U siječnju nitko nije mogao ni slutiti da će dvije nastavnice – predstavnice dviju strukovnih škola – profesionalno i fizički znatno udaljene, upravo u tjednima nastave na daljinu ostvariti zavidnu projektnu suradnju od koje će najviše koristi i zadovoljstva imati njihovi učenici.
Svjesne ozbiljnosti trenutne životne i odgojno-obrazovne situacije te neizmjerne važnosti medijske pismenosti, odnosno e-informiranja i kritičkoga vrednovanja (ne samo) mrežnih izvora, Marija Brkić, nastavnica ekonomske grupe predmeta u Srednjoj školi Konjščina, i Ivana Opačak, profesorica općeobrazovnih predmeta (hrv. i eng. jezika) te voditeljica debatnoga kluba u Ekonomsko-birotehničkoj školi, odlučile su zajedno obilježiti Tjedan medijske pismenosti pomno osmišljenim aktivnostima za učenike.
Budući su nastavnice već ranije zajedno kreirale i, s još četiri hrvatske škole partnerice, provode eTwinningov projekt Cro EPAS Together, aktivnosti su osmišljene s dvojakom svrhom.
Prvo: U tjednu ponavljanja i uvježbavanja nastavnoga gradiva u školi na daljinu učenicima je omogućena primjena usvojenoga nastavnog gradiva i razvijanje vještina kritičkoga čitanja, slušanja s razumijevanjem, oblikovanja vlastitoga mišljenja uz primjenu odgovarajućih (engleskih) jezičnih struktura, sudjelovanja u e-raspravi s vršnjacima i samostalnoga kreiranja (propagandnih) digitalnih materijala.
Učenici su tako mogli analizirati vlastiti dio odgovornosti za kvalitetu svoga života, procjenjivati utjecaj svoga djelovanja na druge u lokalnoj/nacionalnoj zajednici, uočiti društvene promjene koje se događaju, identificirati eventualne oblike diskriminacije i kršenja ljudskih prava (po različitim osnovama, obzirom na trenutno stanje u državi) i navesti proceduru donošenja političkih odluka, zakona i drugih propisa – sve to upravo na temelju radnih materijala koji doprinose zdravstvenome odgoju i jačanju europske građanske dimenzije.
Drugo: Ambasadorima juniorima (i seniorima) Europskoga parlamenta omogućeno je da na eTwinningovoj platformi TwinSpace podijele svoja iskustva s vršnjacima, projektnim partnerima iz drugih hrvatskih škola, te da zajednički kreiraju materijale koji će obogatiti projektnu riznicu, baš kao i riznicu dostupnih obrazovnih materijala, sada neophodnih, za nastavu na daljinu. Tako će učenici dovesti svoju školu do stjecanja/zadržavanja željenoga statusa Ambasadorice.
Za potrebe kreiranja obrazovnih materijala i ostvarivanja kvalitetne projektne suradnje te obilježavanja Tjedna medijske pismenosti, prof. Opačak kontaktirala je gđu Anu Dokler, glavnu urednicu portala medijskapismenost.hr, koja je odobrila korištenje autorskih materijala portala te preporučila uključivanje dviju škola u Program nacionalnih online aktivnosti u sklopu Dana medijske pismenosti.
Dvije su prezentacije urednice portala objedinjene u jednu (Fake vs Fact) i obogaćene dodatnim sadržajima prilagođenim učenicima dviju škola. “Zbog ograničenih autorskih prava prezentaciju nije dozvoljeno objaviti ili na drugi način ponovno koristiti“, kako navodi izvor; svaki se nastavnik, međutim, može obratiti gđi Dokler kako bi osobno dobio pristup nastavnim materijalima.
Učenici su, na nastavi politike i gospodarstva, engleskoga jezika i sata razrednika, učili o značajkama propagandnih, često neistinitih, materijala u (ne samo) virtualnome svijetu te njihovu utjecaju na život pojedinca. Svjedoci smo kako se „brže od koronavirusa šire dezinformacije i fake news“, kako stoji u rubrici Vijesti na portalu RTL.hr.
Osim što su pogledali i analizirali istoimenu vijest, učenici su imali priliku (naučiti kako) kritički promišljati o propagandnim materijalima i zaštititi se od negativnoga utjecaja istih, otkriti kako i zašto nastaje fake news (lažna vijest) te, na vrlo plastičnome primjeru, prepoznati dalekosežnost širenja lažnih vijesti. Pravo je oduševljenje među učenicima izazvao kratki film “o agresivnim rakunima koji, kao prijenosnici opasne bolesti, predstavljaju prijetnju zdravlju pojedinca, ali i cjelokupne zajednice” – odličan primjer kako (ne) tumačiti (mrežne) informacije, osobito u vremenu pandemije kada širenje panike može samo dodatno opteretiti društvo.
