prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Djeca i novac

Novac ljudima pruža mogućnosti donošenja odluka. Iznimno je važno djecu educirati, motivirati i osnaživati u procesu razvoja vještina raspolaganje novcem, štednje i ulaganja. Učenje djece financijskoj odgovornosti može biti uzbudljivo i zabavno iskustvo. 

Taj proces učenja nije uvijek jednostavan, ali roditeljska ustrajnost i konzistentnost mogu dovesti do vrlo pozitivnih, dugoročnih posljedica. Roditelji tako svom djetetu pružaju i prenose vještine koje će mu koristiti do kraja njegovog odraslog života. Ovo su neki jednostavni načini kako djecu možemo podučiti osobnim financijama i raspolaganju novcem.

  • Pomognite djetetu usvojiti razlike između potreba i želja. To će mu omogućiti pripremu za donošenje mudrih budućih odluka vezanih uz potrošnju novca.
  • Čim dijete postane dovoljno veliko da zna brojeve, upoznajte ga s konceptom novca. Pri tome preuzmite aktivnu ulogu o informiranju djeteta. Ne zaboravite, promatranje modela (najčešće roditelja) i ponavljanje dva su iznimno važna načina na koje dijete uči. Razgovarajte s djetetom o svojim stavovima prema novcu, kako ga uštediti, kako ga zaraditi, i (najvažnije) kako ga pametno trošiti.
  • Postavljanje ciljeva osnova je učenja vrijednosti novca i štednje. Gotovo svaka igračka ili nešto drugo što dijete želi da mu roditelj kupi/plati može postati predmet rasprave i učenja o postavljanju ciljeva, što pak dugoročno djetetu pomaže u razvoju odgovornosti za samoga sebe.
  • Koristite odlaske u kupovinu kao prilike da dijete nauči vrijednost novca. Te prilike djetetu pomažu da promatra i usvoji obrasce mudre kupovine (korištenjem akcijskih prodaja, rasprodaja, kupona, uspoređivanjem cijena) koja omogućava zamjetnu uštedu novca. Prilikom kupovine hrane, dijete na primjeru uči kako npr. planirati praktične i ekonomične obroke, izbjegavati suvišan otpad, te kako efikasno upotrijebiti ostatke. U ostalim vrstama trgovina, objašnjavajte djetetu kako unaprijed planirati veće kupovine, te kako da provjerava vrijednost i kvalitetu robe, mogućnost popravaka, garanciju, te ostale potrošačke „dileme“. Kad je dobro isplanirana, potrošnja novca može biti veoma produktivna, i bitno je da dijete na primjeru dobije priliku naučiti kako ona funkcionira.
  • Dozvolite djetetu da samo donese odluku na što će potrošiti novac. Bila ta odluka (po vašem mišljenju) dobra ili loša, dijete će na vlastitom primjeru, na vlastitoj koži, dobiti priliku naučiti nešto o svom potrošačkom izboru. Vi tada imate priliku potaknuti otvorenu raspravu o prednostima i nedostacima djetetove potrošnje. Potaknite dijete da prilikom kupovine upotrijebi „zdravi razum“. To podrazumijeva „istraživanje tržišta“ prije veće kupovine, čekanje pravog vremena za kupnju, i slično.
  • Odvedite dijete u banku da otvori svoj vlastiti štedni račun. Poučite ga prednostima redovite štednje. Ipak, kad dijete poželi podignuti dio ušteđenog novca kako bi kupilo neku jako željenu stvar, nemojte to u startu odbiti, jer bi to odbijanje i zabrana moglo u potpunosti odvratiti dijete od koncepta štednje.
  • Poželjno je da dijete nauči važnu vještinu vođenja evidencije o potrošnji, uštedi i investiciji novca. Kako bi se taj proces učenja djetetu olakšao, pripremite 12 kuverti (za svaki mjesec u godini) te jednu veću kuvertu za sve manje „mjesečne“ kuverte. Tada potaknite dijete da račune od svih svojih kupovina pohrani u odgovarajuću kuvertu te da vodi bilješke o tome kako raspoređuje svoj novac.
  • Pokušajte uvesti rutinu redovitih obiteljskih razgovora o financijama. Takvi razgovori mogu uključivati teme kao što su štednja, razlike između gotovine i kreditnih kartica, mudre potrošačke navike, prednosti i nedostaci kredita, i sl. Tinejdžeri mogu profitirati iz razgovora o nacionalnoj i lokalnoj ekonomiji, o tome kako ekonomizirati u vlastitom domu, o alternativama trošenju novca, ili npr. o osnovama ekološke potrošnje („smanji, ponovno iskoristi, popravi, recikliraj“). Sve informacije ovakve vrste djetetu su od nemjerljive važnosti u procesu preuzimanja sve veće odgovornosti za svoju financijsku dobrobit.
  • Nikad nemojte djetetovo dobro ponašanje nagrađivati „opipljivim“ poklonima. Dobrota bi, sama po sebi, trebala biti nagrada, a roditeljsko odobravanje i riječi pohvale bi trebali biti dovoljni. Plaćanje dobrog ponašanja lako može dovesti do situacije u kojoj dijete (ni krivo ni dužno, jer je tako naučeno) koristi ucjenu kako bi dobilo ono što želi (npr. „Prestat ću plakati ako me odvedeš u trgovački centar po novu igračku.“).

Ana Plazonić Fabian, prof.

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.