Cyberbulling – nasilje preko Interneta (intervju s psihologinjom M. Krmek)

Za početak, možete nam reći što je to cyberbulling?

Cyberbullying je opći pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem Interneta ili mobilnog telefona.

Što obuhvaća takav oblik nasilja i kako prepoznati znakove cyberbullyinga?

Međuvršnjačko nasilje putem Interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara.

Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi. Tinejdžeri katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi. Nasilje na Internetu uključuje i „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima

U čemu je razlika između međuvršnjačkog nasilja u stvarnim situacijama i nasilju preko Interneta?

Posljedice nasilja preko Interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Naime, publika nasilja preko Interneta često je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, kod nasilja na Internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Nadalje, vrlo je mala mogućnost za izbjegavanje nasilna ponašanja, s obzirom na to da se na Internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Budući da nasilnik može ostati anoniman, velikom broju učenika upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bili nasilni.

Kako se okrutnost preko Interneta može intenzivirati udaljenošću između počinitelja i žrtve, tako se mijenja koncept zlostavljanja. Napr. ne možete otići kući i izbjeći zlostavljanje. Prije deset godina, ako bi vas netko zlostavljao, mogli ste odmah otići kući iz škole i sjediti ispred televizora. Danas kad provodite toliko vremena ispred računala, bilo da kupujete, istražujete nešto za školu, igrate igrice ili se samo družite s prijateljima, lakše postajete meta zlostavljanja.

Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika. Što nam možete reći o pojedinoj vrsti nasilja?

Izravan napad događa se kad počinitelj:

1. šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu
2. ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
3. objavljuju privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
4. šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
5. postavlja internetske ankete o žrtvi
6. šalje viruse na e-mail ili mobitel
7. šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel
8. lažno se predstavlja kao drugo dijete.

Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna.

Što mogu napraviti učenici kako bi smanjili rizik s kojima se mogu suočiti na Internetu?

Evo nekoliko savjeta:

• Nikad ne daj osobne informacije na Internetu, bilo na chatu, blogovima ili osobnim web stranicama.
• Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, čak ni prijateljima.
• Ako ti netko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemoj odgovoriti.
• Nikad ne otvaraj e-mailove koje ti pošalje netko koga ne poznaješ ili netko za koga već znaš da je zlostavljač.
• Ne stavljaj na Internet ništa što ne želiš da vide tvoji prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu.
• Ne šalji poruke kad si ljut. Prije nego što klikneš „Pošalji” zapitaj se kako bi se ti osjećao da primiš tu poruku.
• Pomozi svojim prijateljima koje na taj način zlostavljaju tako da ne prikrivaš nasilje i da odmah obavijestiš nastavnike ili roditelje.
• I na Internetu poštuj pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu.

Kakav utjecaj na komunikaciju ima činjenica da je putem mobitela i internetskih servisa na jednostavan način moguće zadržati anonimnost?

Anonimnost omogućuje ljudima da budu otvoreni i podijele s drugima stvari koje bi im bilo neugodno izreći nekome tko ih poznaje. Moguće je zatražiti pomoć u rješavanju nekog problema ili izreći mišljenje o nekoj temi, bez straha da će biti prepoznati i da će zbog toga imati neugodnosti.

Međutim, anonimnost može biti i otvorena pozivnica svima koji žele zloporabiti takav način komunikacije. Često na forumu ili chatu mogu se naći prijatelji s kojima dopisivanje može biti vrlo zabavno i poučno. Ali nisu svi korisnici Interneta dobronamjerni, a od nekih se mogu doživjeti i velike neugodnosti. Netko na chatu, forumu ili blogu može vrijeđati, prijetiti i/ili pisati o drugima stvari koje nisu istinite ili koje su privatne i tajne.

Stručnjaci ističu da Internet briše društvene kočnice. Dopušta nam da govorimo i činimo stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji “licem u lice”, i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.“

Učenici se s time slažu. ˝E-mailovi i blogovi mnogo su manje osobni˝, rekla je jedna 18-godišnjakinja. ˝Toliko su neformalni i neposredni da je ljudima lakše biti iskreniji i čak bezobrazniji zbog toga. Ljudi mogu biti bezobrazni i okrutni koliko žele jer se ne suočavaju izravno s osobom. Isto kao kod komunikacije telefonom. No, ovo je još jedan korak dalje. Ne samo da ne moraš vidjeti reakciju osobe, ne moraš ni čuti njezin glas.˝; “Ako se situacija užari pri komunikaciji preko interneta“, dodaje druga 16-godišnjakinja, „tinejdžeri se mogu odjaviti, i kad ih se pita, glumiti kao da se ništa nije dogodilo. Mogu čak reći da se netko drugi koristio njihovim screen imenom. Ne moraju priznati vlastitu agresiju.˝

Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koji donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Što uključuje takav oblik nasilja i što biste savjetovali učenicima?

Nasilje putem mobitela uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti – može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv – odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

Savjeti:

• Budite pažljivi kome dajete broj mobitela.
• Pažljivo koristite neku od chat usluga preko mobitela.
• Ako dobijete poruku s nepoznatog broja, ne odgovarajte. Ne trebate odgovarati ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjećate loše ili neugodno.
• Budite pažljivi kad poruke šaljete drugima. Šala može lako od smiješne postati uvredljivom. Ako su ljuti, pazite da ne napišete nešto zbog čega će vam poslije biti žao.
• Prije slanja poruke postavite si pitanje može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti primatelju?
• Ako dobijete neprimjerenu poruku, poziv ili ste izloženi nasilju, razgovarajte s roditeljima ili nekom drugom odraslom osobom u koju imate povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako se problem ne bi pogoršao.
• Ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, savjetujte se s roditeljima (ili nekom drugom odraslom osobom u koju imate povjerenja) o tome da sve prijavite policiji. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva.

Ako se unatoč svim predostrožnostima, učenik nađe u situaciji da budu žrtve nasilja preko Interneta, gdje može potražiti pomoć?

Uvijek mogu nazvati besplatnu sos-liniju Hrabrog telefona na 0800 0800, obratiti se bilo kojem stručnjaku mentalnog zdravlja na području stanovanja ili pomoć potražiti od policije, ovisno o iskustvu i posljedicama koje postoje.

Što biste učenicima poručili za kraj?

Važno je istaknuti kako je Internet sam po sebi iznimno koristan alat te da ga se zbog zloupotrebe ne smije proglašavati općenito lošim ili beskorisnim. Jer, ako netko zloupotrebljava Internet, za to nije kriv i odgovoran Internet, nego osoba koja ga na takav način iskorištava. Isto kao s bilo kojim drugim alatom – nož nam je iznimno koristan pri rezanju hrane, ali s njime se može i ubiti osoba – za takvo ponašanje nije kriv nož nego osoba koja ga je držala u ruci. Jednako vrijedi i za Internet: Internet je fenomenalan i jako koristan alat, no potrebno je znati ga odgovorno i sigurno koristiti te se zaštiti od onih koji ga zloupotrebljavaju.