Mnogo roditelja se često upita je li njihovo dijete – usamljeno dijete. Često pate jer i njihovo dijete pati, jer vrlo često od djeteta čuju izjave poput „Mama, djeca se pod odmorom ne žele igrati sa mnom“ ili „Tata, zašto mene uvijek izaberu zadnjeg za neku igru?“.
Psihološko značenje hrane i hranjenja mnogo je dalekosežnije i važnije od puke nutritivne vrijednosti konzumirane hrane. Česta je pojava da ljudi mnogo svog vremena i truda ulažu u odabir, pripremu i posluživanje hrane. Osim činjenične fizičke (egzistencijalne) „ovisnosti“ o hrani (jer bez hrane doslovno nema života), ljudi uz hranu vežu i snažne emocionalne asocijacije.
Inteligencija se opravdano smatra jednim od najvažnijih konstrukata suvremene psihologije, ali isto tako predstavlja i koncepciju oko koje se vrlo često „lome koplja“ znanstvenika i praktičara psihologije.
O školskom nasilništvu govorimo u situacijama kad jedan ili više učenika uzastopno ili namjerno uznemiruje, napada ili povrjeđuje drugog učenika koji se od toga pritom ne može obraniti. To nasilništvo može biti izravno ili neizravno.
U osnovi svakog međuljudskog odnosa leži sukob. Makar to možda zvuči „teško“ i nevjerojatno, čim smo s nekim u odnosu odmah smo i u sukobu, jer čak i ako s tom osobom dijelimo identične želje i potrebe, malo je vjerojatno da ćemo ih imati istovremeno.
Bez obzira na starost svojeg djeteta, roditelji su svakodnevno sa svih strana obasipani informacijama o različitim slobodnim aktivnostima kojima se dijete može baviti. U svojoj želji da svom djetetu pruže svaku mogućnost za uspjehom i razvijanjem talenata, te informacije roditeljima svakako zvuče privlačno.
Ukratko rečeno, psiholog je stručnjak sa završenim studijem psihologije, znanosti koja se bavi proučavanjem, razumijevanjem, objašnjavanjem i predviđanjem načina na koje ljudi svih uzrasta misle, osjećaju ili se ponašaju.
Adolescencija je jedno od najburnijih razdoblja čovjekovog života. To je proces odvajanja mlade osobe od svojih roditelja te sazrijevanje u zrelu i odgovornu ličnost.