Zadarska i Šibensko-kninska županija

Zadarska županija

Zadarska županija smjestila se na području sjeverne Dalmacije te zaleđa Ravnih Kotara i Bukovice. Županija je prirodno odvojena od kontinetalnog dijela Hrvatske visokim planinskim masivima Velebita, kroz koji danas prolazi tunel Sveti Rok koji povezuje jug i sjever Hrvatske. Važno je izdvojiti kako je Zadarska županija jedna od naših najvećih i najraznolikijih Županija, koja broji više od 160.000 stanovnika. Danas se Županija sastoji od 6 gradova i 27 općina, a osim Zadra, koji predstavlja administrativno, kulturno i gospodarsko središte Županije u nastavku ćemo se detaljnije osvrnuti i na gradove; Benkovac, Biograd na Moru, Nin, Obrovac i Pag.

Zadarska županija imala je vrlo važnu ulogu u ranijoj hrvatskoj povijesti, kao područje u kojem je rođena hrvatska država. Ovdje su pronađeni prvi natpisi koji spominju hrvatsko ime, a nekada su se na prostoru Županije nalazile i stare hrvatske županije s kraljevskim gradovima Biogradom i Ninom. Početkom 12. stoljeća u Biogradu je okrunjen Koloman za hrvatsko-ugarskog vladara, otkada ovaj kraj gubi svojoj na važnosti. Od 15. stoljeća zadarskom regijom vlada Venecija, koja je često morala ratovati s Turcima koji su prodrli u ove krajeve već tijekom 16. stoljeća.

Nakon odlaska Turaka, Mleci vladaju čitavom zadarskom regijom do kraja 18. stoljeća, kada zadarski kraj po prvi puta dolazi pod vlast Habsurške Monarhije. Nakon  kraće francuske vladavine, ubrzo zadarski kraj ponovo dolazi pod vlast Austrije, u čijem je sklopu Zadar bio glavni grad kraljevine Dalmacije. Nakon teških razdoblja prvog i drugog svjetskog rata, zadarska regija biva ponovo pripojena Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Nažalost, za vrijeme domovinskog rata tijekom devedesetih godina 20. stoljeća područje Zadarske županije ponovno je bilo izloženo ratnim stradanjima, od kojih se zadarski kraj danas gotovo potpuno oporavio. Danas je Zadarska županija gospodarski vrlo razvijena i predstavlja turistički atraktivno područje. Posebice je važno istaknuti vrijedno kulturno nasljeđe Županije među kojim se ističu povijesne jezgre Zadra, Nina i Biograda, te njena brojna prirodna bogatstva od kojih izdvajamo prelijepi Nacionalni park Paklenicu.

vrh

Zadar

Zadar je grad i luka koji predstavlja kulturno, administrativno i gospodarsko središte Zadarske županije. Grad se smjestio na vrlo povoljnom položaju, u sreditšu istočne obale Jadranskog mora. Pozicija stare gradske jezgre, na zaštićenom poluotoku i s prirodnom lukom, oduvijek  je osiguravala Zadru dobre prometne veze sa zaleđem. Također, Zadar broji više od 80 tisuće stanovnika, zbog čega je peti grad po veličini u Hrvatskoj.