Profesorice Brkić i Opačak upućuju na dodatno kreirane radne materijale i mrežne izvore koje su u radu s učenicima koristile. Tako je za poticanje (i provjeru) slušanja s razumijevanjem i primjenu engleskih jezičnih struktura, u digitalnome alatu Wizer.me, kreiran e-radni list koji uključuje i videosadržaje (CDC – The Centers for Disease Control and Prevention) s osnovnim podatcima o koronavirusu, postupanju pojedinca i globalnoj odgovornosti tijekom trenutne pandemije. E-radni list dostupan je ovdje.
Osim analiziranja dvaju videopriloga i promišljanja o virusu koji je “uzdrmao” cijeli svijet, učenici su pozvani samostalno (kritički) istražiti dodatne mrežne izvore, podijeliti svoja zapažanja vezano za možebitnu ugroženost Ustavom osiguranih ljudskih prava zbog donesenih odluka (kao što su zabrana napuštanja mjesta prebivališta/stalnog boravka i karantena za cijelu općinu) te propitivati stabilnost demokracije obzirom za promjene u ovlastima u Hrvatskoj (prebacivanje velikoga dijela ovlasti na Nacionalni stožer civilne zaštite).
Profesorice su bile ugodno iznenađene iskrenošću, mudrošću i zrelošću kojom su učenici pristupili ovome ozbiljnom problemu. Gotovo jednoglasno zaključuju kako je funkcioniranje naše vlade i države u ovome trenutku stabilno te kako, bez obzira na (sasvim opravdano) ograničavanje nekih naših prava i sloboda, svi trebamo slušati, čuti i poštivati odluke Nacionalnoga stožera – #ostani(mo)doma!
Učenici su pozvani i samostalno kreirati digitalne materijale (propagandni Glogster ili film, šaljivi meme, kviz…) kojima će uputiti na važnost medijske pismenosti i podijeliti novostečena znanja. Oduševljava njihov doprinos i po tome pitanju. Ono što učenici ističu kao dodanu vrijednost ovome obliku nastave, osim suradnje s vršnjacima koje ne poznaju i zaslužene e-diplome, jest činjenica da je neka druga (nepoznata) profesorica vrednovala njihovo promišljanje o stručnim temama te vještinu komuniciranja na hrvatskome i engleskom jeziku (naravno, u interakciji s njihovom nastavnicom, putem “Teams-meetinga”).
Baš kao i tijekom tradicionalne nastave, uočene su i neke poteškoće u usvajanju nastavnoga gradiva. Budući je ovaj projektni izazov obuhvatio veliki broj učenika različitih obrazovnih profila (ekonomista, upravnih referenata, hotelijersko-turističkih tehničara, elektrotehničara s primijenjenim računarstvom, komercijalista, prodavača, autoelektričara, vodoinstalatera…), za očekivati je bilo da neće svi vješto odraditi sve zadatke. Upravo činjenica da su neki učenici pogrešno protumačili lažne vijesti i propagandne materijale koji ugrožavaju demokratske vrijednosti društva govori u prilog neizmjernoj važnosti poticanja i razvijanja kritičkoga razmišljanja i medijskoga opismenjavanja. Najbolji je pokazatelj usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda bogata Tricider/online rasprava u kojoj su učenici podijelili svoja razmišljanja s vršnjacima (iz druge škole).
Ova je projektna suradnja odličan primjer kako se ni u trenutcima potpune fizičke odvojenosti od svojih učenika i kolega ne smijemo odreći poučavanja o životno važnim temama te kako upravo u trenutcima najvećih obrazovnih izazova – u školi na daljinu – možemo najviše rasti, osobno i profesionalno, i mi i naši učenici. Ne manje važno, ova projektna suradnja počiva upravo na temeljima Škole za život jer na inovativan i interaktivan način, kroz međupredmetno istraživačko učenje o učenicima bliskim i važnim sadržajima, omogućuje razvijanje i vrednovanje vještina neophodnih za cjeloživotni rast i razvoj.
Ivana Opačak i Marija Brkić, projektne suradnice koje su se vidjele samo jednom u životu.
