Bolest je vrlo česta, javlja se u gotovo 80% adolescenata obiju spolova. Najčešće se akne pojavljuju između 13. i 15. godine života, a povlače se nakon 20.godine, iako se u nekih bolesnika mogu vidjeti i nakon 30. godine života.
U nastanku akni sudjeluje više čimbenika, poput nasljednih čimbenika, hormona i bakterija. Nasljeđuje se veličina žlijezda lojnica, kao i funkcionalna osjetljivost na različite podražaje. Utjecaj hormona na nastanak akne najizraženiji je u pubertetu kada se poremeti odnos spolnih hormona te dolazi do povišenja androgena ili do sniženja estrogena. Akne nastaju kao posljedice suženja folikularnog ušća (korijena dlake), do kojeg dolazi zbog promijenjenog načina stvaranja keratina (keratinizacija), -rožnate proteinske supstance od koje su građene stanice kože. U donjem dijelu folikula odbačene površinske, tj. epitelne stanice i nakupljeni loj ne mogu izaći na površinu kože pa se u folikulima formiraju u bijelo-žućkastu masu imenom komedon.
U komedonima nalazimo aerobne i anaerobne – bakterije koje žive uz i bez prisutstva kisika, među kojima najviše izdvajamo Propionibacterium acnes, koje imaju značajnu ulogu u razvoju akne zbog svoje lipolitičke aktivnosti (napadanje masnog tkiva), pri čemu trigliceride razgrađuje na manje elemente- glicerol i slobodne masne kiseline koje pospješuju keratinizaciju folikula, suženje ušća folikula dlake, vraćanje loja te konačno nastanak komedona. Zbog zastoja loja folikul se širi, puca, a sadržaj se proširi u okolinu te dolazi do upalne reakcije i stvaranja infiltrata upalnih stanica, što se klinički očituje čvoričima punih gnoja nazvanih papule i pustule (razlikuju se po količini epitela kože što prekriva sam gnoj).
Promijene su dakle najčešće lokalizirane na licu, rjeđe na ramenima, gornjem dijelu leđa, te regiji oko prsne kosti – sternuma. Postoje različite slike akne vulgaris. Prvi su acne comedonica , što je oblik u kojem prevladavaju komedoni te pokoja papula ili pustula. Promjene su kod tog oblika acne vulgaris prisutne samo na licu bolesnika s izraženom seborejom. Acne papulopustulosa je srednje težak oblik kod kojeg uz komedone nalazimo dakle papule i pustule. Taj se oblik nalazi na svim dijelovima tijela s pojačanim lučenjem loja, a naročito licu.
Najteži je oblik acne conglobata, a češće se javlja kod mladića. U kliničkoj slici acna conglobata nalazimo komedone, papule pustule, zatim kruste pune krvi (hemoragične kruste), ali i duboke, tvrde i bolne čvorove do veličine lješnjaka. Gnojni sadržaj se povezuje i probija van na površinu kože, a cijeljenjem nastaju atrofični (nerazvijeni)i hipertrofični ožiljci, katkad keloidni (u obliku vezivnog ožiljka) , te fistulirajuće ciste (prištići puni limfne tekućine). Kod acna conglobata znaju biti zahvaćene i nadlaktice te glutealna regija.
Liječenje
Dijagnoza akni se postavlja isključivo na temelju kliničke slike, a što se tiče liječenja, ovisno o kliničkoj slici, terapija akne može biti lokalna i opća. Lokalna terapija podrazumijeva redovito čišćenje kože (topla voda, kiseli ili neutralni sapuni), te potom trljanje kože alkoholnom otopinom salicilne kiseline, ili rezorcinom. Na promjene se tijekom noći apliciraju pripravci (otopine, gelovi, emulzije) s 0.1 postotnom retinoičnom kiselinom, koja uništava stvoreni keratin (keratolitik), zatim benzoil-peroksid, te azaletna kiselina koja je i keratolitik, ali i bakteriostatik (ne uništava već zaustavlja rast bakterija).
Od lokalnih antibiotskih pripravaka na promjene se primjenjuju eritromicin, klindamicin te tetraciklin. Uz te mjere, u okviru lokalne terapije, potrebno je redovito mehaničko istiskivanje komedona, a kod postojećih papulopustuloznih infiltrata otvaranje ubodnom incizijom (vrhom igle). Kod srednje teških i teških oblika akni nužna je peroralna terapija. Najčešće se primjenjuju tetraciklinski antibiotici tijekom više mjeseci. Osim oksitetraciklina primjenjuje se doksiciklin ili minociklin . Kod težih oblika akni lijek izbora je izotretinoin(retinoid), koji ima sebosupresivno (sprječava lučenje loja), antikeratinizirajuće, antiinflamantorno i antibakterijsko djelovanje. Za vrijeme primjene izotretinoina moguće su brojne nuspojave, koje mogu biti blage (suhoća kože i sluznica, ljuštenje kože, konjuktivitis, prolazno ispadanje kose), ali i teže (oštećenje jetre te povišenje kolesterola i triglicerida u krvi).
Poseban problem predstavlja razumjevanje akni kao ozbiljan zdravstveni problem. Ljudi smatraju akne kao normalan dio sazrijevanja kože, što to zapravo i jest, jer 4/5 adolescenata reagiraju kod pretjeranog lučenja loja u pubertetu sa stvaranjem “prištića“. Međutim kod dugotrajnijih i teških oblika akni, postoji velika mogućnost doživotnih zaostajanja ožiljaka na koži, tzv. keloida, koji nastaju već i kod mlađih osoba pa vuku za sobom i psihičke posljedice. Danas postoje vrlo učinkoviti antibiotici kojima se riješava problem akni, i zato se ne bi trebalo ustručavati posjetiti liječnika, dermatologa, kod znakova dugotrajnijih akni.
Dinko Kolarić, dr.med.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
