Pravilno je tek pokušati shvatiti što su osobe uključene u povijesne događaje vjerovale, čime se nadahnjivali, što su željele i na kraju što su uopće mogle postići, a što su postigle. Na tom tragu donosimo vam priču o šestorici moćnih i karizmatičnih vođa-ratnika koji su vođene različitim motivima obilježili svoje vrijeme.
Tako ćemo vam kroz seriju članaka predstavit Spartaka, Atilu, Rikarda Lavljeg Srca, Cortésa, Tokugawom Ieyasua i Napoleona.
Prvi članak posvećen je Spartaku, borcu za slobodu.
U članku ćete saznati:
Tko je bio Spartak?
Domišljatost i smjelost – odlika Spartakove borbe
Spartak kao Robin Hood
Kras protiv Spartaka
Krasov zid
Tko je bio Spartak?
Sve dotadašnje pobune robova zasjenio je ustanak koji je 73. g. pr. Kr. izbio pod vodstvom bivšeg gladijatora Spartaka. Kao rođeni Tračanin, i, neki kažu potomak nižeg plemstva ili obitelji stočara nomada, Spartak je nažalost posve nepoznat; ne znamo kako je točno izgledao, koliko mu je bilo godina ni kakvi su mu bili stavovi. Najpouzdaniji izvori navode mogućnosti da je služio u rimskoj vojsci na granici, kao pripadnik rezervnih snaga, da je potom dezertirao pa neko vrijeme bio razbojnik. Nakon uhićenja postao je robom, a u tom statusu trebao je zahvaljujući iznimnim fizičkim odlikama i razvijenoj inteligenciji, početi obuku za gladijatora, o čemu se slažu svi drevni izvori.
Spartaka su odveli na obuku u glasovitu gladijatorsku školu u Capui, koju je vodio Lentul Batiat.
|
Rimsko društvo je na samom početku svoje povijesti običavalo žrtvovati ratne zarobljenike radi udobrovoljavanja duhova palih ratnika što je postupno preraslo u gladijatorske borbe. Gladijatori su se borili, ali su služili i kao privatni tjelohranitelji i ubojice.
U Spartakovo vrijeme svi su gladijatori bili robovi i još nisu postali „zvijezde“ kao što je bilo u Isusovo vrijeme kada su bili popularni poput današnjih nogometaša ili rock zvijezda. |
Nakon što je bio obučen u školi Spartak se u amfiteatru u Capui borio za život. Preživio je mnoge borbe te je zaslužio poštovanje drugih gladijatora.
Zanimljivo je da je Spartak tijekom borbe porazio prijatelja Kriksa, ali ga je odbio ubiti. Nedugo zatim, točnije 73. g. pr. Kr. Spartak, Kriks i drugi osmislili su plan za veliki bijeg koji je trebao potresti rimski svijet. Više od 200 vrhunski obučenih boraca sudjelovat će u bijegu i pobjeći na slobodu. Kao što se moglo očekivati kod plana u kojem sudjeluje toliko ljudi došlo je do izdaje. Trebala je uslijediti kazna koja svim služi kao primjer, ali pretpostavlja se da je Lentul Batiat svoje gladijatore pripremamo za velike Rimske igre koje su se svake godine održavale 4. rujna. Da je smaknuo gladijatore ostao bi bez zarade, tako su se gladijatori ovaj put „izvukli“.
Spartak je ipak odlučio s manjim brojem gladijatora provesti plan te je pritom akciju sveo na sedamdesetak ljudi. Iako se pazilo da gladijatori u školi ne mogu doći do oružja, naoružali su se kuhinjskim noževima, sjekiricama i zašiljenim kolcima. Bjegunci su uklonili stražare i našli se izvan zgrade, gdje su naišli na kola puna oružja. Nakon što su se naoružali gladijatori su krenuli prema Vezuvu, visokom 1300 metara. U sjeni velikog vulkana izabrali su trojicu vođa, Spartaka, Kriksa i Enomaja. Među bjeguncima bilo ja najviše Gala i Tračana, ali nešto i Germana.