Na širem području grada postoje dokazi o obitavanju ljudskih zajednica još iz starijeg kamenog doba i neolitika. Ime Zadar najvjerojatnije potječe još od pradavnog mediteranskog naroda koji je ovdje obitavao te ga je nazvao Jader, Jadra ili Jadera; nazivom koji su kasnije preuzeli svi novi doseljenici. Već od 9. stoljeća pr.n.e. ovdje se nalazilo značajno ilirsko naselje, a sredinom 2. stoljeća pr.n.e. na područje grada se naseljavaju Rimljani. Već 59. godine pr.n.e. Zadar tako postaje rimski municipij, da bi 48. godine pr.n.e. postao kolonija rimskih građana. Važno je istaknuti kako je Zadar uspio očuvati svoju autonomiju tijekom čitavog srednjeg vijeka. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, Zadar početkom 7. stoljeća postaje glavni grad bizantskog temata Dalmacije. Na kratko, početkom 9. stoljeća grad je potpao pod franačku vlast, no ubrzo je Aachenskim mirom 812. vraćen Bizantu. Tijekom 10. i 11. stoljeća u u gradu drže vlast hrvatski vladari, da bi već početkom 12. stoljeća Zadar priznao vlast prvog ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana. Važno je napomenuti kako je Zadar od tog vremena u stalnom sukobu s Mletačkom republikom. Jedan od važnijih povijesnih događaja iz tog vremena je posjet pape Aleksandra III. 1117. godine, kojeg su građani Zadra dočekali s pjesmom. Već početkom 13. stoljeća grad za Veneciju osvajaju križari, da bi se napokon grad pokorio Veneciji 1205. godine. Mirom u Zadru 1358. godine, Zadar dolazi pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojega nasljeđuje kralj Žigmund Luksemburški. Nakon smrti kralja Žigmunda 1409. godine, Ladislav Napuljski prodaje Veneciji Zadar i sva svoja prava na Dalamaciju, nakon čega slijedi razdoblje stagnacije i propadanja za grad, čemu su uvelike osim Venecije doprinjeli i Turci koji su početkom 16. stoljeća osvojili Zadarsko zaleđe.

Važno je istaknuti kako se tijekom 15. i 16. stoljeća u Zadru bilježi značajna aktivnost hrvatskih književnika od kojih je svakako najpoznatiji Petar Zoranić. Nakon što je krajem 18. stoljeća pala Venecija, Zadar dolazi pod vlast Austrije, uz kratkotrajno razdoblje francuske vladavine. Važno je napomenuti kako je Zadar tijekom čitavog tog razdoblja bio glavni grad Dalmacije. Tijekom 19. stoljeća u gradu izlaze prve novine na hrvatskom jeziku po imenu Kraljski Dalamtin, da bi u drugoj polovici istog stoljeća Zadar postao i glavno središte kulturnog i nacionalnog preporoda Dalmacije. Poslije pada Austrije Zadar Rapallskim ugovorom 1920. pada pod Italiju, da bi napokon krajem 2. svjetskog rata u kojem je pretrpio teška stradanja bio pripojen Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Nakon rata grad doživljava gospodarski i kulturni uspon, na što je posebice utjecalo osnivanje Filozofskog fakulteta i željezničke pruge Zadar-Knin. Za vrijeme domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća Zadar je pretrpio teško razdoblje izolacije i povremenih napada sve do 1995. godine kada se grad ponovo gospodarski i kulturno uspješno oporavlja.

Zadar je tijekom povijesti bio dijelom mnogih zbivanja koja su ga pretvorila u svojevrsni grad muzej. Urbana jezgra grada razvila se već u doba Rimljana čija je ostavština danas vidljiva po ostacima foruma, hrama s trijemom, akvedukta, amfiteatra, groblja, gradskog zida s kulama te brojnim gradskim vratima. Važno je spomenuti kako je svoj današnji izgled centar Zadar definirao tijekom srednjeg vijeka. Od mnogih kulturnih građevina u Zadru ovdje ćemo izdvojiti samo nekoliko najpoznatijih, pošto ove stranice ne bi bile dovoljne da bi se opisali svi vrijedni povijesni spomenici grada. Svakako najpoznatiji gradski spomenik i simbol grada predstavlja crkva sv. Donata iz 9. stoljeća koja je sagrađena na ostacima rimskog foruma, a koja se danas između ostalog koristi i za glazbene priredbe. Glavna zadarska ulica Kalelarga također predstavlja najpoznatiju gradsku ulicu koja povezuje Narodni trg s Forumom u smjeru istok-zapad. Od vrijednih sakralnih objekata u gradu valja također izdvojiti katedralu sv. Stošije sa zvonikom koji dominira Zadrom. Nadalje, tu je još i crkva sv. Marije iz 11. stoljeća, koja pripada istoimenom benediktinskom samostanu u kojem se nalazi vrijedna zbirka povelja koje spominju hrvatske kraljeve iz 11. stoljeća. Tu su još između ostalog i crkva sv. Krševana, zaštitnika grada, iz 12. stoljeća, zatim crkva sv. Šimuna koja datira još iz 5. stoljeća, zatim crkva i samostan sv. Frane iz 13. stoljeća, crkva Gospe od Zdravlja iz 18. stoljeća, crkva sv. Petra i Andrije iz 5. stoljeća, te crkva sv. Mihovila iz 14. stoljeća.

