Lošija ocjena, neočekivani neuspjeh na kraju polugodišta i godine ili loše vladanje ne smije biti nešto s čime se dijete neće moći nositi bez obzira na razlog neuspjeha. Uostalom, nerealno je očekivati od djece da uvijek budu dobra u postizanju ocjena ili dobrog ponašanja. Djeca koja ne mogu podnijeti i tolerirati neuspjeh osjetljivija su i sklonija anksioznosti. Ovi poremećaji mogu prouzročiti veće probleme kada je neuspjeh jednostavno neizbježan.
Danas više nego ikada postoji pritisak i visoka očekivanja od djece od strane roditelja, okoline, ali i od njihovih nastavnika. Najbolje je i najbitnije da djeca znaju kako se spletom okolnosti neuspjeh uvijek može dogoditi te kako je potpuno u redu ako dođe do situacije koja nije rezultirala očekivanim uspjehom.
Uloga nastavnika bitna je u slučaju kada dijete doživi neuspjeh jer uz roditeljski, njihov je poticaj jednako bitan.
Donosimo nekoliko savjeta kako pomoći učenicima u razvijanju otpornosti na neuspjeh:
- Kada vidite da se vaš učenik bori s neuspjehom, suosjećajte s njim. Pokušajte koristiti jezik poput: “Znam da si jako razočaran i kako si htio da rezultat tvoga rada i truda bude bolji i uspješniji.”
- „Sljedeći će puta sigurno biti bolje ali nemoj odustati samo zato što ovoga puta rezultat nije bio onakav kakvim si ga očekivao.“
Objasnite učeniku kako se svatko u životu morao suočiti s nekom vrstom neuspjeha i slobodno mu ispričajte priču o vremenu kada ste ga i sami doživjeli. Savjetima i potporom pomozite učenicima kako se nositi frustracijama i razočaranjem. Zapamtite, djeca vas uvijek gledaju kao uzor.
Iskoristite trenutak neuspjeha kao priliku da dijete naučite lekciju o otpornosti. Razgovarajte o tome što je pošlo po krivu, iskoristite vještine rješavanja problema i napravite plan što i kako učiniti sljedeći puta kako se neuspjeh ne bi ponovio.
Ako isprva ne uspijete, pokušajte ponovno. Podsjetite svog učenika kako može i treba ponovno pokušati i kako neuspjeh treba iskoristiti kao iskustvo i priliku iz koje se uvijek može nešto novo i korisno naučiti.
