Županijska smotra LiDraNa, smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva, održana je u Osnovnoj školi Lokve-Gripe u Splitu. Svečano je bilo u Hrvatskom narodnom kazalištu, na Trgu Gaje Bulata 1. Osnovnoškolci i srednjoškolci iz Splitsko-dalmatinske županije sudjelovali su na okruglim stolovima, ali i u izvedbi skupnih i pojedinačnih scenskih nastupa. Prethodila su školska natjecanja i samo najbolji su došli u Split.
Učenici škole predstavili su se u nekoliko kategorija. U literarnom izrazu među onima koji idu na državnu smotru našla se i učenica 2. l razreda Angelina Harčević koja je umjetnički dočarala nadolazeću umjetnu inteligenciju kroz naslov Gubitnik u doba automatizacije ili kako je umjetna inteligencija preuzela Paškov život. Presretna je bila i učenica i mentorica, profesorica Magdalena Antonini. 
Novinarski radovi također su bili uspješni. Angelina Harčević (2. l) novinarski je pristupila naslovu Slučaj Desingerica i Pljugica: društveni fenomen ili društvena anomalija?, a Lea Šapit (1. l) dotaknula se sveprisutnog Ivana Pernara kroz novinarski rad Ivan Pernar dijeli eure (i još nešto). Mladi profesor i pjesnik Vladimir Tomaš nije krio zadovoljstvo rezultatima učenica.
Na državnu razinu predložen je školski časopis Reful. Prvi broj tiskan je 1. svibnja 2003. godine. Prilika je ovo da se prisjete i početaka, prvih koraka, crno-bijele fotografije. Daniel Čečavac dominirao je na XXI. Govorničkoj školi, pisao za Reful. Jelena, Brankica, Tea, Ivana, Sanja, Ivana, Viktor i Dragan pisali su poeziju. Jelena Krivić piše sastavak na temu Moj hrvatski. Daniel Čečavac i Frane Herceg napravili su intervju s profesorom Željkom Matićem, profesorom informatike. Na pitanje «Možete li nam objasniti svoj nastavak na imenu – dipl.inž?», dobili su odgovor «Dipl.inž. skraćenica je od: poveljirani domišljalac munjoslovlja». Šarm i intelekt su dobitna kombinacija. Danas je prof. Matić vršitelj dužnosti ravnatelja. Čedo Grubišić je objašnjavao zašto Tučepljani igraju u Zmaja, a ne u Jadrana. Prosvijetljeni Stipe Carević donio je genijalnu priču na temu «Život iza rešetaka», prikazujući odgoj unutar svoje obitelji. Njegovi su problemi bile loše ocjene. Na scenu su stupili roditelji sa svojim metodama. Do tada je Stipin moto bio «Glupi uče jer moraju da bi bili pametni, ja ne moram jer sam prirodno pametan!». Naravno, nakon odgojnih metoda, njegov se moto promijenio u «Učiti i samo učiti!».
I danas listanje prvog broja Refula izaziva sjetu, radost, čežnju. U ovih dvadeset godina Reful je naletio jedanaest puta. Sada je u boji, na pedeset i dvije stranice. Teme su šire, pristupi kreativniji, suradnja s učenicima i profesorima i dalje odlična. Učenici mogu svoj primjerak potražiti u školskoj knjižnici i pročitati zanimljivosti o digitalnom detoksu, o tome kako je UI potaknula kreativnost, jesmo li gubitnici u doba automatizacije. Sigurno su čuli za ChatGPT! Je li to otrovna jabuka današnjice? A prijatelji? Imamo li ih i kako se odnosimo prema njima? Tu je i sport, i lijepa književna riječ, i priča s učenicima, priča o projektima u školi. Zabilježili su i odlazak u mirovinu ravnatelja Momira Sumića. I još puno lipoga stalo je u Reful 11. Sada samo trebaju biti strpljivi i čekati poziv na državnu smotru LiDraNa, a literarnom radu i novinarskim radovima žele uspjeh, oni su već sigurni sudionici državne smotre.