Od ostalih vrijednih povijesnih građevina u Zadru još valja izdvojiti gradske zidine ili Muraj s monumetalnim Kopnenim i Morskim vratima, te srednjovjekovnom „Kapetanovom kulom“. U gradu se još nalazi i Arheološki muzej Zadar s vrijednim povijesnim artefaktima koji svjedoče o burnoj i dugoj povijesti grada. Narodni trg u Zadru predstavlja glavni gradski trg i okupljalište. Na sjevernoj strani trga nalazi se Gradska vjećnica iz prve polovice 20. stoljeća, dok se na zapadnoj strani nalaze crkva sv. Lovre iz 11. stoljeća, zgrada gradske straže iz 16. stoljeća te toranj sa satom iz 18. stoljeća; nasuprot kojeg se nalazi Gradska loža iz 13. stoljeća. Zgrada Zadarskog sveučilišta koja je sagrađena početkom 20. stoljeća također predstavlja dominantnu gradsku građevinu. Ovdje je još važno spomenuti prelijepi Zadarski perivoj, te Arsenal iz 18. stoljeća koji je u vrijeme venecijanske uprave u gradu služio kao skladište za vojnu flotu. Od turističkih atrakcija još valja spomenuti Morske orgulje i svjetlosnu umjetničku instalaciju po imenu Pozdrav suncu, koje se oboje nalaze jedna nedaleko druge, na zadarskoj rivi.

Danas je Zadar jedan od najrazvijenijih gradova Dalmacije, s razvijenim gospodarstvom i bogatom kulturo-turističkom ponudom. U gradu djeluju broje osnovne i srednje škole, te Sveučilište utemeljeno 2002. godine. Od kulturnih ustanova u Zadru djeluju Hrvatska kazališna kuća, kazalište lutaka, gradska i znanstvena knjižnica, brojni muzeji, kino i klubovi. Od kulturnih društava iz grada izdvojiti ćemo Astronomsko astonautičko društvo Zadar. Zadar je poznat i po tome što se smatra gradom košarke tako da najpoznatiji sportski klub u gradu predstavlja košarkaški klub Zadar, ali tu je još i istoimeni nogometni klub uz brojne druge sportske klubove i društva. Od brojnih kulturnih manifestacija koje se dešavaju u gradu najpozantije su Glazbene večeri u sv. Donatu, zatim Međunarodni festival novog kazališta i izvedbenih umjetnosti – Zadar snova, Zadarski kulturni forum, te Zadarsko kazališno ljeto. Mnogi su poznati umjetnici, sportaši i politčari boravili ili živjeli u Zadru, od kojih ćemo ovdje spomenuti samo književnika Petra Zoranića, hrvatske kipare i graditelje braću Vranjanin, te košarkaša Krešimira Ćosića.

vrh

Benkovac

Benkovac je grad unutar Zadarske županije, smješten u sjevernoj Dalmaciji, a udaljen tek tridesetak kilometara istično od Zadra i dvadeset kilometara sjeveroistočno od Biograda na Moru. Vrlo dobar prometni položaj je pogodovao je razvoju grada; zato što je Benkovac smješten na mjestu gdje se sastaju ceste koje vode iz Zadra prema Kninu, te iz Like prema moru. Izgradnjom želježničke pruge Zadar-Knin tijekom druge polovice 20. stoljeća, te izgradnjom autoceste Zagreb-Split 2005. godine, prometna važnost grada je još više narasla.

