Učenici 4.a razreda sudjeluju u projektu „Naša mala knjižnica“ koju provodi nakladnička kuća „Ibis grafika“. Na početku sata knjižničarka je zamolila učenicu iz razreda da im pročita dio priče „Jeti u kojega nitko nije vjerovao“. Ova predivna priča koja dokazuje kako nemoguće ponekad ipak postaje moguće ako samo uz sebe imamo ljude koji nas podržavaju i vjeruju u nas, djelo je poljske autorice Asie Olejarczyk dok fantastične ilustracije potpisuje talentirana Aleksandra Golebiewska. Nakon razgovora o knjizi, učenici su saznali gdje se nalazi Poljska iz enciklopedije „Putovanje svijetom“ a i brojne druge zanimljivosti o toj zemlji ružne povijesti koju su tijekom Drugog svjetskog rata okupirali nacisti. Saznali su i kako se poljsko nacionalno jelo zove pierogi (okruglice nadjevene sirom i krumpirom i prekriveno prženim lukom). Najzanimljiviji dio djeci je bio podatak da je najčešće ime za psa u Poljskoj – Burek! Hvale vrijedno je za spomenuti kako čak 17 dobitnika Nobelove nagrade dolazi iz Poljske i da je poljski rudnik soli Wieliczka jedan od najstarijih rudnika soli na svijetu.
Zatim, učenici su dobili zadatak da krenu s bojanjem predloška iz knjige „Čarolija sreće“ tj. kako se osjećaju na početku sata, a to će dovršavati do kraja dana nakon svih odrađenih aktivnosti.
Sljedeći zadatak odnosio se na rezanje i bojanje Jetija po predlošku kojeg su dobili. Svatko je trebao predstaviti svog Jetija i zalijepiti ga na pano u učionici. Ideja je preuzeta sa stranice: http://krokotak.com/2019/01/polar-bear/
Sljedeća aktivnost odnosila se na pisanje vijesti ili pjesme o knjizi iz knjige „Kratke aktivnosti za rad nakon čitanja“. Učenici su bili podijeljeni u dvije grupe. Zadatak nije bio težak pa su se učenici jako lijepo snašli u pisanju informativnih vijesti i kreativnih pjesmica.
Kako je ovo jako lijepa slikovnica sa poukom životne važnost, vjera u samoga sebe i samopouzdanje nešto je zaista nužno i potrebno. Potrebno je djecu učiti empatiji, suosjećanju, bez pokazivanja prstom u druge. Na satu razredne zajednice učenici su dobili radni listić „Duga samopoštovanja“ i svatko je za sebe pisao svoje posebnosti i zašto smo važni jedni drugima. Zajedničko druženje završili smo s pjesmom „Kad smo bili bebe“ gdje su učenici sami osmislili korake i ritam pjesme.
