U nekim kulturama, primjerice u dijelovima Samoe, Nove Gvineje i Amazone, adolescencija u našem smislu riječi praktički i ne postoji. Dječaci prolaze obred inicijacije i tako trenutno postaju muškarci. Jednako tako i mlade djevojke, koje su još do jučer smatrali djecom, naglo primaju u zajednicu žena. Međutim, u zapadnom svijetu, pa tako i kod nas, adolescencija može biti duga i zamorna bitka mladih za postizanje zrelosti i neovisnosti.
I što je onda adolescencija? Je li to isto što i pubertet? Kada se odigrava, što donosi i zašto je s njom povezano toliko pitanja i poteškoća?
Pubertet i adolescencija
Pubertetom se obično naziva vrijeme bioloških promjena kod dječaka i djevojčica. Tjelesne promjene događaju se pod djelovanjem hormona – kemijskih glasonoša našeg tijela – čija se količina u tom životnom razdoblju brzo mijenja. Biološke promjene su brz rast, jačanje mišića te razvitak spolnih organa i spolnih obilježja kao što su zaobljavanje tijela i rast dojki kod djevojaka, i produbljivanje glasa i dlakavost kod dječaka.
Početak i kraj puberteta relativno je lako odrediti, iako individualne razlike postoje. Djevojčice počnu naglo rasti oko desete, a dječaci oko dvanaeste ili trinaeste godine života. Taj rast prestaje između četrnaeste i petnaeste godine kod djevojaka odnosno između šesnaeste i sedamnaeste godine kod mladića. Tada je tijelo u biti već odraslo, kako oblikom tako i svojom spolnošću.
Adolescenciju je, međutim, mnogo teže odrediti i vremenski i pojavno. Općenito, adolescencijom se naziva vrijeme u kojem nekog ne smatramo više djetetom, ali ga još ne smatramo zrelom osobom. U tipičnom slučaju adolescencija obuhvaća “tinejdžerske godine”, tj. razdoblje od trinaeste pa sve do devetnaeste ili dvadesete godine života. I tu, međutim, postoje velike pojedinačne razlike. Mnogo toga što se pojedincu dogodi u adolescenciji može na njega utjecati i u godinama zrelog života.
U adolescenciji dolazi do promjena u ponašanju, načinu razmišljanja, u osjećajima i općoj psihologiji (u načinu na koji ljudski um misli i funkcionira). Sve ove promjene najviše se događaju adolescentu, ali i osobama u njegovoj okolini – roditeljima, braći, sestrama, prijateljima i vršnjacima.
Razumijevanje tog životnog razdoblja možemo započeti sagledavanjem samog adolescenta – njegovih misli i osjećaja, načina na koji razvija identitet i samospoznaju. Potom razmatranje možemo proširiti na njegove odnose s prijateljima, roditeljima i članovima obitelji te na njegovo shvaćanje života i razvitak općeg pogleda na svijet.
Svijest o spolnosti
Dok adolescentovo tijelo prolazi kroz biološke promjena, do promjena dolazi i u doživljaju njegove svijesti o samome sebi i vlastitom identitetu. Mnogi adolescenti osjećaju da su nespretni i nezgrapni te da su im pokreti neusklađeni. Događa im se da ruše stvari i sudaraju se s namještajem. Sve je to sasvim normalno. Djelomica je posljedica naglog rasta. Kosti i mišići razvili su se tako brzo da ih mozak i živci koji njima upravljaju nisu mogli slijediti. Međutim, sposobnost koordinacije pokreta i vještog gibanja vrlo se brzo vraća.
U adolescenciji je važna pojava svijesti o spolnosti. Javljaju se spolne željei porivi, što je novi doživljaj u tijelu koje se naglo mijenja. Česta su spolna maštanja, javlja se homoseksualna privlačnost tj. sklonost prema pripadnicima istog spola, te masturbacija (nadraživanje vlastitog spolnog organa). U nekim se društvima na masturbaciju gleda kao na nešto štetno i nastrano te se ona stoga zabranjuje. Posljedica toga je da mladi ljudi odrastaju s osjećajem krivice i sramote, iako je riječ o nečem sasvim normalnom i neškodljivom.
Grupe vršnjaka
Većina se ljudi poistovjećuje s drugima koji imaju slične stavove i zanimanja, a do takvih prijateljstava dolazi i u adolescenciji. To je popraćeno promjenama u ponašanju mladih kad su u društvu, napose s grupom prijatelja.