Iako povijesni dokazi svjedoče o prisutnosti Liburna i kasnije Rimljana na širem području grada još tijekom 1. stoljeća, Benkovac je dobio ime po hrvatskim knezovima Benkovićima, koji su ovdje sagradili Kaštel u 15. stoljeću. Kaštel Benković u kojem je smješten muzej, predstavlja ujedno i najpoznatiji gradski kulturno-povijesni spomenik. U prvoj polovici 16. stoljeća grad su osvojili Turci. Nakon Turske vladavine u mjestu slijedi vrijeme obnove i razvoja. Tako se u drugoj polovici 18. stoljeća u gradu osniva samostalna kapetanija, a već početkom 19. stoljeća u Benkovcu je uspostavljena i općina. Tijekom istog stoljeća u gradu se otvara pošta, te se još osnivaju i katolička župa, žandermerija, pekara, ljekarna i osnovna škola. Početkom 20. stoljeća grad nastavlja s razvojem i urbanizacijom. Tako se u Benkovcu 1925. godine gradi vodovod, a dvije godine kasnije i Dom narodnog zdravlja. Nakon 1. i 2. svjetskog rata u Benkovcu se otvara Vatrogasni dom i javna vatrogasna postrojba. Nedugo zatim, 1966. godine gradi se željeznička pruga koja će od tada povezivati Zadar i Knin preko Benkovca. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća grad je bio pod okupacijom pobunjenih Srba, da bi napokon 1995. godine bio oslobođen, nakon čega u Benkovcu slijedi period obnove. Izgradnjom autoceste Zagreb-Split 2005. godine, postavljeni su dobri uvjeti za daljnjim povezivanjem i razvojem grada.

Osim već spomenutog Kaštela, od kulturnih spomenika u gradu još valja izdvojiti katoličku crkvu sv. Ante iz 18. Stoljeća, te crkvu Male Gospe iz 19. stoljeća. Od vrijednih sakralnih objekata još izdvajamo i pravoslavnu crkvu sv. Jovana, također iz 19. stoljeća. Benkovac je danas lijepa urbana sredina u kojoj djeluju po jedna osnovna i srednja škola, kino, gradska knjižnica te etnografski muzej. U gradu djeluje i kulturno umjetničko društvo „Knez Branimir“, te nekoliko sportskih klubova od kojih izdvajamo nogometni klub Velebit, i kick-boksining klub Benkovac. 

Biograd na Moru je grad i luka unutar Zadarske županije, a nalazi se tek na tridesetak kilometara udaljenosti južno od Zadra. Smješten je na malom poluotoku i kopnu, a ispred gradića nalaze se otoci Planac i Sveta Katarina. Važno je spomenuti kako gradom prolazi magistralna jadranska cesta koja omogućava dobru povezanost grada s okolicom.

Grad se prvi puta spominje sredinom 10. stoljeća, a tijekom 11. stoljeća bio je sjedište hrvatskih kraljeva. Tijekom druge polovice istog stoljeća u njemu se osniva biskupija te se uspostavljaju samostani samostan sv. Ivana i ženski samostan svetog Tome. Važno je napomenuti kako se 1102. godine u Biogradu za hrvatskog kralja okrunio ugarski kralj Koloman. Početkom 12. stoljeća grad su razorili Mlečani, nakon čega je Biograd često stradavao u ratovima Mlečana s Turcima. Od 14. do 17. stoljeća Biogradom vlada Venecija, a grad ponovo dobiva na važnosti tek za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine početkom 19. stoljeća, kada mjesto postaje općina sa sudom. Zanimljivo je kako je razvoj turizma u gradu zabilježen u periodu između dva svjetska rata, kada se gradi i prvi gradski hotel 1935. godine. Nakon 2. Svjetskog rata grad se razvija u poželjnu turističku destinaciju. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, grad je pretrpio teška razaranja od kojih se danas oporavio. Važno je spomenuti kako je 2007. godine Biograd zavrijedio nagradu Srebrni cvijet Europe za najljepše hortikulturno i urbano uređenje mjesta.

