Cilj svakog učitelja trebao bi biti približiti čitanje svojim učenicima, razvijati čitalačke vještine i stvaranje navike čitanja. Kako bi učitelj bio što uspješniji u tom pothvatu, potrebna je suradnja školskog knjižničara i dobro opremljena školska knjižnica, strpljenje i kreativnost učitelja u pripremanju nastavnih sati Hrvatskoga jezika, posebno sati lektire i suradnju svih koji su akteri u obrazovanju, a važnu ulogu imaju i roditelji.
Sve češća poteškoća u čitanju je nerazumijevanje pročitanog teksta, a iz toga proizlazi i nezainteresiranost za čitanje. Ta teškoća primjećuje se kod učenika nižih i viših razreda. Sve češće si postavljamo pitanje (kao nastavnici i knjižničari) kako pomoći učenicima, koji nakon čitanja nekog teksta kažu: “Ja to ne razumijem!” ili “Meni to nije jasno!”.
Kako se obje susrećemo sa sličnim problemima, knjižničarka i učiteljica su udružile snage i iskustvo, istraživale literaturu o toj tematci i pokrenule niz kreativnih nastavnih sati lektire i radionice čitanja tijekom protekle četiri godine.
Spoznale su važnost da učenici dok čitaju stvaraju svoje slike ( ehnika vizualizacije), pročitano povezuju sa svojim osjećajima i iskustvima. Kada se učenik uspije na trenutak poistovijetiti s likom, razmišljanjima ili događajima u tekstu, razvija interes i lakše razumije tekst.
Tehnika vizualizacije može se započeti već u prvom razredu čitanjem slikovnica, kao i glasnim čitanjem priča. U početku će priče glasno čitati učiteljica učenicima i tijekom čitanja zastajati, postavljati djeci pitanja, kako bi ih potaknula na razmišljanje o pročitanom, a tijekom vremena, oni će razvijati i sposobnost predviđanja što bi se moglo u priči dogoditi. Kako se kod učenika razvija vještina čitanja, tako i oni preuzimaju ulogu čitaća i čitaju jedni drugima.
Glasno čitanje u školskoj knjižnici uključuje učenike svih razreda, kroz sljedeće projekte čitanja: Učenici čitaju učenicima, Čitanje me veseli, Vrijeme je za priču. Na taj način obilježavamo Mjeseca hrvatske knjige te odlazimo u GISKO na sate posvećene čitanju. Posebno je koristan razgovor o slikama koje si svaki učenik stvara tijekom slušanja ili čitanja jer vizualizacija pomaže djetetu da od konkretnog, razumljivog, prijeđe na apstraktno mišljenje. Ako je razumjelo doživljaje, dijete shvaća da ne postoji samo jedna interpretacija onoga što se čita.
Kad dijete oblikuje svoje misli dok čita, zapravo uči kako pričati i pisati o svojim doživljajima – uči se razumijevanju i doživljavanju pročitanog, ali i kako pričati i pisati o svojim mislima, doživljajima i osjećajima. U projektima čitanja u knjižnici, provode se različite radionice posvećene emocijama. Djeca se uče da su emocije nešto što svi osjećamo i da se one mogu izražavati na različite načine.
Kada se u djetetovu umu tijekom čitanja stvaraju slike, radi se o kreativnom procesu. Poticanje učenika da napravi crtež sjajan je način njegovanja senzornih slika. Nakon čitanja stihova ili proze, učenici ilustriraju stihove ili najljepši dio priče, prikazuju priču u obliku stripa, izrađuju likove iz priče, stvaraju slikovnice i dr. Opisivanje stvari koje nas okružuju, započinje već u 1.razredu pa je tako nastala priča Moj mačak Micko, kao i druge slikovnice. U 2. razredu, u suradnji učiteljice i knjižničarke nastala je slikovnica Priča o Benu, Poštarska bajka i druge. Priče su izrađivali i u keramici: Postolar i vrag, Kameni svatovi, Snjeguljica i sedam patuljaka, a ove godine su izradili priču Eko Eko – izložba u GISKO.
Kadgod su bili u mogućnosti, glumili su s učenicima, svaki je pokušaj i trud vrijedan i treba biti pohvalaljen. Pisali bi scenarije, izrađivali jednostavnije lutkice, glumili i predstavljli drugim učenicima pročitanu priču ili stihove. U 3. razredu izradili su lutke za igrokaz Jurnjava na motoru. Nakon pročitane lektire, učenici su izradili štapne lutke, pripremili tekst, koji su sami osmislili nakon čitanja lektire, a zatim su ga odglumili i snimili video.
Na radionicama u knjižnici u 3. i 4. razredu, pročitali su priče: Vjeverice svađalice, Slon i velikodušnost, Priča o psiću i upoznali kamišibaj tehniku pripovijedanja sa slikama. Zatim su nacrtali slike za odabrane priče, izradili pozornicu i pripovijedali priče prijateljima iz razreda i ostalim učenicima te je toga dana knjižnica postala pravo malo kazalište.
