Istituto Comprensivo San Giorgio velika je škola za učenike od predškolske dobi (već i trogodišnjake koji u toj ustanovi pohađaju vrtić) pa do 14. godine. Škola broji 800 učenika.
U Italiji učenici kreću u školu već i s 5 godina, a obvezno s navršenih 6 godina i kroz devetogodišnje obrazovanje završavaju osnovnu školu. Tako su učenici u dobi od 10 godina (kod nas učenici 4. razreda), učenici 5. razreda. Nastavni predmeti su isti kao i u našem obrazovnom sustavu kao i pripadajuća tjedna satnica. Učitelji u kurikulumima za sve nastavne predmete stavljaju naglasak na praktični rad. Prema pričanju kolegica iz razredne nastave, barem jednom tjedno, učenici iz više razrednih odjela sudjeluju na zajedničkom projektu vezanom za neku od tema koje su u školi zastupljene tijekom cijele školske godine, a naglasak je na preventivnim zdravstvenim programima osobito pitanju zdrave prehrane, zaštiti okoliša i osobnom razvoju svakog pojedinca jer se radi o školi u kojoj većina učenika dolazi iz obitelji slabog imovinskog stanja. Stoga škola sudjeluje u mnogobrojnim projektima financiranima iz Fonda Strutturale Europie. Svoje učenike žele motivirati za što bolje uključivanje u obrazovni proces, uspješno učenje i kvalitetnu profesionalnu orijentaciju. Tako je i moj dolazak, učiteljice iz glavnog grada Hrvatske za njih bio značajan događaj i prilika za prezentaciju znanja i vještina te komunikacije na engleskom jeziku.
Prvi radni dan u Istitutu San Giorgio započeo je upoznavanjem s kolegicama iz razredne nastave koje su me, zajedno s učenicima, dočekale pred školom. Toga je dana u kvartu Librino kojem škola pripada, bio veliki društveni događaj. Naime, kvart se nalazi na periferiji Catanije i zanemaren je od strane gradskih vlasti. Problemi s kojima se stanovnici toga kvarta svakodnevno suočavaju jest onečišćen okoliš te problem zelenih površina koje su neuređene i neiskorištene. Poznati umjetnik Antonio Presti, predsjednik organizacije Fiumara d'Arte Foundation, čija je ideja ljepotom se boriti protiv problema, uredio je ogroman zid nadvožnjaka fotografijama stanovnika Librina, nazvan „Porta della Bellezza“, a svaku fotografiju prate stihovi iz poznate talijanske poeme San Francesca IL CANTICO DELLE CREATURE. Zidom ljepote ukazuje se na svakodnevne probleme s kojima se kvart suočava i želja za pokretanjem pozitivnih inicijativa u rješavanju tih problema, prije svega uređenja okoliša.
Na priredbi su bili učenici nekoliko škola koje pripadaju tom kvartu. Nakon himne, obratio se i sam umjetnik, zatim ravnatelji škola, a učenici su izveli pravu priredbu u čast Zida ljepote. Na zadovoljstvo organizatora i svih okupljenih i gradonačelnik Catanije se odazvao pozivu te je predstavljanje Zida ljepote dobilo veći značaj što je i bio cilj. Zanimljivo i poučno! Pravi primjer građanske inicijative, borbe za prava i ljepši okoliš, suradnja škola i lokalne zajednice.
Drugog radnog dana, s desetak učenika 4. i 5. razreda i s njihovim profesoricama obišli smo najljepše znamenitosti drugog po veličini grada na Siciliji, grada barokne arhitekture. Mnoge priče iz povijesti čula sam upravo od učenika jer je njihov zadatak bio opisati mi što više zanimljivosti svoga grada.
