Znanstveno je dokazano kako je otrov crne udovice jači i opasniji od otrova nekih od najotrovnijih vrsta zmija.
Stoga ne čudi da se svako malo, a naročito u ljetnim mjesecima kada su pauci najaktivniji, intenzivno piše i upozorava kako izbjeći potencijalni ugriz ove inače plahe vrste pauka te što poduzeti ako kojim slučajem do ugriza dođe.
Crna udovica pripada velikom koljenu životinja koje nazivamo člankonošci (Arthropoda). Danas na svijetu živi preko četiristo tisuća vrsta pauka. Tijelo crne udovice je građeno od dva dijela a to su cefalotoraks i abdomen. Na cefalotoraksu se nalaze oči, kliješta i četiri para nogu.
Tijelo je prekriveno i zaštićeno hitinskim oklopom. Crna udovica spada u malene paukove, dužina tijela odrasle ženke iznosi deset do dvadeset milimetara, dok su mužjaci znatno manji dužine svega tri do pet milimetara. Crne je boje tijela s karakterističnim crvenim pjegama na području leđa (u obliku pješčanog sata). Boja pjega varira od bijele u mladih jedinki, narančaste s bijelim rubom (kod mužjaka), ili jarkocrvene (odrasla ženka). Što je jedinka odraslija, intenzitet pjega je izraženiji. Broj pjega nije kod svih jedinki isti, može ih imati od svega nekoliko pa do njih sedamnaest.
Crna udovica najaktivnija je a i samim time najopasnija u toplo doba godine; od proljeća do rane jeseni. Živi samotnjački, osim u vrijeme parenja. Može je se pronaći u kršu, grmlju, gustoj makiji i šikari, ispod panjeva, u šumama, na travnjacima, vinogradima i maslinicima, ali može zalutati i do urbanih i naseljenih područja koja joj pružaju sigurnost od kišovitih i za nju nepovoljnijih vremenskih uvjeta (zapuštene garaže i podrumi, staje, skladišta, napuštena vozila i slično). Na području Hrvatske crnu udovicu može se naći u kršnim područjima Istre, Primorja i Dalmacije (te na otocima).
Uz površinu zemlje, između grmlja, vlati trave i kamenja crna udovica plete mrežu. Ona je dosta velika, gusta i neobičnog, pomalo neurednog oblika (često se sastoji od vlati trave, suhog lišća). Kad se plijen uhvati u mrežu (najčešće maleni kukci, zrikavci, komarci, skakavci, malene mušice, gusjenice) , udovica ga ubija otrovom. Kliještima smještenima na prednjem dijelu tijela u žrtvu ubrizga otrov (kliješta su kanalićima povezana s otrovnim vrećicama u kojima žlijezde proizvode otrov).
Crna udovica spada u češljaste paukove koji imaju specifične čekinje na nogama pomoću kojih svoju žrtvu pokriju i omotaju svilom. Crna udovica buši svoj plijen očnjacima i u njih ispušta probavne enzime. Na taj način ona razgrađuje tijelo svog plijena u tekućinu kojom se potom hrani.
U vrijeme parenja, u kasno proljeće, mužjak se približava ženki i udvara joj se na način da oko nje pleše zavodnički ples. Nakon samog parenja, ženka ubije mužjaka (po tome je i dobila naziv crna udovica). Zatim uz pomoć žlijezda proizvodi svilenkastu okruglo-jajoliku tvorenu koja se naziva kokon i u nju polegne i do četiristo jajašaca budućih mladih crnih udovica. Vrijedi napomenuti da vrlo mali broj jedinki preživi i dostigne odrasli oblik jer se u kokonu odvija prava borba za opstanak; jači i veći mladunci se hrane onim slabijima.
Otrov koji crna udovica ispušta prilikom ugriza izrazito je toksičan. Postoje znanstvene studije koje su dokazale da je njen otrov i do petnaest puta toksičniji i opasniji od recimo čegrtuše, jedne od najotrovnijih zmija na svijetu. Sreća je što je crna udovica sitna, pa ispusti relativno malu količinu otrova prilikom ugriza.
Otrov je bistra bijela tekućina koja se sastoji od toksalbumina i lipoproteina, a djeluje na središnji živčani sustav. Čovjeka crna udovica ugrize kad se osjeti ugroženom, nikad ne napadne prva. To su slučajevi kada ljudi, naravno nesvjesni paukove prisutnosti, sjednu na nju, prođu pored paukove mreže, prilikom sjedenja u travi, kampiranja, poljoprivrednih radova i slično. Ugriz se osjeti kao ubod igle, a radi se o kratkoj i oštroj boli koja s vremenom prelazi u tupu bol. Nakon toga dolazi do bolnog grčenja i bolova u mišićima. Do toga dolazi jer otrov spada u skupinu neurotropnih otrova koji djeluje na središnji i autonomni živčani sustav. Kao popratni simptomi javlja se nemir, tjeskoba, glavobolja, znojenje, osip po tijelu, respiratorni problemi, mučnina, povraćanja i opća slabost organizma.
Prva mjera pomoći u slučaju ugriza crne udovice jest stavljanje leda na mjesto ugriza kako bi se smanjila bol. Izuzetno je važno što prije otići najbližem liječniku koji će unesrećenom dati antitoksin te po potrebi simptomatske lijekove (analgetik, kalcij, mišićne relaksanse, lijekove za smirenje). Postotak smrtnosti zbog uboda crne udovice srećom je nizak jer do smrtnosti dolazi uglavnom kod malene djece i starijih ljudi oslabljenog imunološkog sustava.
Kad je riječ o paucima, postoji jedna zanimljiva činjenica. Čak petnaest posto ljudi ima usađen strah od bilo koje vrste pauka, pa tako i od crne udovice. Strah je povezan s izgledom paukova, kulturološkim vjerovanjima i činjenicama, pa i genetikom. Osim straha, u nekih se ljudi javlja dijagnosticiran strah odnosno fobija od paukova, a naziva se arahnofobija. Kod njih je taj strah puno veći od običnog straha a povezan je s nizom mentalnih i tjelesnih simptoma, pa im je u težim slučajevima potrebna i liječnička pomoć.
Na kraju valja spomenuti da realna opasnost od ugriza crne udovice postoji pa u ljetnim mjesecima treba pripaziti, pogotovo ako se pouzdano zna da su na određenom području crne udovice viđene. I naravno, bilo bi dobro da domovi zdravlja i bolnice uvijek budu opskrbljeni dovoljnom količinom protuotrova kako bi ozlijeđenima mogli čim prije pomoći.
Autor teksta: Marko Tomašek, dr. vet. med.