Danas svi živimo u svijetu gdje smo iz sekunde u sekundu bombardirani mnoštvom informacija. To nam se događa i pri čitanju. Zajedno s učenicima bismo trebali odrediti svrhu čitanja određenog teksta. Nije bitno zašto čitamo, trebamo neprestano buditi znatiželju. Znatiželja potiče učenike da potraže informacije. Bez radoznalosti i želje da se sazna više, čitanje bi se pretvorilo u dosadno i isprazno trošenje vremena. Zato je važna motivacija koja hrani znatiželju učenika i budi interes za novim znanjem.
Da bi učenike motivirali na čitanje, održavaju književne večeri i prepričavanje priča. Ove godine ih je posjetila Margareta Peršić, poznata pripovjedačica koja je svojim načinom pripovijedanja oduševila učenike te su je pozvali na novo druženje. Imali su i književni susret s Matejom Vukmir, koja je predstavila svoju slikovnicu: Kad je moja prabaka bila mala, koja govori o prošlosti slavonskog sela, a pri tome su se učenici susreli s mnogo njima nepoznatih riječi. To ih je potaknulo za izradu slikovnog rječnika koji je isložen u školskoj knjižnici.
Za proces čitanja važno je sintetiziranje koje je blisko povezano s pronalaženjem bitnog. Pomoći će učenicima sintetizirati, ako ih nauče odrediti i prepričati najvažnije dijelove, a nakon toga ispričati sažetak. U tome može pomoći ilustriranje redoslijeda događanja, kao što su uradili u priči Ružno pače, H.C.Andersen te crtanju stripova: Tužna ulica, Pismo iz Zelengrada… i dr.
Pozoran čitatelj je onaj koji razumije smisao riječi u određenom kontekstu. Zato se treba njegovati svjesno čitanje koje podrazumijeva:
- Pitanje “gdje sam?” (izgubio sam značenje trebam ponovo čitati)
- “Hmm!” (reagiram na tekst i svjesno donosim odluku da ću nastaviti s čitanjem). Slušam svoj unutarnji glas i koristim ga.
- Znati odgovoriti na postavljena pitanja.
- “Shvaćam. Zapisujem komentare. (Podcrtavam bitno.)”
Kako bi to olakšali učenicima, dogovorili su se da će tijekom čitanja koristiti post it papiriće na kojima će bilježiti svoja zapažanja o likovima, događajima, razmišljanjima… Te bilješke su koristili prilikom interpretacije pročitanog djela i za kreativno stvaranje. Ako učenici tako ne čitaju, odgovor će biti:“ Ja to ne razumijem.“
A zašto tako ne čitaju? Ne čitaju jer postoje problemi o kojima se dovoljno ne govori i kojima se ne posvećuje dovoljno pozornosti. Govor se usvaja bez problema u obitelji, slušajući druge kako govore i to uglavnom bez mnogo napora i problema. Često učenici nemaju dovoljan fond riječi potrebnih za razumijevanje pročitanog teksta jer roditelji s djecom od najranijeg uzrasta sve manje razgovaraju i čitaju slikovnice. Umjesto toga sve više vremena provode uz ekrane. Čitanje je kompleksniji proces od govorenja i zahtijeva učenje i napor. Većina učenika ne razumije značenje riječi iz svakodnevne uporabe i to ih ograničava u razumijevanju mnogih tekstova na materinskom jeziku, ali ih ograničava i da postanu uspješni u ostalim nastavnim predmetima (dovoljno je da u tekstu ima samo 3 % nepoznatih riječi pa da učenik ima poteškoća u razumijevanju). Iz tog razloga učenike se potiče na zapisivanje nepoznatih riječi i istraživanje njihovog značenja. Učenici su prikupljali nepoznate riječi tijekom čitanja lektire i drugih tekstova i unosili ih u razredni rječnik Naš rječnik nepoznatih riječi. O prikupljenim riječima su razgovarali i njihovo značenje koristili u novim zadacima. Često ista riječ može ima više značenja, pa iako im je riječ poznata, ne poznaju sva značenja riječi.
Još jedan razlog zašto učenici imaju poteškoća u razumijevanju pročitanog je i tehnika skrimming – prelijetanja.Tehnika prelijetanja poželjna je kada se istražuje mnoštvo informacija na internetu, ali ju učenici koriste i pri svakodnevnom čitanju nastavnih sadržaja i lektire pa su zbog toga učenici često površni, čitaju tekst bez razumijevanja i nesuvislo odgovaraju na postavljena pitanja. Sve navedene metode, postupci i projekti pomažu učenicima u prevladavanju navedenih teškoća u čitanju. Sve ove aktivnosti provodile smo kako bi učenici zavoljeli čitanje i kako bi prevladali svoje poteškoće.
Provedena je anketa otvorenog tipa gdje su učenici zapisali svoje razmišljanje o čitanjui ono nam je potvrdilo da smo na pravom putu, učenica M.A. napisala je: „Volim čitati zato što mogu naučiti puno novih riječi, mogu proširiti svoje znanje i zabaviti se. Važno je lijepo čitati zato što tako možemo razumjeti nove riječi i ljudi će nas slušati.“