Rimske vlasti bijeg nisu ozbiljno shvatile. I prije su robovi i zatvorenici bježali, ali bi policija vrlo brzo privela bjegunce. Tako je lokalna policija krenula u akciju, ali su ih Spartak i njegovi ljudi brzo porazili i oduzeli im oružje.
Rimljani su nakon toga na područje Vezuva uputili 300 vojnika pod vodstvom pretora Gaja Klaudija Glabera. Klaudije je postavio stupicu na jednu usku i zavojitu cestu. Činilo se da su gladijatori u zamci, budući da se s planine moglo sići jedino skokom s litica. No, Spartak je naredio svojim ljudima da odrežu najsnažnije biljke i od njih ispletu izdržljive ljestve na kojima su se spustili niz strme litice do podnožja planine gdje su se Rimljani odmarali. Napali su nespremne Rimljane koje su vrlo brzo i pobijedili. Spartaku se nakon toga pridružio veliki broj robova, ali i slobodnih seljaka. Oni su izvrsno poznavali područje Vezuva. Seljaci su robove uputili i u mnoga umijeća; kako od grana isplesti košare, štitove, pripitomiti divlje konje …
Robovi u Rimu
|
Domišljatost i smjelost – odlika Spartakove borbe
Nakon prvog neuspjelog pokušaja Rimljana poslana je druga vojska na Spartaka, vojska Publija Varinija, koji je imao dvojicu pomoćnika Furija i Kosinija. Spartak je zatekao Furija i u tom iznenadnom napadu ubio 2000 Rimljana. Kosinije je pak poginuo nakon Spartakova napada na njegov logor.
Na kraju se Varinije sam uputio na bojišnicu s 4000 vojnika. Napredujući oprezno, ulogorio se, logor utvrdio zidinama i opkopom te je čekao da Spartak krene u nepromišljeni napad. Spartak je odmah prepoznao zamku, napadao ih i zasipao kamenjem, a po noći se iskrao, ostavivši stražara na mjestu koje su rimski stražari vidjeli. Rimljane ujutro nije dočekalo uobičajeno napadanje kamenjem. Varinije je izviđače uputio prema neprijateljskom logoru, a oni su ga obavijestili da je Spartak sa svojim ljudima pobjegao. Varnije je napustio utvrdu i krenuo za njima. Tako je ušao u Spartakovu zasjedu te je morao ostaviti konja i liktore, nosače fascesa – simbola magistratove vlasti. Borbe 73. g. pr. Kr. okončane su poniženjem moćnog Rima, čiji su se simboli vlasti našli u robovskim rukama.
Spartak kao Robin Hood
Rimljani su zaključili da će tek sveopćim napadom biti moguće okončati pobunu robova. Dvojica konzula 72. g. pr. Kr., Lucije Gelije Publikola i Gnej Kornelije Lentul, dobili su sve ovlasti i ljudstvo za potpuno uništenje Spartaka i njegovih snaga.
U međuvremenu, pod Spartakom su se okupili robovi, seljaci i pastiri pa se našao na čelu 70.000 ljudi, od kojih su mnogi bili naoružani tek srpovima ili mačetama. Jedno je vrijeme čak cijeli krajnji jug Italije iz rimskih prešao u njegove ruke.
Iz tog razdoblju potječe legenda o Spartaku kao svojevrsnom prethodniku Robina Hooda. Sav plijen dijelio je pomno i ravnomjerno, a ne prema činu i položaju.
Zahvaljujući velikim količinama kupljenog metala, Spartak je poboljšao naoružanost svojih snaga. Međutim, prehrana takva mnoštva bila je veliki problem, nadilazila je viškove sa seoskih imanja na jugu. Kako bi lakše preživljavali od zemlje Spartak je pola vojske poveo na jug, dok je Kriks krenuo na sjeveroistok, u gorje Graganusa, iznad rta Garganusa u Jadranskom moru. Rimljani su zaključili da im se pružila velika prilika. Publikola je krenuo na istok, dostigao Kirksa i potukao njegovu vojsku. Nadajući se da će isto postići i sa Spartakom, drugi konzul, Lentul, krenuo je za njim i pokušao ga okružiti, ali Spartak je pronašavši slabu točku između dvaju sektora rimske vojske iz sukoba izašao kao pobjednik.
