Digitalna knjiga u BookCreator alatu donosi pregled Šimićeva stvaralaštva, ali i glas učenika koji čitaju odabrane stihove. Iako je pjesništvo Antuna Branka Šimića na popisu obvezne lektire za četvrti razred srednje škole, u kreiranju digitalne knjige sudjelovali su i učenici trećega razreda. Na samom početku navedeni su odgojno-obrazovni ishodi. Analizirane su predložene pjesme s obzirom na povijesni, društveni i kulturni kontekst. Interpretirane su pjesme Pjesnici, Opomena, Hercegovina, Smrt i ja. Učenici su pokušavali dokučiti «što je pjesnik htio reći». Čitali su naglas odabrane stihove, snimali se, slušali svoj glas, pokušavali se zamisliti u ulozi mladog Šimića.
Susret s ekspresionističkom poezijom bio je i više nego zanimljiv. Odnos prema društvenoj stvarnosti, ekspresija, autonomija boje, sloboda izraza, sažetost – obilježja su Šimićeve lirike. Povela se diskusija o tome kako bi se Šimić danas snalazio u kulturno-političkim prilikama. Koje bi ga teme zanimale?
Na kraju se sasvim spontano dotaknulo i cijepljenje. Tuberkuloza je u Šimićevo vrijeme bila neizlječiva bolest. Smrt mladih ljudi bila je svakodnevna, posebno prije nego je uvedeno cijepljenje. Da je uspio dobiti cjepivo, koliko bi poživio? Učenici su pokušavali zamisliti Šimićev život do otprilike njegove osamdesete godine života. Bi li oženio Tatjanu (Josipu) Marinić, kojoj je posvetio svoju jedinu za života objavljenu zbirku pjesama Preobraženja? Puno pitanja, puno različitih i neobičnih odgovora.
Za kraj, svatko je na svoj način odgovarao na postavljeno pitanje na početku obilježavanja godišnjice smrti: “Čovječe, ideš li malen ispod zvijezda?”.