Grupa vršnjaka sastoji se uglavnom od mladih istih godina, stavova i društvenog položaja. Adolescentu se čini da njegovi roditelji (i odrasli općenito) žive izvan njegova svijeta, da mu nameću stroga i staromodna pravila ponašanja. 
Grupa vršnjaka mu, međutim, nudi razumijevanje i osjećaj pripadnosti. U toj grupi nema podsjećanja da su još djeca i pritisaka odraslih, pa se tu adolescentu otvara mogućnost samopotrvrđivanja ili “otkrivanja” samoga sebe.
Grupa vršnjaka, međutim, ima svoja pravila i vrši pritisak koji je ponekad i mnogo jači od onog kojeg nameću roditelji i nastavnici. Tako se, primjerice, u grupi vršnjaka i prijatelja adolescent teško može odlučiti da li da slijedi grupu kao njezin član ili da se bori da postane važan i dominantan, da bude vođa a ne sljedbenik. Grupa može vršiti i druge pritiske na adolescenta, na primjer da uzme drogu, bavi se sitnim kriminalom ili se spolno neodgovorno ponaša. Neki članovi grupe takva ponašanja mogu smatrati važnim i uzbudljivim te ih stoga i prihvatiti ne bi li unutar grupe postigli važnost i ugled. Može se, međutim, dogoditi i obratno te će dio mladih smatrati podložnost utjecaju grupe znakom slabosti i neodlučnosti. A kada se grupa raspadne ili izgubi na važnosti, mladi je čovjek i dalje izvrgnut pritiscima roditelja, nastavnika, policije i drugih autoriteta u kojima vidi ljude koji samo vrebaju da mu nametnu norme i pravila društva. Pitanja kao što su što činiti, kako daleko ići, kome se diviti a koga ignorirati u adolescenciji su stalna pojava. Ista nam se pitanja zapravo postavljaju čitav život, ali odrasli većinom posjeduju iskustvo, znanje i već određen sustav vrijednosti, što im pomaže da se u toj zbrci djelotvornije snađu.
Adolescent, međutim, tek izlazi na put prema zrelosti i u njemu se osjećaj identiteta brzo razvija. Za njega su ta pitanja nova i zbunjujuća, jer svoja iskustva, osjećaje i strasti još nije doveo u smislen sklad. Zbunjenost i neiskustvo vide se i u adolescentovu ponašanju koje ide iz krajnosti u krajnost. Tako on u jednom trenutku djeluje neovisno, sigurno i buntovno, da bi već u sljedećem postao djetinjast i bespomoćan.
Odlazak od kuće
Promjene ponašanja osobito se očituju na jednom važnom području – u odnosu na adolescenta i roditelja. U većini obitelji roditelji djeci daju udobnost, stabilnost i sigurnost. U isto im vrijeme daju okvire životinih pravila i vremenski raspored.
Uloga roditelja je slična i kod mnogih životinja, od vukova i dupina do čimpanzi. U prirodi je, međutim, mladunče koje ulazi u zrelost opasno za roditelje. Stoga, primjerice, stasalog lavića roditelji više ne štite, već ga izbacuju iz grupe i tako prisile da se snalazi sam.
Kada ljudsko biće uđe u adolescenciju, ono počinje razmišljati samostalno i stvarati osobne poglede na život. Oni se djelomično oblikuju pod utjecajem roditelja, ali i pod utjecajem vršnjaka, grupe kojoj pripada, reklama, televizijskih programa, časopisa itd.
Problem zvan roditelji
Adolescent često razvija svoj svjetonazor preispitujući vrijednosti do kojih drže njegovi roditelji. To nije samo zbog želje da im prkosi i da se buni, već i stoga što su svijet i vrijeme u kojem on živi drugačiji od vremena mladenaštva njegovih roditelja. Vremena se mijenjaju. Suvremeno tehnološko doba ima novu modu i glazbu, drugačiji način provođenja slobodnog vremena, drugačiju komunikaciju i govor, čak su i nastavni programi i izgledi za zapošljavanje drugačiji od onih prije 10 ili 30 godina. Roditelji možda naprosto ne shvaćaju koliko je važno imati “super” tenisice i slušati isto takvu glazbu.