Lentul se sa ostatcima svojih snaga ujedinio s Publikolom te su robovskim snagama zapriječili put na sjever. Spartak je iznenada promijenio smjer kretanja. Lentul je pokušau Spartaka namamiti u stupicu, ali mu nije uspjelo. Spartak je napao rimsku vojsku, razdvojio je i stekao nadmoć nad njom na pojedinim mjestima i tako je dio po dio razorio. Gladijatori su ponovno pobijedili Rimljane…
Spartakova se vojska nakon te pobjede kretala prema sjeveru, zaobišla Apenine s istočne strane držeći se uskog obalnog pojasa između gorja i Jadranskog mora.
| Pretpostavlja se da je zbog oslabljene discipline u svojoj vojsci Spartak mislio da vojsku može kontrolirati isključivo usiljenim marševima. Čim bi se duže zadržali na nekom području odmah bi započela haranja i palež, a on ih nije mogao spriječiti. No Spartak nije bio samo „plemeniti divljak“ i on je znao biti okrutan. Tako je doznavši za Kriksov poraz dao je žrtvovati 3000 rimskih vojnika kako bi umirio Kriksov osvetoljubivi duh. |
U blizini Mutine (današnje Modene), upravitelj Cisalpinske Galije, Gaj Kasije Longin, energično je pokušao zaustaviti nepobjedivu robovsku vojsku, ali ga je snašla ista sudbina kao i dvojicu konzula. Kad je Spartakova vojska krenula prema Alpama na obzoru se ukazala sloboda. Čim prijeđu granicu, Tračani, Gali i Germani će se moći raspršiti, svatko u smjeru svoje domovine i zauvijek se osloboditi okova ropstva. Upravo u tom trenutku, robovska vojske se posve neobjašnjivo okrenula i uputila natrag na jug. Bio je to najkontraverzniji trenutak Spartakova ustanka.
Postoji nekoliko teorija zašto je došlo na povratka na jug… Gali i Tračani su se željeli vratiti na jug, ali ih je talijanska većina čiji je glavni motiv bila pljačka nadglasala ili se pak gladijatori nisu mogli sigurno osjećati ni u domovini, pribojavali su se rimske osvete…
Spartak je nevoljko naredio povratak na jug…
|
Iako je Rimom u to vrijeme službeno vladao Senat, suvereno tijelo koje je činilo 600 zakonodavaca, u stvarnosti je zapravo služilo samo da odobri odluke čovjeka u čijim je rukama bila najveća moću. U vrijeme Spartaka stvarna moć je bila u rukama trojice: Lucija Licinija Lukula, predvodnika optimata (veleposjednici, bogati Rimljani), Pompeja Magnusa i Marka Licijina Krasa. Dvojica velikih vođa, Lukul i Pompej, već su bili zauzeti ratovanjem u inozemstvu. Marko Licinije Kras preuzima borbu sa Spartakom. |
Spartak je znao koliko je moral važan čimbenik. Uvidio je da će njegova velika vojska, vratili li se u Italiju jednostavno radi pljačke, ubrzo raspasti, jer će se odmetničke skupine odvajati od formacija i pljačkati. Disciplina će se raspasti, a on će teško nametnuti autoritet, koji je već doživio teški udarac kad je njegova vojska odbila s njim krenuti preko Alpa. Stoga je odlučio objaviti da je povratak u Italiju dio šireg plana. Krenut će na Rim i uspješno ga zauzeti. Pritom je znao da će morati ugađati svojoj nepredvidljivoj vojsci i dobro čuvati leđa. Spartak se uputio na jug zapadnom stranom Apenina, paleći sve što u se našlo na putu, ubijajući sve zarobljenike kako ih ne bi morao hraniti. Ali kad su se našli ispred Rima, iznenada su skrenuli na istok, prema podnožju Apenina, a potom posve zaobišli Rim i skrenuli na jug te se našli istočno od Capue.
