Bez obzira na značajan trend povećanja obitelji sa samo jednim djetetom, još uvijek su češće obitelji s dvoje ili više djece. Velik broj djece s braćom/sestrama oformit će s njima odnos baziran na „bratskom“ prijateljstvu, ali, bez obzira na to, određena razina rivaliteta i sukoba među braćom/sestrama izrazito je česta (gotovo pa uobičajena i očekivana). Često taj rivalitet započinje čak i prije rođenja drugog djeteta te se nastavlja tijekom rasta i razvoja djece.
Prema stručnoj definiciji, mucanje je oblik disfluencije, odnosno poremećaj fluentnosti govora koji otežava ili onemogućava njegov normalan tijek. U dobi između dvije i pet godina, veliki broj djece prolazi fazu tijekom koje mucaju, ponavljaju određene glasove, riječi ili čitave fraze, produžuju ih ili zaustavljaju, ili pak uopće ne stvaraju bilo kakav zvuk za određeno slovo ili glas. U većini slučajeva, razvojno uvjetovano mucanje jednostavno prođe do dobi od pet godina; u ostalim slučajevima, ono je pak dugotrajnije.
Ne postoji lijek za mucanje, međutim razvijene su mnoge djelotvorne metode i tretmani koji djetetu mogu pomoći u prevladavanju poteškoća s mucanjem.
Pažnja se može definirati kao sposobnost usmjeravanja mentalne aktivnosti na bitnu informaciju te istovremenog isključivanja manje značajnih misli i osjeta. U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije. Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (npr. o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, poglavito mozga, te o temperamentu osobe). Kod odraslih i kod djece, pažnja, budnost i koncentracija utječu na percepciju svijeta, te predstavljaju središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće.
Zdrav osjećaj samopouzdanja može se smatrati djetetovim štitom koji ga brani i čuva od različitih izazova s kojima se svakodnevno neminovno susreće. Čini se da djeca koja se doživljavaju pozitivno i koja se osjećaju dobro sama sa sobom lakše razrješavaju konflikte te lakše odolijevaju negativnim utjecajima i pritiscima, spremnija su na smijeh, više uživaju u životu, te su u svojoj osnovi optimističnija i realističnija. S druge pak strane, djeca s niskim samopouzdanjem konflikte često doživljavaju kao izvore frustracije i tjeskobe.
Prema stručnoj definiciji, tikovi su nenadani, ponavljajući, brzi, nekontrolirani pokreti i zvukovi koji se mogu opisati kao prenaglašene „karikature“ nekih uobičajenih fizičkih pokreta/zvukova, a pojavljuju se izvan nekog svog uobičajenog konteksta. Prilično su česti tijekom odrasle dobi, ali je njihova pojava naglašenija tijekom djetinjstva; prema nekim istraživanjima, čak 5-20% od sve djece školske dobi razvit će tijekom svog djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Svaka promjena školske sredine je stresna i pomalo uznemirujuća. Ipak, svakodnevno iskustvo (ali i stručna literatura) pokazuju da učenici najstresnijim i za njih osobno najtjeskobnijim smatraju prelazak iz osnovne u srednju školu.
Sukobi i neslaganja u adolescentnoj dobi sasvim su uobičajena pojava. U sukobe neminovno dolaziš sa svojim vršnjacima, prijateljima, roditeljima, profesorima.
Mnogo ljudi čitanje smatra jednostavnom, pasivnom aktivnošću koja uključuje linearno čitanje riječi i postepeno usvajanje njihovog značenja. Baš suprotno, čitanje je vrlo složen proces koji od čitatelja zahtijeva visoki stupanj aktivnog sudjelovanja te uključuje mnoge kompleksne vještine. Uz pisanje i računanje predstavlja osnovu procesa školskog učenja.
Osim članova obitelji, vrlo važnu ulogu u životu svake mlade osobe imaju upravo njihovi vršnjaci. Različite teorije i opsežna istraživanja na području psihologije djetinjstva i mladenaštva potvrdila su da komunikacija i socijalni odnosi s vršnjacima značajno pridonose razvoju moralnog rasuđivanja i tzv. „socijalne inteligencije“.
Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i odgovarajućih načina reagiranja na opažene emocije. Osjećati empatiju prema nekome znači razumjeti što ta osoba osjeća u situaciji u kojoj se nalazi, te razumjeti „što bih ja osjećala i učinila kad bih se nalazila u takvoj situaciji“.