Burna povijesna zbivanja ostavila su svoj trag na bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu grada. Najvidljiviji tragovi te prošlosti nalaze se na jezgri starog naselja na poluotoku, na kojem su do kraja 19. stoljeća bile vidljive gradske zidine s kružnim kulama. Tu se još nalaze ostaci katedrale, te ostaci crkve sv. Tome i samostanske crkve sv. Ivana. Izvan zidina nalaze se starohrvatski grobovi, župna crkva sv. Anastazije iz 18. stoljeća, te crkvice sv. Roka i sv. Ante iz 19. stoljeća. Na širem području grada nalaze se još i ostaci antičkog akvadukta koji svjedoči o prisutnosti Rimljana na ovom području. Biograd na Moru je danas prelijepo priobalno mjesto koje bazira svoje gospodarstvo uglavnom na turizmu, ali i na ribarstvu i poljoprivredi. Također u gradu se nalazi i luka za otok Pašman, a sam grad zapravo predstavlja mikro-regionalno središte svoje okolice. U gradu danas djeluju po jedna osnovna i srednja škola, te brojne kulturne udruge od kojih izdvajamo KUD „Kralj Tomislav“, te mušku klapu Biograd. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo Vaterpolo plivački klub „Biograd“, te nogometni klub „Primorac“. Od kulturnih ustanova u gradu, svakako valja izdvojiti Zavičajni muzej u kojem se nalazi vrijedna arheološka zbirka s pretpovijesnim, antičkim i starohrvatskim artefaktima.

vrh

Nin

Nin je grad unutar Zadarske županije, a udaljen je tek petnaestak kilometara sjeverozapadno od Zadra. Grad je smješten na obali južnog dijela Ninskog zaljeva, na poluotoku Ždrijac, koji je prokopavanjem kanala u 14. stoljeću pretvoren u otočić spojen s kopnom putem dva mostića.

Područje grada Nina naseljeno je već od pretpovijesnih vremena, a za vrijeme Rimljana bio je značajno središte antičke Liburnije pod nazivom Aenona, te je imao municipalnu samoupravu. U 10. stoljeću Nin spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet kao srednjovjekovno hrvatsko naselje. U doba hrvatskih narodnih vladara Nin je bio središte župe i hrvatskog biskupa, a u to vrijeme se u gradu održavaju državni i crkveni sabori. Od početka 14. pa sve do kraja 18. stoljeća, Nin je uz više povremenih ali zato kratkotrajnih turskih okupacija pripao Veneciji. Početkom 20. stoljeća grad se pomalo uređuje, i ekonomski opravlja. Nakon drugog svjetskog rata u gradu se gradi ciglana te se uređuje i solana. Konačno, 1997. godine Nin je u sklopu Hrvatske države dobio status grada.

O prisutnosti Rimljana u gradu svjedoče ostaci foruma na kojem se nalazio hram iz 1. stoljeća. Svakako najpoznatiji kulturno-povijesni spomenik u Ninu predstavlja crkvica sv. Križa iz 9. stoljeća s tlocrtom u obliku križa i kupolom iz predromaničkog razdoblja. Od ostalih vrijednih spomenika još valja izdvojiti crkvu sv. Anzelma u kojoj se čuvaju relikvijari iz 9. stoljeća. Važno je spomenuti kako iz Nina potječe i poznata Višeslavova krstionica koja se danas čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Također, u Arheološkoj zbirci Nina čuvaju se vrijedni kameni fragmenti iz antike i srednjeg vijeka. Isto tako, od vrijednih sakralnih spomenika iz okolice Nina još valja istaknuti i predromaničku crkvicu sv. Nikole u Prahuljama iz 11. stoljeća.

