Nosorozi imaju masivno tijelo i kratke, debele noge. Nosorozi prilično slabo vide, ali zato imaju izvrstan njuh i jako dobar sluh. Oni su samotnjaci, ali ih se povremeno u savanama može sresti i u manjim krdima. Nosorozi danju spavaju, a aktivni su u sumrak i noću. Vrlo su plahi i izbjegavaju blizinu ljudi, no ako se osjećaju ugroženi, napadaju. Iako njihovi napadi nisu precizni, zbog njihove snage i opasnih rogova može doći do teških ozljeda.
Mladunče crnog nosoroga teži obično oko 40, a bijeloga oko 65 kilograma. Mali nosorog prohodat će ubrzo nakon dolaska na svijet, ali je u prva tri dana života prilično nesiguran na nogama. 
Ženka se brzo vraća svakodnevnom životu, zajedno sa svojim mladuncem. Bijeli nosorog obično prestaje sisati kad navrši godinu dana, dok mladunčad crnog nosoroga siše do druge godine života. Mladunci ostaju uz majku sve do njenog sljedećeg parenja, što znači dvije do četiri godine.
Bijeli nosorog drugi je najveći kopneni sisavac nakon slona. Prvotno je obitavao u dva staništa – jednom u sjeveroistočnoj Africi i drugom u južnoj Africi, južno od rijeke Zambezi. Do kraja 19. stoljeća južna se populacija smatrala istrijebljenom, ali jedna je skupina kasnije pronađena na teritoriju plemena Zulu. Dvadesetih je godina prošlog stoljeća zakonom zaštićen. Zahvaljujući programu ponovnog naseljavanja na nekim područjima, danas ih ima oko 4000.
Obje vrste nosoroga imaju zapravo samo jednog neprijatelja – čovjeka – no i taj jedan je previše. Unatoč zaštiti koja im se pruža i programa poput „Operacije nosorog“ odnosno hvatanja i preseljavanja bijelih nosoroga u njihova nekadašnja staništa, krivolov se nastavlja. Lovočuvari danas u mnogim područjima pucaju u krivolovce čim ih ugledaju, a oko staništa nosoroga podiže se ograda pod visokim naponom koja sprječava nosoroge da izađu a krivolovce da uđu. U nekim je područjima jedini način da se nosorozi zaštite taj da ih se uspava, a onda im se otpile rogovi pa više nemaju vrijednosti za krivolovce. Doduše, rogovi im s vremenom ponovo izrastu.
Dvije vrste afričkih nosoroga tek su u dalekom srodstvu s preostalim trima vrstama, od kojih jedna živi u Indiji, a druge dvije u jugoistočnoj Aziji. Afrički nosorozi razlikuju se od njih po boji i donekle po veličini. Crni nosorog, iako zapravo nije crn, znatno je tamniji od bijelog, dok je bijeli u pravilu veći, jače građe i mnogo veće glave. Možda je najznačajnija razlika u obliku njihovih usta – naročito gornje usne. 
Kod crnog nosoroga ona je trokutasta, a pri vrhu izgleda poput kratke surle. Kod bijelog nosoroga gornja je usna uglata, pa kad ga se gleda sprijeda lice završava u širokoj četvrtastoj njušci. Otuda mu potječe i naziv: na jeziku domorodaca kaže mu se wyd (široki), što je na engleski pogrešno prevedeno kao bijeli (wide – širok, white – bijeli).
Razlike u prehrambenim navikama između ove dvije vrste nosoroga uvelike uvjetuju na kakvim će se područjima naseliti. Jedan i drugi su biljojedi, ali crni nosorog jede pretežno mladice i lišće, koristeći svoju usnu za kidanje bilja. Omiljena hrana mu je akacija, a voli jesti čak i njezinu koru.
Zato najčešće obitava na područjima između šuma i travnjaka, gdje gusto rastu grmovi akacije i drugo slično bilje. Bijeli nosorog većinom pase travu pa su njegova usta savršeno prilagođena takvom načinu prehrane. Zato najčešće živi na travnjacima i u šumama u kojima ima mnogo travnatih čistina.
I bijeli i crni nosorozi piju i po nekoliko puta na dan, iako mogu izdržati i do četiri dana bez vode. Najčešće jedu rano ujutro i navečer, a spavaju i drijemaju o podne kad sunce sja najjače, i noću.
Poput ostalih sisavaca koji nemaju krzna vole se valjati u blatu ili prašini, a ponekad tamo i spavaju. Na taj se način hlade i štite od muha. Bijeli nosorog manje je agresivan od crnog. Doduše, novija istraživanja pokazuju da ni crni nosorog nije baš takav usamljenik, uvijek neprijateljski raspoložen prema drugim pripadnicima vrste kao što se nekada mislilo.
Dvije vrste afričkih nosoroga – bijeli i crni – danas spadaju među najugroženije životinjske vrste na svijetu. Nemilosrdno ih love, prvenstveno zbog njihovih rogova, koji se koriste za rezbarenje ukrasnih predmeta i spravljanje napitaka kojima različite kulture, a ponekad i sami trgovci, pripisuju „čarobna“ svojstva.
Na velikom dijelu njihovih nekadašnjih staništa više nema ni bijelih ni crnih nosoroga. Crni nosorozi nekada su obitavali na cijelom području Afrike južno od Sahare, ali su početkom dvadesetog stoljeća u zapadnoj Africi potpuno istrijebljeni, a broj im se znatno smanjio i u istočnoj Africi.
Prema podacima iz 1998. godine, u Africi ponovo živi više od 11.000 nosoroga, od čega 8.900 u južnoj Africi najvećim dijelom u ograđenim i čuvanim rezervatima.
