Isto tako su postojala i velika trgovačka društva koja su slala svoje brodove u daleke zemlje, gdje su se mirodije i plemenite kovine mogle vrlo povoljno mijenjati za tkanine, pa i za različite bezvrijedne drangulije koje su se jeftino proizvodile u Europi.
Jedno od najvećih trgovačkih društava bilo je nizozemsko poduzeće „Oost Indishe Compagnie“ (Istočno Indijsko Društvo) koje je imalo svoja trgovačka predstavništva u zemljama jugoistočne i istočne Azije već u 17. stoljeću. U ono su vrijeme još veliki predjeli zemlje bili neistraženi pa se vjerovalo da postoje zlatni i srebrni otoci negdje istočno od Japana. Zato je 1639. godine to poduzeće poslalo kapetana Metthewa Quasta na put da istraži te bajoslovne zemlje. Njegov zamjenik zvao se Abel Tasman, mlad ali već prili
čno iskusan zapovjednik.
Tasman nije postao slavan na ovom putovanju s Quastom, jer otoci koje su željeli istražiti nisu ni postojali. Vratio se u Nizozemsku, pa je plovio nekoliko puta na posve trgovačkim putovanjima u Kambodžu, Sumatru i Formozu (današnji Tajvan). Čak je posjetio tajnovitu zemlju Japan i jedan utvrđeni otok na koji su od stranaca mogli pristupiti samo Nizozemci. Japanci su bili vrlo sumnjičavi pa nisu htjeli trgovati ni sa kim, osim s Nizozemcima. Poznato je da su druge strance čak ubijali čim bi ih uhvatili. Tasman je bio dobar zapovjednik, i to je poduzeće vrlo brzo zapazilo.
U to je vrijeme bila vrlo raširena legenda o velikom južnom kontinentu koji se protezao od Indijskog oceana ravno preko Pacifika do vrha Južne Amerike. U namjeri da pronađe tu veliku nepoznatu zemlju i da uspostavi prijateljske i korisne veze s domaćim stanovništvom, nizozemsko poduzeće „Oost Indishe Compagnie“ izabralo je Tasmana da povede dva broda „Heemskirck“ i „Zeehaen“ i da plovi južno od Mauritiusa u Indijskom oceanu, a onda da skrene istočno. Držao se naređenja i tako je pronašao zemlju visokih klisura, nastanjenu crnoputim urođenicima.
Područje koje je otkrio Tasman prozvao je Van Diemenovom Zemljom u čast svog generalnog guvernera. Vidjevši da tu ne postoji mogućnost trgovine za njegovo poduzeće, plovio je dalje na istok. Poslije nekoliko godina plovidbe Tasman je stigao do još jedne visoke i nepristupačne obale. Nigdje nije bilo prikladnog mjesta za pristajanje. Pretpostavljao je da je stigao do tog velikog kontinenta, pa je produžio uz obalu prema sjeveru i naposljetku stigao do zaklonjene uvale, gdje je bacio sidro. 
Obala je bila gusto napučena s muškarcima tetoviranim po cijelom tijelu, koji su odmah zaveslali prema njima u svojim ratnim kanuima. To su bili Maori, jer je Tasman zapravo otkrio Novi Zeland.
Ti su urođenici bili vrlo ratoborni. Njih nije zanimala trgovina, pa su odmah napali čamac koji je plovio između brodova. Pritom su poginula četiri mornara, a s obzirom da su ostali bili spašeni, Tasman je odlučio odmah otploviti dalje. Brodove je odmah počelo slijediti jedanaest kanua, ali su urođenici odustali od potjere jer su nizozemski brodovi ispalili na njih topovsku paljbu i rastjerali ih.
Čim su se našli na pučini, Nizozemce je zadesilo jako nevrijeme, ali im je ipak nekako pošlo za rukom otploviti na sjever, promašivši tjesnac između Sjevernog i Južnog otoka Novog Zelanda, i tako su stigli na najsjeverniji vrh Sjevernog otoka. Tu su se opet pokušali iskrcati jer im je bila potrebna pitka voda. Obala je opet bila stjenovita, more burno, pa je pristajanje bilo vrlo teško. Osim svih tih nevolja što su ih pratile, tu je na njih vrebala još jedna opasnost. Na vrhu strmih litica pojavila su se dva urođenika i ozbiljno im prijetila. Krenuli su dalje.
I tako je Tasman nastavio plovidbu, okrenuvši kormilo prema sjeveroistoku. Nakon nekog vremena stigao je do Fidžija i Prijateljskih otoka. Odahnuo je kad mu je pošlo za rukom sretno vratiti brodove u poznatu nizozemsku trgovačku luku Bataviju (danas Džakarta). On nije znatno pridonio poslovnom uspjehu svog poduzeća na tom putu, ali je otkrio dotad nepoznate krajeve. Dugo nakon toga mu je ime opet postalo poznato – kad je otok južno od Australije koji je on otkrio i nazvao Van Diemenova Zemlja, dobio po njemu ime Tasmanija.
