Škola nije samo ustanova za prijenos znanja, već odgojno-obrazovna organizacija za stjecanje znanja u kojoj učenik uz suradnju i partnerstvo s nastavnikom razvija svoje sposobnosti i formira ljudske vrijednosti. Komunikacijske kompetencije nastavnika trebaju biti poticaj razvoja komunikacijskih kompetencija učenika. Uspješna komunikacija učenik-nastavnik posredno utječe na učenikov odnos prema vršnjacima, nastavnicima, roditeljima, školi i pridonosi razvoju socijalnih kompetencija koje su osnova razvoja socijalnih odnosa u razredu, školi ali i samom društvu. U interakciji nastavnik-učenik uz komunikacijske i emocionalne kompetencije nastavnika, posebno mjesto zauzimaju i socijalne kompetencije uvаžаvаnja osobnosti učenika kao i spremnost zа pаrtnerski i surаdnički odnos nastavnika i učenika. U svemu tome pomaže asertivnost. Asertivnost je stil komunikacije koji omogućuje izražavanje stavova, potreba, želja i emocija tako da ne povrijedimo emocije ili prava druge osobe. Osobe koje asertivno komuniciraju nemaju problema s jasnim izražavanjem svojih želja, mišljenja, stavova i potreba, a svoje ciljeve nastoje ostvariti ne kršeći prava drugih nego ih uvažavajući.
Asertivni stil komunikacije nalazi se između dva pola-agresivnog i submisivnog (podređenog, poniznog) stila. Agresivan stil komunikacije karakterizira zauzimanje za vlastite interese na vrlo direktan način uz nepriznavanje tuđih prava pri čemu je nerijetko praćen jakim emocijama. Potpuna suprotnost ovakvom izražavanju interesa je submisivan stil komunikacije, a karakterizira ga izbjegavanje direktne komunikacije i sakrivanje pravih problema što obično dovodi do odstranjivanja problema ili konflikta na kratko razdoblje, međutim dugoročno, submisivna osoba gubi samopouzdanje i istovremeno povećava dozu frustriranosti. Pasivno-agresivna komunikacija označava indirektnu agresiju koja uključuje ironične primjedbe i sarkazam, pri čemu osobe koje ga prakticiraju rijetko iznose svoje mišljenje, ne pokazuju svoje prave osjećaje i optužuju druge za svoje frustracije i neuspjehe. Važno je naučiti asertivno komunicirati jer je to korisna socijalna vještina u formalnim i neformalnim situacijama, a asertivnim ponašanjem možemo izbjeći nepotrebne sukobe i nesporazume, možemo komunicirati na samopouzdan način, odbiti nerazumne zahtjeve na prihvatljiv način za sebe i druge u našoj u okolini i utjecati na ponašanje drugih.
Asertivnost kao oblik ponašanja može se naučiti, a budući da podrazumijeva dvosmjeran proces komunikacije tijekom kojeg poštujemo i sebe i svoga sugovornika, vrlo je važno primjenjivati ga u odnosu nastavnik-učenik kako bi postao temeljna forma ponašanja i komuniciranja i u odnosima učenik-učenik. Kako bi osvijestili i gradili asertivan stil komunikacije, važno je koristiti “JA” poruke, a izbjegavati “TI” poruke. Primjer “TI” poruke: “Ti uvijek zaboravljaš udžbenik i radni pribor” dok bi primjer “JA” poruke glasio: “Osjećam se zbunjeno kada ne donosiš udžbenik i radni pribor, zato što su nam oni nužni za rad i sudjelovanje u nastavi, stoga želim da ih u buduće redovito nosiš na nastavu.” Iz ove “JA” poruke, vidljiva je njena vrlo jednostavna i jasna forma pri čemu sama konstrukcija “JA” poruke sadrži: osjećam se (izraziti vlastiti osjećaj), kada ti (navesti konkretan opis ponašanja), zato što (zbog čega ponašanje koje smo naveli izaziva u nama spomenute osjećaje), stoga želim/ne želim (izbjeći TI trebaš, istaknuti JA želim/ne želim). “JA” poruka sastoji se od četiri dijela: navođenja konkretnog ponašanja koje nam smeta, opisa naših osjećaja, objašnjavanja posljedica nečijeg ponašanja i izražavanja načina na koje bismo voljeli da se ponašanje promijeni. Korištenjem “JA” poruka jasno dajemo do znanja kako želimo razgovarati o tomu što nam smeta u ponašanju kod druge osobe i koje to emocije kod nas izaziva. Šanse da nas druga osoba sasluša, shvati i prihvati naše viđenje situacije i da surađuje u rješavanju problemske situacije, znatno su veće, no što bi bile nakon upućene “TI” poruke kada bi se osoba zasigurno osjećala napadnuto i reagirala na jedan od dva načina: napadom ili povlačenjem. “JA” porukama možemo utjecati na promjenu učenikova ponašanja bez nametanja krivnje i bez napadanja, a da pri tom učenik ne gubi samopouzdanje. Kod “JA” poruka nema dominacije, degradacije niti ponižavanja.
Asertivnim ponašanjem izbjegavamo negativne posljedice pasivnog i agresivnog stila komunikacije. Prihvaćamo odgovornost za svoje ponašanje i zadobivamo poštovanje drugih ljudi. U svim segmentima života, pa tako i u odgojno-obrazovnom procesu, asertivnost nam pruža priliku zadovoljavanja potreba jasnim izražavanjem vlastitih stavova, mišljenja i osjećaja uvažavajući istovremeno svoja ali i učenička prava. Podiže se razina vjerodostojnosti i dosljednosti, budući da učenici dobro razumiju učitelje jer jasno izražavaju osjećaje i pokazuju otvorenost i spremnost na konstruktivan dijalog i efikasno suočavanje s konfliktima i kritikama. Poboljšavaju sliku o sebi budući potvrđuju vlastitu vrijednost i dostojanstvo, uz istovremeno poštivanje vrijednosti i dostojanstva učenika, što ih čini zadovoljnijima. Važno je učiti djecu asertivnoj komunikaciji. Njihova asertivnost podrazumijeva isto što i ona odrasle osobe: sposobnost zauzimanja za vlastita prava, kao i jasno izražavanje vlastitih potreba i želja na prihvatljiv način. Ovim vještinama razvija se samopoštovanje, i u budućnosti efikasnije suočavanje sa stresnim situacijama. Stoga, asertivan nastavnik, važan je element u razvoju asertivnih učenika. Vlastitom asertivnošću pomažemo učenicima u izgradnji zdravih odnosa s vršnjacima, roditeljima, nastavnicima, što izravno utječe na razvoj njihove sposobnosti suočavanja sa sukobima i kritikom. Učenici su tada spremni na tolerantnu i konstruktivnu reakciju na tuđu ljutnju ili kritiku, a budući da se i prenošenje znanja odvija kroz kvalitetnu komunikaciju i njeguje provedbom različitih načina motiviranja učenika, asertivan stil ponašanja i komunikacije, zasigurno i izravno rezultira pozitivnim ishodima. Stoga, osvijestimo svoju ulogu u komunikaciji, preuzmimo odgovornost za vlastite osjećaje i ponašanja i komunicirajmo asertivno.
“Da bismo uspješno komunicirali, moramo shvatiti da svatko od nas drugačije percipira svijet te iskoristiti tu spoznaju kao vodič za komunikaciju s drugima.” (Tony Robbins)
