Dorian Hranić, Dora Knez, Mateo Koprivec, Ema Rudnički, Leonora Vereš i Patrik Štainer su 12. siječnja 2020. godine, u pratnji učitelja Gorana Podunavca i Suzane Vencl, doputovali su u suncem okupanu Antaliju kako bi s prijateljima iz zemlje domaćina, Norveške i Rumunjske nastavili svoju borbu protiv plastičnog zagađenja.
Za sudionike je pripremljen program prepun zanimljivih aktivnosti. Učenici su prvo naučili što je potrebno kako bi napravili uspješnu kampanju. U skupinama su izradili postere kojima su privukli pažnju brojnih prolaznika za vrijeme čišćenja plaže. Primjerom su pokazali da svaka promjena počinje od nas samih, a kako se Manavgat bori protiv zagađenja plastikom prethodno su čuli od guvernera grada.
Učenici su crtežima i porukama na posterima ukazali na problem plastičnog zagađenja te potrebu djelovanja svih nas pri čuvanju prirodnih resursa. Tijekom ranijeg posjeta centru otpadnih voda u gradu, čuli su šokantne informacije što sve završava u kanalizaciji. Odlučili su skrenuti prolaznicima pažnju i na štetnost vlažnih maramica. Naime, tijekom ljeta u gradu od tristo tisuća stanovnika boravi milijun turista. Neodgovorni gosti u hotelima bacaju u kanalizaciju vlažne maramice koje se ne mogu razgraditi i često završavaju u morima i oceanima.
Brojne radionice i predavanja, kao i kviz znanja, osvijestili su sudionike o gorućem problemu zagađenja plastikom i potakli ih da ustraju s valom pozitivnih promjena u svojim lokalnim sredinama, ali i šire koristeći snagu Interneta i društvenih mreža.
Pronašli su vremena i za posjet džamiji sa četiri tornja u Manavgatu, obilasku grada Sidea (rimskog kazališta, Apolonovog hrama i drevnog muzeja), vožnju brodom… Dani su bili ispunjeni brojnim kulturnim i prirodnim znamenitosti koje nikog nisu ostavile ravnodušnim.
Dan prije povratka kući bio je rezerviran za posjet Antaliji, koja se nalazi u podnožju planine Taurus. Mnogi kažu da je to jedan od najljepših gradova turske rivijere. Prošetali su starim dijelom grada i uživali razgledavajući uličice prepune kafića, suvenirnica i manjih hotela u kućama iz otomanskih vremena. Tijekom posjeta Muzej Mevlevihane saznali su o derviškom plesu koji se odvija za vrijeme višesatne molitve. Vodopad Karpuzkaldiran bio je šećer na kraju jednodnevnog izleta.
Neprocjenjivo iskustvo učenicima nije bio samo prvi let zrakoplovom, već i to što su tijekom mobilnosti bili smješteni u obiteljima. Iz prve ruke upoznali su turski način života i običaje, kao i njihovu gostoljubivost.
„S obzirom na to da dolazim iz kršćanske obitelji prvi put sam vidio kako žive muslimani i upoznao njihov način života. U kući dječaka Erdema osjećao sam se ugodno i njegovi zamjenski roditelji pružili su dječaku Vegradu iz Norveške i meni pravi dom u svakom smislu riječi. Također, naučio sam koliko je potrebno da bi se pojedini plastični predmeti razgradili u prirodi i što svatko od nas može uraditi za bolji svijet bez zagađenja plastikom. Uz učenje i zabavu s novim prijateljima, stigao sam se i zaljubiti“, izjavio je učenik Dorian.
S obzirom na dugi put kući bilo je dovoljno vremena za kovanje planova za novu mobilnost u Norveškoj s naglaskom na predstojeću konferenciju. 18. siječnja 2020. nešto malo prije ponoći vratili su se u Baranju, a zadovoljstvo sudionika sugerira da je program mobilnosti bio uspješan.
Sve aktivnosti projekta, koji je financiran sredstvima Agencije za mobilnost i programe Europske unije, možete pratiti na Facebook i Instagram stranici “Kids Against Plastic Pollution”.