Zašto su odustali od napada na Rim ne zna se točno. Nakon nekog vremena vojska se uputila prema Brundisiumu (Brindisi), zarekavši se da će doći do Sicilije i podići tamošnje robove, budući da je ondje postojala čvrsta tradicija robovskih pobuna.
Kras protiv Spartaka
Tko je bio Kras? Kako se približavala treća godina ratovanja Rimljani su počeli podlijegati pritisku. Lentul i Publikola opozvani su i osramoćeni te ograničeni na civilne poslove do konca konzulata. Zapovjedništvo nad rimskim snagama dodijeljeno je Marku Liciniju Krasu, trećem čovjeku uz Lukula i Pompeja, koji se umiješao u borbu za vlast u Rimu. Kras je zaključio da će Spartaka pobijediti ne krene li odmah u bitku, nego ustraje u nakani da vrhunski obuči svoje snage i pričeka odgovarajuću prigodu.
Kras je svog legata Mumija poslao na jug i naredio mu da ne ulazi u izravni sukob sa Spartakovom vojskom. Mumije se oglušio na naredbu te doživio poraz.
No, Spartak je ubrzo shvatio da je vrijeme borbe protiv drugorazrednih rimskih vojnika završilo. Prema Krasu je uputio mirovne balone koje je Kras odmah odbacio. Odlučio je ne pokazati ni najmanje milosti prema Spartaku. Nastavljajući s politikom izbjegavanja i napadanja zaostalih snaga, prvu veliku pobjedu izvojevao je kad je u zasjedi uhvatio i potukao skupinu od 10.000 robova koji su djelovali neovisno o Spartaku. Ti su pobunjenici krenuli u potragu za hranom ili se odvojili od Spartakovih snaga pod vodstvom ljudi koji su smatrali da su po svemu ravni Spartaku i koji nisu više htjeli prihvaćati njegove zapovijedi.
Gladijatori su organizirali bijeg, ali im se planovi nikako nisu uspijevali ostvariti. Iako se u početku naumio ukrcati u brodovlje gusara u Brindisiju, Spartak je od njih dobio informaciju da se mjesto ukrcaja promijenilo i da trebaju doći do Mesinskog tjesnaca, blizu područja djelovanja Krasove armije.
Nakon što su pristali na visoke naknade koje su tražili gusari, Spartak i njegove snage i došli do grada Reggija di Calabrije, ali ondje ih je dočekao stravičan šok. Nije bilo brodova. Guverner Sicilije, Gaj Veres uplašio se kad je čuo da Spartakova vojska dolazi na Siciliju i da će na noge podići obespravljene Sicilijance. Nadmašio je Spartakovu ponudu i dao gusarima puno veći iznos, a oni su za uzvrat otplovili.
Nije teško zamisliti očaj koji je obuzeo robove. U prvi mah su dezorijentirani borci pokušali prometnuti u pomorce te izraditi splavi od drvenih greda, ali bezuspješno. Obuzet malodušjem Spartak je vojsku poveo na sjever te se ulogorio na rtu Scyllaeumu (u blizini današnje Scille). Krasu se učinilo da mu se pružila jedinstvena prilika pa je napao svim snagama.
Krasov zid
Kras je odlučio blokirati robovsku vojsku podizanjem zida koji bi gladijatore odvojio od ostatka talijanskog kopna pa bi tako poumirali od gladi.
Legenda kaže da je zid bio dugačak 55 kilometara. Čak su i rimski povjesničari pretjerivali kako bi pokazali da za Rim nije ništa izvedivo.
Priča o zidu je ipak malo drugačija…
Kras je zatvorio Spartaka na rtu Scyllaeum. Rt je bio dovoljno velik za smještanje robovske vojske, ali i dovoljno mala da Kars ispuni svoj plan.
Kras je tako uspio zatvoriti Spartaka jer je kopnena strana rta već prirodno odvojena od okolnog području na istoku i zapadu dubokim klancima. Razmjerno kratak zid i opkop, a ne čudovište o kojem govore legende i rimski povjesničar, bez teškoća bi posve zatvorio spomenuti poluotok.
