Nošenje kožnate odjeće i obuće u svijesti nekadašnjeg čovjeka bilo je povezano s vjerovanjem da će on sa životinjskom kožom na sebi steći snagu i lukavstvo tih životinja. 
Sve donedavna u Kongu je vladao strah i trepet od ljudi-leoparda. Oni su navlačili na sebe leopardove kože s glavom i pandžama i tako bi napadali prestrašene ljude koji su tada vjerovali u njihovu natprirodnu snagu.
Životinjska koža za izradu kapa i šešira upotrebljavala se stoljećima, a u Kanadi i Americi su pioniri, prvi doseljenici, izviđači i lovci za tu svrhu obično upotrebljavali krzno. Tko bi mogao i zamisliti Davyja Crocketta bez njegove karakteristične šubare s repom? U Rusiji, a i u nekim nama bližim planinskim krajevima šubara je po zimi posve obična stvar. No do današnjih oblika pokrivala glave kape i šeširi doživjeli su velike promjene.
Stari Grci su u davnini nosili kape u stilu koji je mnogo kasnije, tako se barem vjeruje, prihvatio Robin Hood. Etruščani, koji su ratovali s Rimljanima, nosili su čudne šešire u obliku košnice. Tu su modu poslije usvojili rimski svećenici koji su nosili slične šešire sve do početka 19. stoljeća. Mnogi su šeširi u to vrijeme, a i kasnije, bili neobičnih oblika i vrlo kićeni, pa su više služili za ukrašavanje i u simbolične svrhe nego u praktične.
Žene dugo nisu nosile šešire nego veo koji je zapravo bio produžetak gornje odjeće. Veo je ponajviše služio kao ukras pa je, osobito kod bogatijih klasa, bio od svile i ukrašen biserima i draguljima. 
Primjer vela kao produžetka gornje odjeće možemo vidjeti i u današnje doba u tradicionalnoj muslimanskoj nošnji. Muslimanska feredža prekriva ženi lice i glavu, a ima samo mali otvor kroz koji žena može gledati. I časne sestre nose jednu vrstu vela, koji nije ni šešir ni kapa, a prekriva cijelu glavu tako da se kosa ne vidi.
S vremenom su šeširi postali simboli po kojima su se prepoznavale značajne osobe. Kraljevi, knezovi i velikaši nosili su krune različitih oblika od zlata i optočene draguljima, a svećenici i drugi crkveni dostojanstvenici također su nosili posebne kape i šešire.
Osamnaesto stoljeće je bilo doba perika. Muškarci su brijali glave i nosili dugokose perike s uvojcima, a povrh perike trokutasti šešir ukrašen vrpcama i perjem. Žene su nosile kosu, pravu i umjetnu, koju su češljale u pletenice duge i do metra, a isprepletene draguljima. Perike što ih danas nose suci i drugi predstavnici zakona u Engleskoj potječu iz 18. stoljeća. Ali ta čudna moda u vezi sa ženskom kosom praktički je prestala u doba Francuske revolucije.
Perike se danas ponovo vraćaju u modu jer su praktične i zahvaljujući njima uvijek možemo imati urednu frizuru. Sjetimo se također i čuvenih kaubojskih šešira bez kojih je gotovo nemoguće zamisliti svakog pravog revolveraša ili pak sombrera, obaveznog pomagala pri spavanju na vrelom meksičkom suncu.
Devetnaesto stoljeće može se smatrati stoljećem cilindra jer ni jedan ugledniji građanin ne bi napustio kuću a da nije na glavu čvrsto nasadio cilindar. Cilindre su nosili svi: i policajci i poštari, i pogrebnici. Sredinom stoljeća javio se i polucilindar koji je brzo postao omiljen kod srednjeg staleža, a u Engleskoj se ponekad može vidjeti i danas.
.jpg)
U današnje moderno vrijeme nose se pokrivala za glavu svih vrsta i oblika. Izrađena su od različitih prirodnih i umjetnih materijala a nose se u svim mogućim prilikama. Tako ovom prilikom možemo izdvojiti kuhare koje raspoznajemo po njihovim visokim bijelim kapama, rudare koji nose karakteristične kacige koje na sebi imaju ugrađeno svjetlo te bicikliste čije kacige štite od udaraca, vjetra i vreline sunca.
Šešira, kapa, kaciga, sombrera i ostalih pokrivala za glavu ima bezbroj i vjerujemo da će tako biti dok god bude potrebe da se glava ukrasi ili zaštiti. A koliko kapa vi imate?