Danas je Nin razvijena urbana sredina u kojoj djeluje jedna osnovna škola, jedan muzej i galerija. Od kulturnih društava u gradu djeluju tamburaški orkestar i mažoretkinje, dok od sportskih klubova iz grada valja istaknut boćarski klub „Grgur Ninski“. Osim brojnih kulturnih znamenitosti Nin nudi i odlične uvjete za odmor i rekreaciju zbog svojih dugih pješčanih laguna odvojenih od prometa i gradske buke, te zbog svoje posebne mikro klime, plitkog ali čistog mora te nalazišta ljekovitog morskog mulja peloida. Zbog svega ovoga u Ninu postoje odlični preduvjeti za daljnji razvoj zdravstvenog turizma.

vrh

Obrovac

Obrovac je grad i luka unutar Zadarske županije. Grad se smjestio na lijevoj obali rijeke Zrmanje, nedaleko njenog ušća u more. Obrovac se razvio na križanju putova za Zadar, Knin i Šibenik. Važno je istaknuti kako se dvadesetak kilometara sjeverozapadno od grada nalazi predivni Nacionalni park Paklenica.

Na području današnjeg grada nekada se nalazilo rimsko naselje Clambetae ili Cvijina Gradina, čija je urbanistička cjelina antičkog naselja otkrivena s ostacima gradske ulice i zgrada, te ostacima hrama i termalnih uređaja. Ime grada se prvi puta spominje u povijesnim ispravama pod imenom Obrovez tijekom 14. stoljeća. Do sredine prve polovice 15. stoljeća grad je bio u posjedu knezova Krbavskih, nakon čega ga 1527. zauzimaju Turci sve do 1684. godine, kada Obrovac preuzimaju Mlečani. Nakon odlaska Turaka mjesto se počinje polagano razvijati. Važno je spomeuti kako već 1848. Obrovačka općina upućuje zahtjev Banu Jelačiću za sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske. Nakon strahota prvog i drugog svjetskog rata Obrovac se oporavlja i počinje sve više razvijati u smjeru turizma. Nažalost, domovinski je rat početkom devedesetih godine prošlog stoljeća nakratko zaustavio turistički razvoj. Danas se taj razvoj ponovo nastavlja.

Od kulturno-povijesnih znamenitosti na području grada valja svakako izdvojiti manastir u malom naselju na južnim padinama Velebita po imenu Krupa, koji su najvjerojatnije sagradili bosanski kaluđeri bježeći pred Turcima. Također, ovdje još moramo spomenuti i utvrdu hrvatskih plemića Kurjakovića, te župnu crkvu sv. Josipa.

Danas je Obrovac razvijena urbana sredina u kojem djeluju po jedna osnovna i srednja škola, a od ustanova u gradu djeluje Muzej Grada Obrovca u kojem se izloženi mnogi artefakti vezani uz povijest ovog područja. Glavni gospodarski pokretači u gradu su tvornica čamace „Elan“, te reverzibilna hidroelektrana „Velebit“. Od brojnih sportskih klubova iz Obrovca izdvajamo nogometni i rafting klub istog imena; „Zrmanja“. Osim već spomenutih kulturno-povijesnih znamenitosti, valja još istaknuti kako pitoreskna dolina rijeke Zrmanje nudi mogućnosti za ribolov i riječne sportove, te ostaje vrijedan kapital na kojem će Obrovac nastaviti graditi svoju turističku ponudu.

vrh

Pag

Pag je grad i luka unutar Zadarske županije, koji se smjestio na jugoistočnoj strani istoimenog zaljeva na otoku Pagu. Osim po bogatoj turističkoj ponudi, grad je poznat i po preradi soli.

