Nova školska godina donijela je neke novosti za učenike i roditelje. HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) je obećao pomoći učenicima u olakšavanju školskih torbi i smanjenju količine činjenica koje male glavice trebaju pamtiti. Roditeljima bi po toj liniji također trebala biti olakšana, nametnuta, aktivna uloga u pisanju domaćih zadaća i svladavanju gradiva svojeg djeteta.
Ali, uvijek postoji ali, koji nam odzvanja u uhu dulje nego bi trebalo. Još će generacije i generacije djece proći kroz školske klupe dok HNOS ne zaživi u punom sjaju, dok ćemo mi kao i do sada mučiti muku s domaćim zadaćama i surfati po Internetu u potrazi za objašnjenjem raznoraznih pojmova koje učenici trebaju pamtiti. Kao na primjer u slučaju kada autor udžbenika smatra da dijete u drugom razredu osnovne škole mora znati zašto se kukurijek tako zove i to mora objasniti u domaćoj zadaći?!
Mnogi će se roditelji suočiti s velikim izazovima kako naučiti djecu da se odgovorno odnose prema školskim obvezama. Koju metodu primijeniti da svoj i djetetov dnevni raspored pretrpan pisanjem domaćih zadaća, učenjem te dodatno opterećen sistemom 'odvezi-dovezi' na slobodne aktivnosti, učinimo manje stresnim za sebe i za dijete? To je pitanje na koje mnogi roditelji ne uspiju pronaći adekvatan odgovor sve do kraja djetetovog školovanja.
Iako je domaća zadaća važna komponenta u procesu poučavanja i usvajanja znanja i škole su svjesne koliko je važno da učenici imaju vremena za igru, odmor i fizičke aktivnosti izvan škole, još uvijek imamo situacije u kojima djeca žure kući kako bi stigla napisati brdo domaćih zadaća i naučiti gradivo za dva ispita znanja, a da ne govorimo o tome da još predvečer trebaju stići na slobodnu aktivnost.
Pisanje domaće zadaće je za većinu djece posljednja na popisu stvari koju bi željeli raditi, a spada negdje u kategoriju čišćenja sobe. Zato će takav 'mučenički' čin pokušati izbjeći pod svaku cijenu, pa i cijenu sukoba koji obično završava suzama.
Zadaća roditelja je uvjeriti dijete da je domaća zadaća važna i potrebna i da se jednostavno mora učiniti. Naravno, to je vrlo težak i mukotrpan proces, ali na kraju krajeva, djetetu je pisanje zadaće možda prva prilika u životu da preuzme neku obavezu i da se dobro osjeća zbog postizanja uspjeha u nečemu tako važnom.
Njihov uspjeh ponajviše ovisi o stavu roditelja prema domaćoj zadaći i o tome kako taj stav prenose svojoj djeci. Pozitivan stav čini čuda! Korisno je objasniti djetetu zašto je pisanje zadaće i učenje korisno za njega da bi shvatilo na koji način su vještine koje uči povezane sa svakodnevnim životom.
Uza sav trud, događa se da se neprestano prepirete s djetetom u koje vrijeme će pisati zadaću. Ili vam se diže kosa na glavi kada riješi domaću zadaću na brzinu pa gledate u nepotpunu i neispravnu zadaću, dok u drugoj verziji zadaću piše kao da su u pitanju traktati.
Zato je neophodno s djetetom na početku školske godine dogovoriti vrijeme za pisanje domaće zadaće. U to vrijeme bi roditelj trebao djetetu biti na raspolaganju u slučaju da mu zatreba pomoć u otklanjanju nejasnoća. To ne znači da uz dijete treba sjediti dok piše zadaću, već da mu pomognete kad to od vas zatraži, ali ne i da izvršavate zadaću umjesto njega.
Dijete treba poticati i ohrabrivati na samostalan rad, te često pohvaliti njegov trud i napredak. Puno je važnija spremnost djeteta da uloži napor u rješavanju zadataka nego ocjena koju je za taj zadatak dobilo.
Djeca moraju naučiti da je zadaća njihova odgovornost i njihov najvažniji posao. Nemojte stoga biti nametljivi u zadacima u kojima to nije potrebno jer što više odgovornosti preuzimate vi, manje će odgovornosti preuzeti sama djeca.
Uspjeh vašeg djeteta je gotovo uvijek u vašim rukama. Djeca najviše uče imitiranjem važnih ljudi, najčešće roditelja, stoga promatrajući vas, dijete uči što cijeniti i kako se ponašati. Pružanje pozitivnog poticaja u vidu pohvale također ima veliku ulogu u uspjehu vašeg djeteta. Zato primijenite upornost, dosljednost, puno lijepih riječi i postići ćete zadivljujuće rezultate.