Spartak je propustio priliku kad nije napao Krasove ljude dok su podizali zid. Prekasno je uočio opasnost i robovska se vojska tako našla u velikom škripcu, jer su im zalihe ubrzano nestajale, a na tako malom prostoru nije bilo moguće popuniti ih. Spartak je naredio napad na zid, ali Rimljani su ga bez teškoća odbacili, nanijevši teške gubitke njegovoj vojsci. Iz teške situacije izbavilo ga je zimsko vrijeme.
Jedne snježne noći nasrnuo je na loše branjen dio crte i opkop ispunio svim što se robovima našlo pri ruci pa tako podignuo primitivni most preko kojeg su gladijatori izašli na sigurno. Umorni i demoralizirani, ali sretni što su izmakli zamku, Spartakovi ljudi probili su se dalje do unaprijed dogovorenog okupljališta u šumama u podnožju Sile.
Moral u robovskoj vojsci je do tada već dosegnuo najniže grane, a gladan i demoraliziran Spartak pristao je na to da podijeli vojsku kako bi se manji dijelovi lakše prehranili te je ponovno krenuo na sjever cestom Via Popilia, povevši manju od dviju novonastalih skupina. Brojnijom skupinom Gala i Germana zapovijedali su Kast i Ganik koji su se ulogorili kraj jezera Palo (u blizini današnjeg Buccina) uvjereni da ih Kras neće dostići. No, Kras ih je dostigao i napao, a robove je uhvatila panika. Započela je bitka, Kras je bio u velikoj prednosti, ali odjednom se iza rimske vojske pojavio Spartak. Bojeći se poraza Kras se povukao.
Nakon što ih je spasio Spartak je odlučio da i dalje moraju djelovati odvojeno. Spartak je krenuo na istok, a Kast i Ganik su krenuli na sjever. Senatu je jako zasmetao Krasov neuspjeh te je izdao zapovijed da se Pompej sa svojim legijama vrati iz Španjolske. Kako su i optimati izgubili vjeru u Krasa pozvali su Marak Lukula koji se borio u blizini Crnog mora. Iskrcavanje Marka Lukula u Brundisium još je više suzilo Spartakove mogućnosti. Spartak se odlučio ulogoriti uz rijeku Silarus (blizu današnjeg gradića Capo Sele) te opkopom okružiti logor i tako čekati sukob s Rimljanima. Spartak je vjerovao, održi li disciplinu robovske vojske, može pobijediti Krasa, a potom pokušati pobijediti Lukula.
Kasta i Ganika Kras je ponovno namamio u propast. Samo što tog puta nije bilo Spartaka da ih spasi. Iako su se robovi odlučno borili Kras je neupitno pobijedio. Kad je Spartak saznao što se dogodilo odlučio je odustati od izravne bitke s Rimljanima te voditi gerilski rat. Ostali su se robovi usprotivili takvoj odluci. Spartak je morao krenuti u bitku…
Uslijedila je žestoka bitka, obje strane su se borile za goli život. Spartak se nastojao probiti kroz mase vojnika samo da bi se osobno sukobio s Krasom. Ranjene je te nije uspio ostvariti svoju želju. S velikom ranom od koplja u bedru borio se dok je imao snage, a na kraju se spustio na jedno koljeno i nastavio zamahivati mačem sve dok ga Rimljani nisu pregazili. U bitci je poginulo 5 do 6 tisuća robova i tisuću Rimljana. Spartakovo tijelo nikad nije pronađeno.
Spartaka možda ne možemo nazvati najvećim vojskovođom u povijesti, ali Spartak je jedinstvena pojava među ratnicima. Njegova jedinstvenost krije se u tome što njegov motiv za ratovanje kao kod većine zbog moći, novca, teritorija, slave ili pak vlasti već njegovom motivu da postane slobodnim čovjekom te da druge obespravljene oslobodi robovanja Rimu.
I tako je završena priča o Spartaku…
Sljedeći mjesec slijedi upoznavanje s Atilom, hunskim vođom, ratnikom i mafijašem.
Literatura:
Frank McLynn, Junaci i zločinci. Kako su razmišljali najveći ratnici u povijesti, Naklada Ljevak d.oo., Zagreb, studeni 2009.
