U suvremenom svijetu digitalne medije i tehnologiju nije moguće razdvojiti od čovjekova identiteta i društva. Ta činjenica inspirirala je pojavu novog koncepta – postdigitalnosti – koji se sve češće spominje u širokom spektru disciplina koji uključuje likovnu umjetnost, glazbu, humanistiku, društvene znanosti, biologiju, odgoj, obrazovanje, i brojna interdisciplinarna područja.
Digitalna kreativnost
U današnje vrijeme, kreativnost je najtraženija roba. Govorimo o kreativnim ekonomijama, industrijama, školama, učiteljima, učenicima itd. Međutim, pojam kreativnosti izuzetno je teško definirati. Kako bi kreativnost smjestili u društveni i politički kontekst, moramo se vratiti nekoliko desetljeća unazad i proučiti razlike između industrijskog i postindustrijskog društva (Castells, 2000, 2002 i 2003).
Razgovor s prof. Larryjem Cubanom: Dvojbeno obećanje obrazovnih tehnologija – povijesni obrasci i budući izazovi
Kao uvod u niz razgovora vođenih s vrhunskim stručnjacima na području suvremenog obrazovanja i objavljenih u knjizi Petra Jandrića “Znanje u digitalnom dobu: Razgovori s djecom jedne male revolucije”, ovog vam puta donosimo dio razgovora s Larryjem Cubanom, profesorom emeritusom edukacijskih znanosti na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, čiji su glavni istraživački interesi povijest nastave i poduke, obrazovno vodstvo, školska reforma, učinkovitost škola i upotreba tehnologije u učionici.
Odgojno-obrazovna izvrsnost između ideala i školske stvarnosti
Pogledajmo dvije imaginarne učiteljice zaposlene u hrvatskim školama. Prva učiteljica, nazovimo je Vesna, radi u školi u centru grada, prepunoj računalne opreme i europskih projekata, s učenicima iz ekonomski privilegiranih obitelji, u kojima većina roditelja ima završeno visoko obrazovanje. Druga učiteljica, nazovimo je Jasna, radi u školi na periferiji, koja ima slabiju računalnu infrastrukturu i dosad se još nije uključivala u CARNET-ove i druge projekte, s učenicima koji dolaze iz siromašnijih obitelji, u kojima većina roditelja ima završeno niže ili srednje obrazovanje.
Razgovor s prof. Andrewom Feenbergom: Rasprskavajući kotao digitalnog obrazovanja – kritička pedagogija i filozofija tehnologije
Nastavljamo s objavom razgovora vođenih s vrhunskim stručnjacima na području suvremenog obrazovanja i objavljenih u knjizi Petra Jandrića “Znanje u digitalnom dobu: Razgovori s djecom jedne male revolucije” te vam ovog puta donosimo dio razgovora s prof. Andrewom Feenbergom, doajenom filozofije tehnike i suvremene kritičke teorije Frankfurtske škole.
Odgoj, obrazovanje i umjetna inteligencija
Godine 2015. dvadesetdvogodišnji dizajner web stranica Jacky Alciné doživio je neugodno iznenađenje: gledajući svoje slike s društvom, primijetio je da servis Google slike njegovu prijateljicu crne boje kože označava (tag) kao gorilu. Podrazumijevajući da se radi o pogrešci, prijavio je problem tvrtki Google. Tvrtka se duboko ispričala, i za nekoliko sati primijenila je jednostavnu ‘zakrpu’: privremeno je blokirala svoje algoritme za prepoznavanje gorila (Kasperkevic 2015).
Odgoj, obrazovanje i tehnološki uzrokovana nezaposlenost
Suvremene tehnologije polako ali sigurno uništavaju više poslova nego što ih stvaraju – i taj trend će se vjerojatno nastaviti barem u bliskoj budućnosti (Peters, Jandrić, i Hayes, 2018; Peters i Jandrić, 2018a). Istraživači, ekonomisti i političari nude različite odgovore na problem tehnološki uzrokovane nezaposlenosti.
Vizualne pedagogije: potreba stvara priliku
Nakon duge i iscrpljujuće školske godine napokon ste krenuli na odmor. S palube trajekta vidjeli ste jato prekrasnih dupina i poželjeli ste iskustvo podijeliti s obitelji i prijateljima. Izvadili ste mobitel. Što ćete napraviti? Još prije desetak godina, nazvali bi najbližu osobu i podijelili ushićenje preko slušalice (oni malo „napredniji“ možda bi natipkali SMS poruku).
Smjernice za pristupačne informacije
Europska agencija za posebne potrebe i uključivo obrazovanje, u sklopu projekta IKT za pristupačnost informacija u učenju, objavila je smjernice za pristupačne informacije.
Odgoj i obrazovanje u eri digitalnih kultura
Krajem dvadesetog stoljeća, dok su računala polako pronalazila puteve iz garaža i istraživačkih instituta prema odgojno-obrazovnim institucijama, učitelji i nastavnici započeli su istraživati različite načine za razumijevanje složenih odnosa između informacijskih tehnologija, odgoja i obrazovanja. Stručnjacima iz područja pedagogije, didaktike i metodike odmah je bilo jasno da su računala mnogo više od pukih alata – međutim, razvoj teorijske perspektive za izučavanje njihove uloge u odgoju i obrazovanju pokazao se kao poprilično tvrd orah.