Slijede još tri radna dana u Istitutu Comprensivo San Giorgio i to je bila prava prilika za izmjenu iskustava u svakodnevnoj komunikaciji s kolegicama. Sva tri dana bila su vrlo sadržajna, doživjela sam pravu dobrodošlicu u svakom razredu. Dočekivali su me s crtežima dobrodošlice, prigodnim riječima na engleskom i talijanskom jeziku, s učenicima sam svakodnevno komunicirala i postavljali su mnoga pitanja. Priredili su nekoliko radionica koje su bile korelacija više predmeta. Najdojmljivije su bile likovne radionice u korelaciji s glazbenom kulturom. Učitelji su s učenicima 5. razreda priredili pravi primjer glazbeno-likovne radionice, korelacije likovne i glazbene kulture. Pripremljen je niz klupa, papir, zdjelice i kistovi s bojom. Učiteljice su zadale temu – Proljeće. Profesor glazbe Giovanni Arcuri svirao je različite melodije s proljetnim ugođajem. Učenici su u skladu s tempom melodije slikali proljetne motive. U trenutku kada se melodija promijenila, učenici su se pomaknuli jedno mjesto udesno zajedno sa svojim priborom i nastavili slikati na već započetom crtežu. Bilo je zanimljivo gledati kako nastaje zajednički likovni rad i kako je sve skladno. Uslijedila je još jedna lijepa dobrodošlica i zanimljiva likovna radionica, nakon čega smo imali zajedničko druženje pod nazivom “A little taste of Sicily”. Profesorice i pojedini roditelji pripremili su tipične sicilijanske slastice. Bila je to prilika kada sam s kolegicama iz razredne nastave i kolegicom iz biologije razgovarala o njihovom najvažnijem projektu te školske godine, a to je projekt o zdravoj prehrani. U školi imaju znatan broj djece koja imaju višak kilograma za svoju dob, a učitelji su svjesni kako su upravo oni koji moraju i njih i roditelje osvijestiti o važnosti zdrave prehrane. Tako, jednom tjedno zajednički pripremaju zdrave obroke od voća i povrća.
Tih sam dana razgovarala s mnogim kolegicama kao i s ravnateljicom škole gospođom Concettom Manola i svi su govorili isto. Škola se nalazi u kvartu u kojem živi većina djece čije su obitelji slabijeg imovinskog stanja pa i problematične te je odgojna uloga škola vrlo značajna, a učitelji ulazu puno truda i energije da toj djeci upravo škola bude „prozor u svijet“.
U kontaktu s učenicima doživjela sam puno lijepih trenutaka. Kako sam pripremila jednu prezentaciju o Zagrebu koju sam prikazala svim učenicima 5. razreda, bilo je vidljivo koliko su bili impresionirani izgledom starog, turističkog dijela našeg grada kao i modernog dijela Zagreba. Bili su vrlo znatiželjni nakon prezentacije. Sve ih je zanimalo. Naši običaji, kako odlazimo na Medvednicu koju sam im isto pokazala i opisala, zatim koja su naša najpoznatija jela, željeli su čuti koju zagrebačku pjesmu jer im je najzanimljivije bilo čuti kako zvuči hrvatski jezik. Kako i sama govorim talijanski jezik, imali smo sat u kojem se prevodilo na tri jezika: engleskom, talijanskom i hrvatskom pa su usporedbe za pojedine riječi bile pravo otkriće.
Kako sam rekla u uvodu, Job shadowing u Istitutu Comprensivo San Giorgio bilo je divno i dragocjeno iskustvo jer i nakon 32 godine radnog staža, naučite nešto novo. U nastavi ću svakako primijeniti radionice u kojima je korelacija više predmeta na jedan sadržajniji način od dosadašnjeg jer su ovakva druženja i suradnja upravo prilika za stvaranje novih ideja. Povezala sam već talijansku tradicionalnu glazbu i uvrstila je u tekst recitala kojim će moji učenici nastupati na svečanoj priredbi povodom Dana škole, a način izvođenja projekata u suradnji s ostalim kolegicama iz razredne nastave, s naglaskom na zaštitu okoliša i zdravu prehranu pripremam za svoj kurikulum naredne školske godine kada krećem s prvim razredom. Job shadowing prilika je za upoznavanje i kvalitetnu suradnju s učiteljima iz Europe i ono što je u našem pozivu najpotrebnije, a to su nova iskustva i ideje za rad.
