Kvantitativna i kvalitativna paradigma
Paradigma je temeljni svjetonazor koji vodi i usmjerava istraživača u izboru ontologije (određenje fundamentalnih i konstruktivnih određenja znanosti), epistemologije (osnovna spoznaja) i metodologije (proučava putove, metode i postupke u znanstvenom istraživanju).
Kvantitativna paradigma je razvijena prema modelu prirodnih znanosti. Glavni joj je zadatak objasniti tj. otkriti uzročno-posljedične odnose u istraživanom području. Suvremeni kvantitativni pristup istraživanju društvenih pojava s visokim stupnjem statističke i matematičke formalizacije zauzima važno mjesto u novoj struji pozitivizma.
Kvalitativna paradigma preuzeta je iz humanističkih znanosti i njezin je glavni zadatak razumjeti pojavu. Kvalitativno istraživanje je interpretativno proučavanje određene teme ili problema u kojem je istraživač ključan u smisaonom oblikovanju istraživanja. Kvalitativno istraživanje na terenu uključuje: intenzivan rad na terenu, pažljivo bilježenje pojava, analitičku refleksiju tj. promišljanje zabilježenog i izvješće o značenju opisa upotrebom narativnih slika i direktnih citata iz intervjua, kao i općenitije deskripcije u obliku analitičkih karata, sadržajnih tabela i deskriptivne statistike.
Vrste kvalitativnog istraživanja:
- Etnografska istraživanja
- Akcijsko istraživanje
- Studija slučaja
- Osnova proučavanja osoba
- Analiza diskursa
Akcijsko istraživanje
Akcijsko istraživanje polazi od drukčijeg epistemološkog ustrojstva društvenih znanosti i društvene prakse pa se zbog toga bitno razlikuje od klasičnih metodoloških istraživačkih modela.
U fokusu svakog akcijskog istraživanja je društveni odnos u društvenom kontekstu. Akcijsko je istraživanje istodobno i akcija (u smislu mijenjanja i unapređivanja) i istraživanje (u smislu spoznavanja efekata tih akcija, odnosno promjena).
Prema Kurtu Lewinu, američkom socijalnom psihologu pojam akcijsko istraživanje označuje istraživanje usmjereno na proučavanje različitih oblika društvenog djelovanja. Prema Cunninghamu je akcijsko istraživanje ono koje provode članovi neke skupine ili organizacije uz pomoć vanjskih savjetnika, a koji zajedno čine akcijsku istraživačku skupinu. Pritom svi članovi te skupine ravnopravno sudjeluju u koncipiranju istraživanja, tj. izvođenju određenih aktivnosti (akcije), kao i u evaluaciji rezultata.
Akcijsko istraživanje sastoji se od niza spiralnih koraka, od kojih se svaki sastoji iz nacrta, akcije i ocjene rezultata.
Prikaz 1. Spirala akcijskog istraživanje (prema Lewin, 1946)
Akcijskim se istraživanjima istražuje društveno djelovanje koje može obuhvaćati veći ili manji broj sudionika. Ona omogućuju promjenjivost predmeta istraživanja tijekom istraživačkog procesa pa su pogodna za istraživanje dinamičnih i promjenjivih društvenih aktivnosti.
Prikaz faza akcijskog istraživanja:
Prikaz 2. Faze akcijskog istraživanja (prema McTaggart, 1997)
Nasljeđe Kurta Lewina jest spirala akcijskog istraživanja, no prema McTaggartu u tome leži i opasnost da akcijsko istraživanje postane nešto više o procedure.
Pogrešno je smatrati da ćete praćenjem spirale i njenih faza vršiti akcijsko istraživanje. Akcijsko istraživanje nije «metoda» ili «procedura» istraživanja već zbroj obveza (predmeta) koje je potrebno promatrati i problematizirati kroz praksu sačinjenu od brojnih principa koji su temelj istraživanja društvene zbilje.
Prema McTaggartu Lewin govori o akcijskom istraživanju kao metodi u kojoj je naglasak na razlici između interpretativnog istraživanja zbilje (prakse) i tradicionalnog empirijsko-analitičkog istraživanja. McTaggart zapravo upozorava da je spirala akcijskog istraživanja vrlo korisna pomoć ali treba paziti da ne postane predložak za praksu (ponajprije misli na učitelje).
Literatura:
Stringer, Ernest T. (1999): Action research – Second edition, SAGE Publication, Inc.