Razliku u stavovima roditelja i adolescenata zovemo generacijskim jazom ili sukobom generacija. On je, bar djelomice, rezultat promijenjenog svijeta u kojem živimo. Neki se roditelji više ne sjećaju – ili se ne žele prisjetiti – kako su se osjećali dok su prolazili kroz adolescenciju. Ipak, usprkos sukobu generacija, većina roditelja zna da je to razdoblje nužno i prolazno te se trudi pomoći djetetu oko kratkoročnih problema kao što su izbor “prave” frizure ili odjeće.
Izgradnja slike o svijetu
Važan čimbenik koji utječe na stvaranje buntovnog stava adolescenta i tjera ga na prkos i pobunu je način na koji čovjek opaža svijet i tumači pojmove “istina” i “stvarnost”.
Naime, kao što se u pubertetu razvija tijelo, tako se u adolescenciji razvija duh i misao. Neki stručnjaci smatraju da se ne radi o ravnomjernom i mirnom procesu, nego da se on odvija u skokovima. Adolescent mijenja svoj dotadašnji uzak i pojednostavljen pogled na svijet. Postaje mu jasno da su alternative moguće. U djetinjstvu su predodžbe njegovih roditelja o životu, moralu, politici, čuvanju prirode i drugim pitanjima bile jedine moguće predodžbe. On sada shvaća da postoje i druga rješenja i drugačiji pogledi na svijet.
Traganje za alternativama često dovodi do postavljanja pitanja na koja naizgled nema odgovora. Što je to Istina? Tko sam Ja? Što je Stvarnost? Filozofi i znanstvenici o tome raspravljaju stoljećima, no čak ako odgovora na njih i nema, pokušaji odgovaranja na ta pitanja pomažu adolescentu da izgradi osobni pogled na svijet. Tako postupno izgrađuje stavove, odnose, osobni moral i pravila ponašanja po kojima i jest ličnost.
Vrijeme buđenja
Adolescencija je vrijeme buđenja i početak sagledavanja mogućnosti koje nam daje život. Neki mladi u tom razdoblju prolaze kroz razne aktivnosti, oduševljenja, čak i divljenja i obožavanja. Takvi se osjećaji vežu uz politiku, vjeru, pop-glazbu, odjeću, umjetnost, modu itd. Nađe li se u društvu jednakih, adolescent će razviti osjećaj zajedničkog cilja, sigurnosti i izvjesnosti što ga daje pripadnost grupi koja teži istim vrijednostima.
Osim toga, adolescencija je razdoblje u kojem postoje jasna svrha školovanja. Pojavljuju se nova, aktualna pitanja: u koju školu poći, studirati ili raditi, kako se upisati na fakultet i kako naći posao. Odluke koje mladi čovjek donese u to doba, a odnose se na školovanje i karijeru, snažno utječu na budući život. Stoga su u to vrijeme savjeti i nenametljivo vodstvo vrlo važni.
Stav društva
Sukobi i konfuzija nisu svojstveni samo adolescentima, već i okolini i društvu u odnosu prema njima. U nekim zemljama u kojima postoji vojna obaveza, mlade ljude unovače i pozivaju ih da ubijaju prije nego su stekli pravo glasa. Isto tako u nekim državama dopuštaju mladima da se žene i rađaju djecu prije nego ih se smatra dovoljno odgovornima da se upišu u knjižnicu ili voze automobil. Neka društva zakonom zabranjuju mušku homoseksualnost, a žensku ne.
Neki stručnjaci tvrde da nije čudno da su adolescenti zbunjeni kad i društvo kao cjelina proizvoljno odlučuje kada nekoga treba smatrati djetetom a kada odraslom osobom. Adolescent nema problem samo sa svojim odrastanjem (hormonalnim, tjelesnim, duševnim, osjećajnim) već i s društvom koje je nedosljedno u svojim zahtjevima i koje se stalno mijenja, preispituje, odbacuje stare i prihvaća nove vrijednosti.
Stoga se adolescent u zapadnom društvu stalno suočava s pravim izazovom. On mora početi razmišljati o tome kakav čovjek želi postati razmišljati o tome kakav čovjek želi postati i u kakvom društvu i svijetu želi živjeti. Mnogi ljudi utroše čitav život na postizanje tih ciljeva, a adolescencija je tek prvi korak na dugom putu njihovog ispunjenja.
Tekst je izvorno objavljen u 7. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
