Čimpanze pripadaju malobrojnoj skupini životinja poznatih kao „veliki čovjekoliki majmuni“. Istoj skupini pripadaju orangutani i gorile, koji s čimpanzama imaju neka zajednička obilježja. Čimpanzama su čeljusti isturene, tjeme zaobljeno a lice prilično izduženo. Tijelo im obrasta crna ili tamnosmeđa dlaka. Područje koje nastanjuje čimpanze pruža se u širokom pojasu preko središnjeg dijela Afrike od Gvineje preko Konga sve do Ugande i Tanzanije.
Na tlu se čimpanze oslanjaju na sva četiri uda. Njihov način hoda na zglobovima prstiju omogućuje im brzo kretanje pa se čini kao da galopiraju. Po granama drveća kreću se na sve četiri ili se zanjišu rukama i bacaju s grane na granu.
Navike
Čimpanze žive u kišnim šumama, kao i u suhim savanama i u brdovitim područjima do visina od 3000 metara nadmorske visine, i to uglavnom u velikim skupinama. Svaka grupa se sastoji od stotinu ili više članova, a članovi svake zajednice teže ka udruživanju u manje grupe od otprilike 12 članova. 
One su vrlo teritorijalne pa cijela grupa silovito čuva svoje granice. Odnosi unutar zajednice, ali i s pripadnicima ostalih skupina vrlo su složeni. Mužjaci su jedan perma drugome agresivni, a dešava se i da nekoliko mužjaka napadne i ubije zalutalog čimpanzu koji uznemiri zajednicu.
Najaktivniji su tijekom dana, a noću spavaju visoko u krošnjama. Gnijezda u kojima spavaju grade povezujući grane stabala a ponekad ih grade i tijekom dana kako bi se odmorili. Čimpanze su izuzetno glasni i komunikativni.
Duboke zvukove nalik gunđanju ispuštaju dok se hrane, a glasnim krikovima i tuljenjem u krošnjama drveća uzbunjuju ostale članove zajednice i otkrivaju novo nalazište hrane. Njihovi se pozivi prenose šumom na udaljenost veću od jednog kilometra.
Prehrana
Glavninu prehrane čimpanza predstavlja zrelo voće kojim se hrane nekoliko sati dnevno, a nekoliko sati provedu i jedući lišće. Uvijek traže stablo koje obiluje plodovima, pa se na jednom mjestu hrane duže vrijeme. Osim voćem i lišćem, hrane se i orasima, stabljikama, sjemenkama, korom, smolom i cvjetovima, a ponekad se pogoste i termitima i ostalim kukcima. Zanimljivo je spomenuti da čimpanze love u grupama te da mogu ubiti manje sisavce poput antilopa i drugih majmuna. Iako u lovu članovi skupine surađuju, dioba plijena uvijek završi otimanjem.
Upotreba oruđa
Po sposobnosti da naprave oruđe i iskoriste ga za rješavanje određenog problema, čimpanze potpuno nalikuju ljudima. Oruđe najčešće koriste kako bi se domogli hrane. Tako, na primjer, štapom primiču grane obrasle plodovima unutar dosega, a kamenjem i dijelovima stijena drobe plodove čvrste ljuske. Dosjetljivi su pa plod ne spuste na meko tlo, već na kamen koji im posluži kao čvrsta podloga za udaranje. Tako ljusku otvaraju brže i jednostavnije. Također koriste drvene štapiće, koje su pripremili i obradili upravo za tu svrhu, kojima ulaze u termitnjake za koje se termiti uhvate, a čimpanze ih sa štapića skinu ustima i pojedu. Osim toga, koriste sažvakane listove kao spužve i time prikupljaju vodu za piće, ili ih koriste za pranje.
Broj jedinki u opadanju
Danas je čimpanze nemoguće pronaći u krajevima u kojima su bili često još prije nekoliko desetaka godina. S nekoliko milijuna jedinki na početku 20. stoljeća, broj im je u prirodi pao na još samo oko 200 000. Godinama su masovno lovljeni, čime si je lokalno stanovništvo osiguravalo hranu i štitilo usjeve. Kao i mnogim drugim divljim životinjama, najveća prijetnja njihovu opstanku je uništenje staništa. Danas su označeni kao „ranjiva“ vrsta te su zaštićeni na mnogim područjima.
