Tako danas nema djeteta koje se ne zna koristiti mobitelom i na njemu u trenu pronaći igrice, dok neki roditelji još uvijek imaju poteškoća s pisanjem SMS poruka.
Dijete će velikom brzinom usvojiti pravila računalne igre i riješiti problemsku situaciju na računalu, dok će kod kuće ili u razredu utrošiti veliku količinu vremena i energije u rješavanje zadatka iz matematike u radnoj bilježnici.
Djeca od ranog djetinjstva tečno govore 'digitalni jezik', jezik video igara i Interneta za razliku od svojih roditelja koji su se tek nedavno naučili služiti računalom.
Za današnju djecu, računala su prozor u svijet u kojem je sve moguće i dostupno. Čak i mi odrasli smo nesvjesni što je sve moguće putem računala: komunikacija, dijeljenje, kupoprodaja, razmjena, kreiranje, prikupljanje, koordiniranje, pretraživanje, analiziranje, programiranje, socijaliziranje, učenje…
Obično smo obasuti upozoravajućim porukama o opasnostima Interneta, štetnosti korištenja računala za zdravlje… Uslijed tog silnog negativizma ne razmišljamo o pozitivnim stranama korištenja računala i kako nam ono može pomoći i olakšati mnoge komplicirane i teške zadatke u životu.
Djeca su to prepoznala, a naš bi zadatak bio da im pomognemo iskoristiti nove računalne alate i sustave u svrhu njihovog obrazovanja.
Djeca koja su odrasla uz računalo razmišljaju drugačije od nas ostalih. Razvila su hipertekstualne umove, dok linearni način razmišljanja koji dominira u obrazovnim sustavima takvoj djeci otežava učenje, jer je njihov mozak razvijen kroz računalne igre i surfanje internetom.
Marc Prensky, pisac, savjetnik i dizajner igara namijenjenih obrazovanju i učenju tu činjenicu opisuje na sljedeći način: 'Škole su zaglavile u 20. stoljeću, a učenici pohrlili u 21. stoljeće. Kako da škole uhvate korak s učenicima i pruže im odgovarajuće obrazovanje?'
Djeca teže interaktivnosti, brzoj reakciji na svaku od svojih radnji, a tako nešto mogu ostvariti putem računala. Dok im tradicionalno školstvo u tom smislu pruža izuzetno malo.
Djeca su iz tog razloga nezadovoljna i bijesna, jer im škola ne pruža ono što ih zanima. Škola bi mogla biti poticajna za današnju djecu ako omogućimo djeci da biraju što žele raditi, te se potrudimo saznati što ih interesira i na taj način razvijemo njihove osobne identitete.
Računalne igre
Koliko često čujete od učitelja/ice, nastavnika/ice svojeg djeteta da ono ima slabu koncentraciju. No, je li to zaista točno?
Jeste li promatrali koliko dugo Vaše dijete može usredotočiti svoju pažnju na računalnu igricu ili televizijsku emisiju koja ga zanima? Zašto onda ne prilagoditi proces učenja djetetu i upotrijebiti alate koje i samo upotrebljava za stjecanje znanja, vještina i iskustava.
Proces učenja može biti poticajan i efikasan kroz edukativne računalne igre, iako roditelji ne misle tako, već ih gledaju kao vid zabave. Kroz edukativne programe djeca ostvaruju niz dobrobiti:
- uče na jednostavan i njima zanimljiv način
- razvijaju kognitivne vještine, inteligenciju, vještina rješavanja problema
- stječu osjećaj kompetencije i samopouzdanja
Igre imaju pozitivan učinak i na motoriku, pa su izuzetno korisne za djecu s posebnim potrebama.
Krajnje je vrijeme da prilagodimo obrazovni sustav i odgojne pristupe djeci 'novog doba' koja su navikla na veliku brzinu, istodobno izvođenje više zadataka, slučajan pristup, aktivnosti, povezanost, zabavu, maštovitost, brze rezultate svijeta njihovih računalnih igara, interneta te na taj način spriječimo dosađivanje djece na nastavi, te oglušivanje na roditeljske savjete.
