Često se u svakodnevnom razgovoru čuje termin da je netko u depresiji. Svako loše raspoloženje koje traje malo dulje skloni smo opisati kao depresiju te se zbog toga, kada netko stvarno pati od ove bolesti, njegovo stanje najčešće ne shvaća ozbiljno.
Bitno je znati da je depresija bolest baš kao dijabetes ili visoki krvni tlak, i da se u mozgu događaju konkretne i mjerljive promjene. Naši neuroni komuniciraju međusobno pomoću kemijskih tvari koje nazivamo neurotransmiteri. Određeni neurotransmiteri se luče više prilikom ugode dok drugi prevladavaju za vrijeme straha, stresa ili tužnog raspoloženja.
U depresiji je u znatnoj mjeri smanjeno lučenje noradrenalina i serotonina. Koliko je nastanak i uzrok depresije kompleksan pokazuje i genetska sklonost razvoju ove bolesti. U obiteljima oboljelih postoji 2-3 puta veća vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja nego kod opće populacije. Nažalost, pravu depresiju karakterizira i smrtnost. Čak 75% bolesnika s depresijom razmišlja o suicidu, dok njih 10 do 15% i izvrši taj čin.
Bolest budućnosti
Depresija je bolest budućnosti iz više razloga, a prvenstveno zbog zapanjujućih predviđanja o porastu broja oboljelih. Prema procjenama SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu (gledajući žensku populaciju čak i prvi javnozdravstveni problem), odmah iza ishemijske bolesti srca.
Istraživanja pokazuju da od depresije sve više pate djeca i mladi. Podaci Službe za socijalnu medicinu HZJZ iz 2002. godine pokazuju da je u skupini djece i mladih do 19 godina starosti evidentirano više od 16 000 onih s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima, s tendencijom godišnjeg porasta broja bolesnika za 500 do 700.
Od 1910. godine svako desetljeće broj oboljelih stalno raste. To povećanje nešto duguje poboljšanju dijagnostike, ali veliku ulogu u stalnom porastu broja oboljelih ima stil života.
Svakodnevni je stres prihvaćen kao normalna pojava i sve je manje vremena za brigu o sebi. Organizam to teško može pratiti i dolazi do sve ranijeg razvoj depresije i mnogih drugih bolesti (ishemijska bolest srca, dijabetes, visok krvni tlak, itd.) koje su se prije javljale u znatno starijoj životnoj dobi.
Procjenjuje se da tijekom života čak 20% žena i 10% muškaraca pati od nekog oblika depresije, a napadi počinju sve ranije – tako se čak 50% svih depresivnih poremećaja javlja prije četrdesete godine.
Simptomi depresije
Depresivni su bolesnici slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću.
Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću.
Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se intenzivno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
Depresija kod mladih
Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na “novo tijelo”.
Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom obično se poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima. Još jedan problem koji je čest i javlja se najčešće kod mladih je problem osamljenosti. Mladi se često osjećaju da ih nitko ne razumije i da su zbog toga sami na svijetu.
Danas kada su komunikacijske tehnologije dovedene gotovo do savršenstva, takvo razmišljanje često dovodi do bijega mlade osobe prema tehnologiji. Komunikacija preko računala i mobitela se čini mnogo sigurnijom i jednostavnijom, ali predstavlja samo kopiju prave komunikacije među ljudima i nudi samo prividnu sigurnost.
Susret sa stvarnim svijetom tada može biti traumatičan i predstavljati odličnu podlogu za daljnji razvoj nesigurnosti i depresije. Ovo su neki od najčešćih kriza i razloga zbog kojega adolescenti počinju razvijati simptome depresije:
Poremećaj identiteta: Poremećaj identiteta javlja se u kasnoj adolescenciji, kada se mladi počinju odvajati od vrijednosti i načina življenja roditelja i pokušavaju ostvariti više životne slobode i nastoje postati ličnosti za sebe. Psihijatrijski simptomi su strah iskazan kao emocionalni nemir, razdražljivost kod razdvajanja, depresivnost iskazana kao nagla promjena raspoloženja, nakana samoubojstva ili pokušaj samoubojstva, smetnje spavanja, ishrane, uzimanje prekomjernih količina alkohola, posezanje za narkoticima, itd.
Kriza intimnosti: Prvu slabost identiteta mladi pokazuju u trenucima kada počinju ostvarivati odnose s vršnjacima, zatim odraslima (i izvan obiteljskog kruga), kao i veze s heterospolnim partnerom. Pokazivanje poremećaja spolnog identiteta najčešće je u periodu kasne adolescentske dobi, a praćeno je oblicima ponašanja kao što su intenzivan strah same panike (homoseksualna panika), što je bitno obilježje poremećaja spolnog identiteta, kao i sklapanje braka (naime, često smatraju da će se odnosi poboljšati i svi konflikti riješiti ako su u braku).
Kriza odlučivanja: Mlade osobe s poremećajem identiteta imaju velike teškoće u donošenju kako onih svakodnevnih, tako i onih značajnih odluka, poput izbora određenog zanimanja ili izbora spolnog partnera.
Poremećaj prilagođavanja (adolescentna kriza): Poremećaj prilagođavanja prolazni je psihički poremećaj karakterističan za mladenački period. Nastanak poremećaja prilagođavanja povezuje se s nesposobnošću rješavanja konflikta u procesu aktualnog prilagođavanja. Psihijatrijski simptomi su zaustavljanje u razvoju i regresivno ponašanje (poremećaj ishrane i spavanja, psihosomatske reakcije).
Depresija u adolescenciji kao “normalno” stanje
Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja.
Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnose se na zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, kao i o utjecaju okoline.
Depresija u Hrvatskoj
Kakvo je stanje među mladima u Hrvatskoj možda najbolje pokazuje istraživanje koje je provedeno u Omišu 2005. godine na srednjoškolcima. Osjećaj gubitka energije i umor je bio najčešći simptom; 40,1% mladih odgovara potvrdno na ovaj upit. Pokazalo se da 34,4% ispitanika ima teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka, a 31,6% navode da ih muči osjećaj žalosti i utučenosti.
Osjećaj sniženog samopouzdanja javlja 24,5% ispitanih, a njih 22,2% nema više interesa za uobičajene aktivnosti. Osjećaj pretjerane krivnje za bilo što potvrđuje 21,7% učenika, a 19,8% razmišlja na pesimističan način o budućnosti. Smetnje apetita ima 16,5% srednjoškolaca, a 15,6% spavaju loše.
O smrti ili samoubojstvu često razmišlja 9,0% mladih. Svi ovi podaci, a posebno onaj o razmišljanju o suicidu, govore koliko su učestali depresivni simptomi kod mladih i koliko mogu biti opasni. Iako je depresivno raspoloženje jedna od razvojnih karakteristika adolescencije, ovako velik broj mladih koji pokazuju sklonost razvoju ovog poremećaja je svakako alarmantan i traži dodatne napore kako bi se takav trend suzbio.
U borbu protiv depresije mladih trebaju biti uključeni školski liječnici, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, po potrebi psihijatri pedijatri i ostali profili stručnjaka.
Članak je preuzet s portala PLIVAzdravlje.
