija.ba/dokumenti/kinesko_pismo_010208.jpg
http://www.chinesecalligraphysets.com/images/calligraphy-sets/5217-premium-chinese-calligraphy-set.jpg
http://www.asia-insider-photos.com/chinese-people-on-street.html
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/photo_gallery/ch/photo_gallery_B1_ch_8.html
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/photo_gallery/ch/photo_gallery_B1_ch_10.html
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=1126&Itemid=195
http://www.merlin-world.com/gallery2/v/Kina/Zabranjeni-grad-Beijing/
http://home.pacbell.net/eevans2/China/P1010329%20Forbidden%20City.html
http://www.gokunming.com/en/blog/item/746/shaolin_temple_to_take_over_management_at_four_kunming_temples
http://www.chinavoc.com/kungfu/intro.asp
http://www.jkd.com.au/Jeet_Kune_Do.htm
http://www.chinavoc.com/kungfu/shaolin/shxiaolong.asp
http://www.monstersandcritics.com/smallscreen/news/article_1448844.php/Nat_Geos_Secrets_of_the_Kung_Fu_Temple_this_Thursday_Dec._18
http://forum.aladin.info/uploads/monthly_10_2008/post-1835-1225102353.jpg

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.