Grad Pag dobio je ima po latinskoj riječi pagus što znači selo. Srednjovjekovni grad je nastao pokraj solana na prostoru napuštenog Starog grada. Već 1244. Pag dobiva od Bele IV. status slobodnog kraljevskog grada. Važno je istaknuti kako je Pag nakon pobune protiv Zadra dobio djelomičnu autonomiju, da bi mu 1376. kralj Ludovik priznao potpunu autonomiju kao i svim dalmatinskim gradovima. Poslije novih sukoba sa Zadrom 1394. godine grad je opustošio, pa se stanovnici sele na današnju lokaciju grada. Krajem druge polovice 15. stoljeća zbog velike opasnosti od Turaka utemeljen je novi grad po pravilima tadašnje arhitekture i urbanizma. Planovi za gradnju radili su se u Veneciji a u izradi urbanističkih planova sudjelovao je naš veliki graditelj i kipar Juraj Dalmatinac. Samo neki od djelova novog Paga na kojima je radio glasoviti graditelj Juraj Dalmatinac su Vela ulica, Zborna crkva, Knežev dvor, te nedovršena Biskupska palača. U spomenutoj Zbornoj crkvi nalaze se brojna vrijedna djela od kojih je vrijedno spomenuti oltarnu opalu, raspela i relikvijare. Od ostalih vrijednih sakralnih spomenika u gradu još valja izdvojiti crkvu benediktinki sv. Margarite, te crkvu sv. Jurja iz 16. stoljeća. Važno je spomeuti kako 1403. godine kralj Ladislav prodaje svoj dio Dalmacije s Pagom Veneciji, te je od tada Pag nekoliko stoljeća bio pod Mletačkom vlašću. Početkom 20. stoljeća sljede velika rasljavanja stanovnika Paga u Kanadu, Australiju i SAD zbog biljnih bolesti koje su uništile vinograde. Nakon prvog i drugog svjetskog rata na Pagu se postepeno počinje razvijati turizam te se grad počinje širiti izvan svojih granica. U drugoj polovici 20. stoljeća u gradu se otvaraju hoteli, auto-kampovi, prometnice te razni kafići, disko klubovi i dućani koji čine dio kvalitetne turističke ponude Paga.  

Pag danas predstavlja razvijeno urbano središte otoka. Svojim uređenim gradskim plažama, prelijepom prirodom te bogatom kulturnom ponudom Pag svake godine privlači sve više znatiželjnika. U blizini grada nalaze se i skladišta starih solana od kojih je jedna preuređena u disko klub, a kao posebnost mjesta izdvajamo i ljekovito paško blato. Na Pagu se još proizvodi i čuvena paška čipka koja predstavlja najpoznatiji nacionalni čipkarski proizvod, a u lokalnoj sirani proizvodi se najpoznatiji nacionalni sir – paški sir. Zbog svega ovoga Pag predstavlja jedinstveno mjesto za život ili samo ugodan boravak.

vrh

Šibensko-kninska županija

Šibensko-kninska županija nalazi se na središnjem dijelu sjeverne Dalmacije, koji obuhvaća predivan dio jadranske obale, te se u svom zaleđu nastavlja na krševite predjele Zagore. Važno je spomenuti kako središnjim dijelom županije protječe rijeka Krka čiji je prostor zbog svoje posebnosti proglašen Nacionalnim parkom, dok se na sjeveru Županije nalazi planina Dinara čiji je vrh ujedno i najviši planinski vrh u Hrvatskoj.

Isto tako, posebnost Županije čini pitoreskna skupina kornatskih otočića koji se nalaze u zaštićenoj zoni Nacionalnog parka Kornati. Danas se Županija sastoji od 5 gradova i 15 općina. U nastavku ćemo se detaljnije osvrnuti na gradove Drniš, Knin, Skradin, Vodice i Šibenik koji predstavlja glavno kulturno, administrativno i gospodarsko središte Županije.

