Darovita djeca

Pogrešne spoznaje o darovitoj djeci postoje i danas, zbog čega neki roditelji odbijaju obilježavanje njihovog djeteta kao darovitog. Evo nekih od današnjih zabluda o značenju darovitosti.

• Darovita djeca neće znati da su darovita osim ako im netko ne kaže.
• Oni će sami uspjeti, bez ičije pomoći .
• Kad pogriješe, moraju biti kažnjeni strože nego ostala djeca, jer bi trebali znati bolje.
• Trebaju konstantno biti zaposleni ili pred izazovom ili će se ulijeniti.
• Za svoju darovitost trebaju iznad svega biti vrednovani.
• Ne trebaju se pridržavati uobičajenih pravila, i ne trebaju se držati normalnih standarda ljubaznosti.

Obrazovanje darovite djece   

Devedesetih godina, većina je škola željela odustati od grupiranja učenika u razrede prema njihovim sposobnostima. Postojao je strah da će učenici biti označeni kao sporiji i da će ostati sporiji unutar 'sporijih' razreda i u višim razredima, i to zbog učiteljevih očekivanja, a ne zbog pokazanih mogućnosti i iskazanih interesa. U takvom krutom sistemu, učenici na niže zahtjevnim nivoima, imaju niža očekivanja od sebe samih, a njihovi učitelji također tada imaju niža očekivanja glede njih. Kao rezultat takvog sustava, ti učenici dobivaju 'slabije' obrazovanje.
Alternativa je bio pristup 'jednake mjere za sve', koji je također imao nedostatke. Poučavanje iste lekcije u razredu s učenicima različitih mogućnosti može biti jako teško. Neki učenici nauče gradivo i vještine kako je učitelj i planirao, neki ih već znaju i dosađuju se  ili ometaju druge u radu, a neki još nemaju ni osnovno znanje ili vještine za razumijevanje lekcije.

Ako sumnjate da je vaše dijete darovito ili talentirano, sljedeći korak je na vama. Razgovarajte s učiteljem vašeg djeteta, i ako je potrebno prodiskutirajte svoja zapažanja sa koordinatorom programa za darovite ili ravnateljem.

U nekim slučajevima osoblje škole može prvo zapaziti djetetov talent, no vi poznajete svoje dijete najbolje. U stvari, ako učitelj nije obučen kako identificirati darovitost, za kreativno dijete boravak u razredu može biti bol umjesto zadovoljstva. Ako se vaše dijete uklapa u sve to , možda biste trebali porazgovarati sa školskim psihologom ili osobljem škole koje je zaduženo za nastavni plan.

Puno energije pomiješano s niskom tolerancijom za frustraciju i pritisak može ukazivati na problem. Mnogi dječaci su osjetljivi učenici koji teško sjede mirno i rade zadatke kako se od njih očekuje. Na taj način se njihova inteligencija teško može otkriti, što još više otežava učitelja u pružanju onoga što im stvarno treba. U razredu, ponekad se za darovitu djecu misli da imaju poremećaj smanjene pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), dok se izvan škole njihova darovitost može bolje prepoznati.

Aktivna darovitost i ADHD se teško mogu razlikovati, jer karakteristike mogu biti slične.
Darovito dijete pokazuje u svom ponašanju znakove da ima uvjeta da se razvije u stvaraoca. Znakovi su mnogobrojni, često se javljaju vrlo rano, a uglavnom ukazuju na prisutnost visokih intelektualnih sposobnosti (lakoća učenja, pamćenje, smisao za humor, uočavanje uzroka i povezanosti pojava) ili specifičnih sposobnosti: muzičkih, likovnih, psihomotornih ili socijalnih. Obično od primjećivanja znakova darovitosti pa do njezinog manifestiranja u produktivno-kreativnom obliku treba proći otprilike 10-15 godina intenzivnog odgojnog i obrazovnog procesa ili treninga.

Darovita djeca ne moraju biti odlični učenici jer se kod njih javlja fenomen podbacivanja u učenju upravo zato što su drugačija i kreativna, pa im je prosječan školski program – dosadan. Najbolje rješenje bilo bi da se u školama napravi diferencijalni program prema sposobnostima učenika. Trideset do pedeset posto populacije školske djece ima pojedine talente, a čak deset posto ih je darovito.
U mnogim slučajevima učitelji ne znaju prepoznati darovito dijete i potreban je sustav dodatne izobrazbe učitelja za prepoznavanje i rad s darovitom djecom.

Istraživanja su pokazala da daroviti učenici kod svojih nastavnika najviše mrze to što se strogo pridržavaju plana rada. Predavanja su im vrlo često dosadna, te im izuzetno smeta to što uglavnom znaju većinu gradiva koje nastavnik predaje. Ne vole da ih se pusti na miru, najzadovoljniji su kad ih nastavnik potiče na izradu malih projekata, da ih zna dobro naučiti te da posjeduje mnogo znanja. Daroviti učenici traže autoritet znanja. Nametanje pukog autoriteta kod njih se ne isplati, s njima treba surađivati.

Literatura: Walker, S. Y., Darovita djeca, Veble, Zagreb, 2007