Zašto djeca kradu?
Djeca svih uzrasta – od školaraca do tinejdžera – mogu doći u iskušenje da nešto ukradu iz različitih razloga.
Jako mala djeca ponekad uzmu stvar koju žele ne shvaćajući da ona vrijedi neki novac te da je pogrešno uzeti nešto bez plaćanja. Djeca školskog uzrasta već znaju da se nešto ne smije uzeti bez plaćanja ali kako nemaju još dovoljno osjećaj samokontrole, može im se dogoditi da ipak naprave tako nešto. Tinejdžeri znaju da ne bi trebalo krasti, ali mogu ukrasti zbog uzbuđenja ili zato što to rade njihovi prijatelji pa se iz želje da se uklope u određeno društvo upuštaju u takve pothvate. Kako dobivaju sve više kontrole nad svojim životom, neki tinejdžeri krađom izražavaju svoju pobunu.
No, postoji čitav niz složenih razloga koji još mogu potaknuti na krađu. Djeca mogu biti ljuta ili tražiti više pažnje. Njihovo ponašanje može biti odraz stresne situacije kod kuće, u školi ili među njihovim prijateljima pa neki počinju krasti, što zapravo predstavlja njihov poziv u pomoć zbog emocionalnog ili psihičkog zlostavljanja kojeg trpe.
U nekim slučajevima, djeca kradu jer si ne mogu priuštiti ono što im treba ili što žele – na primjer, predmete popularnih brendova koji druga djeca možda imaju a ono ne.
Kako pristupiti problemu?
Kada je dijete uhvaćeno u krađi, reakcija roditelja treba ovisiti o tome radi li se o prvom pokušaju krađe ili već postoji obrazac takvog ponašanja od ranije.
Jako malo djeci roditelji trebaju pomoći razumjeti da je pogrešno krasti te da kada uzmu nešto bez pitanja ili plaćanja to može povrijediti nekog drugog. Uzme li dijete, na primjer, neki slatkiš, roditelji mogu pomoći da ga vrati od kuda ga je uzelo. Ako je dijete već pojelo slatkiš, roditelji mogu povesti dijete natrag u dućan kako bi se ispričali i platili slatkiš.
Za djecu školske dobi jednako je važno da vrate ono što su ukrala. Već u prvim razredima znaju da je pogrešno krasti no trebali bi bolje razumjeti posljedice takvog ponašanja. Na primjer: Dođe li vaše dijete kući s prijateljevom igračkom i shvatite da ju je uzelo bez dopuštenja prijatelja, roditelj bi trebao porazgovarati s djetetom o tome kako bi se ono osjećalo da njemu prijatelj uzme nešto bez njegovog dopuštenja. Ohrabrite svoje dijete da se ispriča prijatelju, pojasni što se dogodilo te da obeća da se to više neće ponoviti te da će vratiti ono što je uzelo.
Ako se radi o tinejdžerima, roditeljima se preporučuje da takvo djelo poprate sa strožim posljedicama. Na primjer, uhvatite li svog tinejdžera u krađi, možete ga povesti natrag u dućan kako bi se ispričao i pojasnio što je napravio. Sramota suočavanja s onim što je napravio te činjenica da je morao vratiti ukradeni predmet predstavljat će mu dugoročnu lekciju da je pogrešno krasti.
Daljnje kažnjavanje, posebno fizičko, je nepotrebno i može dijete dodatno razljutiti te izazvati čak i gore ponašanje, odnosno ponavljanje krađe.
Važno je djeci svih uzrasta pomoći razumjeti da krađa nije samo puko uzimanje predmeta iz trgovina. Trebaju znati da je krađa prekršaj i da može dovesti do puno ozbiljniji posljedica od zabrane izlaska, a koje uključuju pritvor u centrima za maloljetnike pa čak i zatvor.
Ako dijete nastavlja s krađom
Ako je vaše dijete ukralo nešto više puta, razmislite o profesionalnoj pomoći jer ponavljanje djela može ukazivati na veći problem. Iako je većina djela krađe učinjene s namjerom, neki ljudi koji kradu mogu imati kleptomaniju.
Kod ovog rijetkog kompulzivnog poremećaja, koji predstavlja uzrok vrlo malog dijela svih slučajeva krađa, osoba ima osjećaj napetosti ili tjeskobe prije krađe, a kada je počini obuzima ga osjećaj olakšanja ili zadovoljstva. Nakon počinjenja krađe, osoba može osjećati krivnju i često čak i odbaciti predmete koje su ukrali.
Bez obzira na uzrok, ako krađa postaje navika kod vašeg djeteta, razmislite o razgovoru sa stručnom osobom kako bi otkrili uzrok ovakvog ponašanja.
Izvorni tekst: http://kidshealth.org/