Povijest Šibensko-kninske županije ponajviše se veže uz povijesni razvoj Šibenika i Knina; dva njena najveća grada po kojima je Županija i dobila ime. U doba rane hrvatske država oba su grada imala važne uloge, o čemu svjedoči činjenica kako su u njima boravili naši narodni vladari sve do početka 12. stoljeća. Tada Hrvatska ulazi u savez s Ugarskom, i stare hrvatske prijestolnice gube na važnosti. Od 15. stoljeća šibenski dio današnje Županije pripao je pod Mletačku vlast dok je kninsko područje nakon gotovo dva stoljeća provedenih pod Turcima krajem 17. stoljeća preuzela Venecija. Tako su Mlečani vladali šibensko-kninskim krajem sve do kraja 18. stoljeća kada područje ulazi u sastav Habsburške Monarhije, uz kratkotrajnu vlast Napoleona, sve do 1918. Nakon prvog i drugog svjetskog rata, šibensko-kninska regija se ponovo integrirala u Hrvatsku unutar Jugoslavije. Nažalost, za vrijeme domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća cijela regija je pretrpjela ratne strahote od kojih se danas uspješno oporavlja.

vrh

Šibenik

Šibenik je grad i luka koji predstavlja glavno kulturno, gospodarsko i upravno središte Šibensko-kninske županije, te broji više od 50 tisuća stanovnika. Smjestio se u sjevernoj Dalmaciji u blizini ušća rijeke Krke u Šibenski zaljev, koji se spaja sa Šibenskim kanalom. Sami centar grada se nalazi oko luke na okolnim brežuljcima. Šibenik se sastoji od starijeg dijela, smještenog na zapadu, te novijeg dijela na sjeveru i sjeveroistoku. Važno je spomenuti kako se u neposrednoj blizini grada nalaze i dva nacionalna parka; NP Krka i NP Kornati.

Grad Šibenik se prvi puta spominje 1066. godine u ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je boravio u tadašnjem kaštelu sv. Mihovila iznad Šibenika. Nakon razdoblja što su Šibenikom vladali hrvatski narodni vladari, u gradu slijedi period u kojem vlast tijekom 12. stoljeća izmjenjuju Mlečani, zatim ugarsko-hrvatski kraljevi, Bizant, bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić, da bi konačno 1412. grad ponovo zauzeli Mlečani koji su se ovdje zadržali sve do kraja 18. stoljeća. Od tog vremena izuzev kratkog razdoblja Napoleonove okupacije, Šibenik je kao i cijela Dalmacija bio dijelom Austrije sve do 1918. godine. Krajem prvog svjetskog rata grad su okupirali Talijani, ali su ga 1920. zbog Rapalskog ugovora vratili Hrvatskoj. Nakon drugog svjetskog rata Šibenik se oporavlja od ratnih strahota te se počinje sve više gospodarski i kulturno razvijati. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća grad je bio pod izolacijom, ali se uspio obraniti, te se danas polako oporavlja od ratnih posljedica.

Mnogi kulturno-povijesni spomenici u gradu danas svjedoče o burnoj prošlosti Šibenika. Samo neki od tih spomenika su gotička crkva i franjevački samostan sv. Frane iz 14. stoljeća, gdje se nalaze rukopisi još iz 11. stoljeća. Poljana predstavlja svojevrsni centar grada na kojem je smještena zgrada kazališta i parohijska crkva iz 14. stoljeća s jednim od najljepših zvonika na hrvatskoj obali. Tu još moramo izdvojiti i crkvu Ivana Krstitelja iz 15. stoljeća, te Novu crkvu izgrađenu na prijelazu iz gotike u renesansu. Nedaleko se nalazi i najstarija jezgra grada koju čine nepravilne ulice što se