Planirano projektom bilo je i sudjelovanje na tečaju o mindfulnessu. Na tečaju “Mindfulness” u Sevilli (iDevelop) bile su učiteljica Engleskog jezika Kristina Mijandrušić Ladavac i učiteljica razredne nastave Tatjana Maligec. Obje već u svom radu koriste vježbe mindfulnessa kao način za poticanje mentalnog zdravlja kod učenika, a na tečaj su krenule s očekivanjima da će još ponešto naučiti o toj temi. Očekivanja na stranu, teorije je na tečaju bilo manje nego prakse.
Mindfulness se može definirati kao stanje u kojem smo prisutni u sadašnjem trenutku i promatramo s ljubavi, interesom, znatiželjom, prihvaćanjem i bez osuđivanja ono što se događa i nalazi oko nas. Neki od pojmova koji se još povezuju s prakticiranjem svjesnosti su: letting go, not judging, beginner’s mind. Za definiranje svjesnosti može se koristiti i metaforu uma kao vodu jezera ili rijeke; uznemiren um ne može vidjeti potencijale ni probleme unutar pojedinca kao što se ni kroz uznemirenu (površinu) vodu ne može vidjeti koji dragulji ili smeće se nalaze na dnu. Očekivanja od tečaja prije polaska bila su da će dobiti prijedlog aktivnosti za rad u nastavi, ali je predavačica uspjela prenijeti poantu sudjelovanja u tečaju, a to je važnost osobnog rada na svjesnosti, jer, ako se ne može prakticirati svjesnost u privatnom životu individualno, vjerojatno ga nećemo moći ni učenicima objasniti niti pokazati. U obrazovanju, mindfulness je koristan i poželjan jer se njime može razvijati vještine pažnje, umirivanja, prisutnosti, redefiniranja, znatiželje i spajanja s drugima. Načela svjesnosti moguće je lakše upamtiti metodom pamćenja niza slova abecede: CDEFGHIJKL, od kojih svako slovo predstavlja jedno načelo: compassion, dignity, equanimity, forgiveness, gratitude, humility, integrity, justice, kindness, love (James Doty: “Into the Magic Shop”).
Vježbe mindfulnessa mogu se provoditi kroz formalnu praksu, ali i u neformalnom obliku. Svaka vježba svjesnosti trebala bi biti izvođena u tzv. “dignified position” – uspravna leđa, uzdignuta glava, bez prekriženih ruku, prstiju, nogu, jer je taj položaj znak umu da neće niti spavati niti izležavati se. Dignified position je položaj svjesnog promatranja. U praksi svjesnost se može vježbati kroz: vježbe svjesnog (dubokog) disanja, položaj tijela, tijelo u pokretu, osjetila, praćenje tijeka misli, kreativne vizualizacije, opuštanje i suosjećanje. Neformalna praksa podrazumijeva izvođenje neke svakodnevne aktivnosti, poput penjanja po stepenicama, jela, pranja, šetnje i sl., s usmjerenosti na aktivnost, bez da um vrluda i s pažnjom na trenutnu aktivnost, okolinu i pokrete tijela. Važno je uvježbati um da ne luta i naučiti kako um/misli vratiti u sadašnji trenutak. Upravo je to pokušavala i predavačica na tečaju; tijekom 5 dana uvježbavala je sudionike kako se “vratiti” u sadašnji trenutak. Za praksu mindfulnessa važno je da svatko za sebe nađe modus koji im najviše odgovara: riječi, ples, disanje, miris, okus, slika…
U objašnjavanju i podučavanju mindfulnessa govori se o prakticiranju suosjećajnosti za druge, ali i suosjećajnosti za samog sebe i to u smislu da nijedna situacija, osjećaj, uspomena ne određuje osobu i da ju moramo nanovo doživjeti kroz neosuđivanje, bez interpretiranja i kroz prihvaćanje samog sebe (vježbe: rewind a bad memory and just observe/hug yourself or the emotion/in dignified position put a hand on your heart and say: May I be peaceful…, I love myself…, I like (choose a person)…). Nadalje, razlikuje se bol i patnju, gdje se patnja objašnjava kao interpretacija boli, način na koji um interpretira bol (isto se može primijeniti i na neku drugu situaciju/osjećaj). Mindfulness može pomoći upravo s patnjom. Za pomoć u otkrivanju osjećaja (loših, ali i dobrih) jednostavna vježba za osobnu primjenu, ali i za vježbu s učenicima jest vježba akronima RAIN (realize, accept, investigate, not-identify) te Brackettov “mood meter” (Marc Brackett: “Permission to Feel”) – koordinatni sustav s bojama gdje svaka osoba mora definirati trenutni osjećaj u obliku koordinatne točke/naziva osjećaja.
Za one koji pamte kroz slike i riječi, sažetak mindfulnessa može se pratiti kroz Rumijeve stihove u pjesmi “Guest House”, a za one kojima je mindfulness još stran ili dalek cilj, važno je napomenuti da tehnika dubokog i svjesnog disanja direktno utječe na sustav simpatikusa (koji se pali u stresnim situacijama), odnosno na uključivanje parasimpatikusa (koji isključuje simpatikus) te se na fiziološkoj razini tijela događa umirivanje otkucaja srca, smanjivanje krvnog tlaka, unošenje kisika u stanice. Stoga, dišite i postojite u trenutku.
