Unaprijed dogovoreni termin s vrlo susretljivim i suradljivim djelatnicama muzeja nije im otkrio o kojoj će vrsti radionice biti riječ. Po dolasku učenici se smještaju u ugodno uređen prostor muzeja gdje ih je dočekalo: sirova jaja, svijeća od pčelinjeg voska, držalo i boja za jaja. Mnogim učenicima nije uopće bilo jasno te su samo neki od njih znali da će pisanice stvarati tehnikom topljenja voska. 
Muzejska pedagoginja im je vrlo detaljno objasnila postupak koji će provoditi, ali i crtice iz prošlosti Turopolja u kojem je pisanje ili šaranje pisanica voskom jedan od najstarijih tradicionalnih načina ukrašavanja uskrsnih jaja.
Učenici četvrtaši koji njeguju likovnu umjetnost i upoznati su s mnogim tehnikama imali su zadatak naučiti nešto novo. Osim same tehnike, bilo je potrebno pratiti i tradicijske motive koji su se prenosili na pisanice. Zapalili su svijeću i u držalo stavili istrugane komadiće voska. Držalo su zagrijavali dok se voskom nisu mogle stvarati strukture po ljuski jaja. Za ovaj rad bilo je potrebno mnogo strpljenja, preciznosti i usmjerene pažnje. Išarana jaja stavili su u posudu s bojom gdje su se kuhala 15 minuta. S ohlađenih jaja ostrugali su vosak te otkrili kako su mjesta koja su išarali voskom ostala svijetla, a ostatak jajeta bio je obojan.
Vrlo ponosni na svoje pisanice vratili su se u učionicu ispunjeni jednim novim znanjem, novom vrijednosti koja spaja tradiciju i suvremenost. Učili su, a da toga nisu bili ni svjesni. Osnažili su se i učvrstili svoje mentalno zdravlje.
